Kad se maleni Luka Novak tek rodio, roditelji Marijan (35) i Katarina (33) primijetili su da ne puže i ne sjedi kao što to rade sve druge bebe u toj dobi.
U početku su ih liječnici tješili da je on samo “lijena beba”, kako kaže njegov otac. No, kad su došli na pregled u Zagreb, specijalisti su odmah shvatili da postoji problem. Tada mu je postavljena dijagnoza - neurorizik te hipertonični i distonični obrazac.
- Rana intervencija je ključna kod malog djeteta jer kasnije može biti prekasno. Sve što se napravi sada ostaje za cijeli život. Koliko ste truda uložili sada i dali za njegovu budućnost odrazit će se na cijeli život - rekao je Marijan Novak, otac četverogodišnjeg dječaka Luke kojem je sa samo devet mjeseci postavljena teška dijagnoza.
Ovakva bolest može prouzročiti trajnu paralizu djeteta. Dovodi do ukočenosti tonusa u mišićima što malenom Luki onemogućuje osnovnu funkciju tijela - hodanje.
Dječačić od četiri godine, koji je inače rođen u malom mjestu Kozarac u Baranji, sada je više u Zagrebu na terapijama nego doma. Već je prije prošao mnogo toga, a pokušavali su i jačanje mišića cijelog tijela s nadom da će ukočenost nestati. Luka i obitelj odlučili su da odustajanja nema i da mora dobiti šansu hodati, trčati i skakati. Jednostavno, dobiti priliku maksimalno uživati u svim čarima djetinjstva poput njegovih vršnjaka.
Nakon prvobitnog šoka i onog “zašto baš Luka?” obitelj je prihvatila situaciju, odlučili su naći rješenje te su krenuli po Lukinu šansu.
Tako su u početku su odlazili u Bizovačke toplice, Vukovar, Đakovo, Slavonski brod, no odlučili su potražiti pomoć i u Zagrebu. Krenuli su na terapije u specijalne bolnice u glavnom gradu i napokon su primijetili mali napredak. Počeli su i s odlascima u poliklinike i maleni Luka je zaista u dvije godine dosta napredovao. Sada se može podići u vertikalni položaj što bi mu moglo uvelike olakšati daljnji napredak. Određeni pomaci dakle postoje, no terapije je potrebno i dalje provoditi. Iako je borba s ovom bolešću teška i za Luku i za obitelj oni se žele i dalje boriti.
- Luka dane provodi u jednoj poliklinici, pa ide doma, zatim ide u drugu i opet doma. Malo se odmara, ne stigne ni jesti, kao ni mi ostali, te predvečer još sami odradimo s njim barem jednu terapiju - dodao je otac Marijan.
Većinu vremena provodi gledajući tete i stričeke u bijelim kutama, stoga uvijek jedva čeka doći kući i gledati crtiće. Omiljeni mu je “Oblutak”. Posebna su, pak, zabava malenom dječaku igrice koje skida na tablet, a to su u većini slučajeva one s pucanjem, kako kaže, Spiderman i slične igre koje dječaci i inače vole. Jednu igricu skine, drugu obriše i tako sve iz početka jer svaka dosadi s vremenom. Ono što donosi posebnu radost u njegov život su trenutci kad ga između svih terapija tata stigne odvesti u vožnju triciklom. Luka u tome jednostavno uživa.
On ima potencijala i želju, uporan je i bistar, opisuje ga otac. Jednom prilikom su mu liječnici rekli da će mu biti dosadno kad jednom krene u školu jer je već sada toliko pametan. Optimističan je, ništa mu nije teško pa s veseljem dočekuje svaki novi dan.
Tata Marijan kaže da je maleni čak tvrdoglaviji od starijeg sina Dominika (9) i njega samog. Teško ga je podmititi nečime, a po osobnosti je nježan, stalno se smiješi i apsolutno je poseban.
Svoje nade da Luka napokon prohoda, obitelj Novak polaže u terapiju koja se provodi robotom. Predviđeno je da terapija traje 24 tjedana koja su potrebna za postizanje optimalnih napredaka, a Luka provodi čak 25 sati tjedno upravo na tom robotu.
Mališana liječnici stavljaju na robot te ga spoje na uređaj. Zavežu ga oko trupa, bedra i listova te mu spoje stopala na jedan dio robota. Kad je sve spremno, Luka ispred sebe ima monitor s igricom koja je spojena na robot. U igrici on predstavlja čovječuljka, a za kretanje kroz igricu potrebno je da podigne noge. Na monitoru se prikazuje njegova aktivnost koja se detektira kroz senzore na koljenima i kukovima. Ako poželi svoj lik skrenuti na neki drugi puteljak, primjerice, mora jače podignuti nogu. Luki je to interesantno jer i sam voli igrice, no ova mu daje priliku da hoda, trči, ali i da sakuplja novčiće.
- Svaka čast Luki, nama ostalima u obitelji, ali i svima koji su pomogli terapijama. Sad je došao taj “level up” i neurološka rehabilitacija. Tu smo zasad četiri tjedna, no ne možemo znati koliko vremena će trebati za veći napredak - istaknuo je tata Marijan.
No, kako je u obitelji samo otac zaposlen i ima stalne prihode manje od pet tisuća kuna, a majka ima status njegovateljice, postaje sve teže i teže financirati terapije. Za liječenje je potrebna velika količina novca. Lukina neurorehabilitacija stoji vrtoglavih 180 tisuća kuna, a Luki je ujedno potrebna i terapija vertikalizacije. Njezina je cijena nešto niža, 150 tisuća. Kako bi Luka prohodao, obitelji je potrebno ukupno 330 tisuća kuna.
Financijski je izrazito teško pokriti te troškove te se tako obitelj uz pomoć humanitarne organizacije ADRA odlučila započeti humanitarnu akciju “Svi za Lukin korak”. Uplatom željenog iznosa na IBAN HR9823600001502919031, kao i pozivom na humanitarni telefon 060 9006 (cijena po pozivu 6,25 kn, od čega 5 kn ide za akciju), svi imaju priliku pomoći malenom Luki i njegovoj obitelji da nakon četiri godine života napokon zakorači.
