U Specijalnoj bolnici za oftalmologiju Svjetlost u Zagrebu nagrađivani britanski glumac Tim Roth i njegova supruga Nikki operacijom su riješili svoje probleme s vidom. Njezin ravnatelj i osnivač prof. dr. Nikica Gabrić osim u Zagrebu, ima klinike u Splitu, Sarajevu, Banja Luci, Budvi i Novom Sadu, te franšizu u Skoplju.
Gabrić otkriva kako se Svjetlost sprema preuzeti i jednu kliniku u Mađarskoj, no zasad ne želi reći u kojem gradu.
- Ni na jednom od naših tržišta ne radimo sa zdravstvenim fondom i nemamo problema. Ljudi imaju dovoljno novca da ulože u svoje zdravlje, a ne da čekaju godinu dana na operaciju katarakte ili na neku drugu vrstu zahvata. Oni žele da se zahvat obavi odmah, da se za njega ne zna te da što je manje moguće izostaju s posla. Mnogi se ljudi operiraju petkom da bi se u ponedjeljak vratili na svoj redovni posao. Nema bolovanja od mjesec dana, nema niz stvari koje prati redovni sustav. Mi organizaciju posla prilagođavamo pacijentu, kod nas je pacijent bog, a doktori su u funkciji tog boga... Cijena operacije kod nas je manja no što bi trebali platiti mito u bolnicama ili tražiti neku vezu da bi bili primljeni i da bi to što su dobili bilo učinjeno na puno lošiji način nego da nas nazovu, naruče se i riješe svoj problem te nastave dalje sa životom. Naravno, imamo društvenu odgovornost za ljude koji su siromašni, pogotovo za djecu. Djeca u Svjetlosti gotovo uopće ne plaćaju zahvate. Ljudi koji su siromašni isto dobiju zahvat - rekao je Gabrić za Novi list.
Tim Roth u Klinici Svjetlost
Kao i gotovo svi njegovi kolege koji su izašli iz državnog sustava, ni Gabrić nije zadovoljan tretmanom privatnog zdravstva u Hrvatskoj. Prema njegovom mišljenju, u Hrvatskoj imamo tek natruhe privatnog zdravstva, a na privatnike u zdravstvu se gleda gotovo kao da rade nešto nečasno.
- Kad vam se pokvari hladnjak ili televizor, nije vam teško platiti, sto, dvjesto kuna, da vam majstor dođe zamijeniti neki dio kako ne bi nastala velika šteta. Ali kad treba nešto platiti u zdravstvu, ljudi se strašno bune. Nažalost, Hrvatska izdvaja samo 800 eura po glavi stanovnika za ukupnu zdravstvenu zaštitu. Da bismo razumjeli omjere valja reći kako Albanija izdvaja 100 eura, Srbija 300, Bosna i Hercegovina 400, Slovenija 1.700, Austrija 2.500, Njemačka 3.500, a Norveška 5.000 eura.
Naravno da ne možete dobiti medicinu kakva je u Švedskoj ili Norveškoj bez toliko sredstava, iako pacijenti imaju jednaka prava. Dakle, jedan problem je količina novca koja cirkulira kroz sustav. Primjerice, ove godine izdvajanje za skupe lijekove skočilo je s 1,2 milijardi kuna na 1,7 milijardi kuna. Ljudi bi se htjeli liječiti novim lijekovima. Nažalost, tog novca nema. Tu nastaje problem jer bi svi htjeli da se tretiraju moderno, na najbolji način, no pitanje je tko će to platiti. Drugo je pitanje trebaju li nam avioni, brodovi i neke druge stvari, da ih ne nabrajam i ne ulazim u prioritete države, no želje osiguranika kod nas nema tko platiti. Drugi problem je organizacija zdravstva. Upravo raspravljamo o prekovremenim satima i vjerojatno su ih mnogi ljudi zaslužili i treba im te prekovremene sate platiti. No, ja vam kažem da pojedini doktori rade tri dana u bolnici, da sad ne imenujem bolnice. Ona druga dva dana rade privatno. Mi smo jedan potpuno neuređen sustav u kojem se ne zna što doktor mora odraditi u svojih osam sati radnog vremena, a što radi nakon toga. Mnogi se u sustavu švercaju. Sustav je zasnovan na entuzijazmu liječnika te medicinskih sestara i tehničara koji je ogroman. No, on se neće moći održati na entuzijazmu i jednostavno će se urušiti. To ne možete prevenirati, to je nažalost ireverzibilni proces, pesimističan je Gabrić koji je jednom prilikom izjavio da bi u godinu dana mogao provesti cijelu reformu zdravstva u Hrvatskoj.
Nikki Butler
Danas kaže da bi se to moglo provesti u apsolutizmu, ali ne i u demokraciji. Prema njegovom mišljenju, razlog tome je što u sustavu postoji značajan dio ljudi koji ga bojkotiraju.
- Bojkotiranje sustava gotovo je nemoguće riješiti jer je toliko uhvatilo maha da svatko ima svoja prava. Ako se pojave liječnici na Markovom trgu, ako se pojave sestre i tehničari, svaki će ministar i svaki premijer popustiti da zadovolji tu masu. U Hrvatskoj nema državnika, postoje samo politikanti koji su u želji da produže mandat, spremni prihvatiti i nerealne zahtjeve. Upitajmo se koliko košta štrajk, je li lakše bilo pregovarati ranije i ispuniti neke uvjete prije, umjesto da se ponašamo kao pijani milijunaši u sustavu, upozorava Gabrić.
Specijalna bolnica za oftalmologiju Svjetlost u Zagrebu suvremeno je opremljen kompleks koji je izgrađen prije 12 godina. Jedan od trenutnih planova Nikice Gabrića je izgraditi novu, dvostruko veću zagrebačku kliniku.
- Kad se donese GUP cilj nam je sagraditi dvostruko veću kliniku u Zagrebu. Ne, nismo sporni u GUP-u, ne pripadamo dijelu oko kojeg se lome koplja. U novoj klinici planiramo otvoriti centar izvrsnosti najvećih svjetskih proizvođača s najboljom opremom, predavaonicama i modelima. Želim da iza mene ostane naslijeđe, a ne da za milijune prodam ove klinike. Što bih onda radio? Drogirao se, putovao? To mi je dosadno. Nova klinika će biti sva posvećena oku i bit će edukacijski centar za različite proizvođače opreme. Bit će to izložbeni salon uživo. A u ovoj zgradi ćemo se početi baviti ljepotom, dakle estetskom medicinom, najavljuje Gabrić za Novi list.
Privatnici u zdravstvu u Hrvatskoj, kako kaže, plaćaju porez na dobit, no ne mogu raspolagati svojom dobiti. Tek se sada u proceduri nalazi zakon po kojem privatne ustanove mogu podizati dobit dok je 26 godina država privatnike tretirala kroz isti zakon kao da su državne ustanove.
- Zakon je napravljen tako da meni kao privatniku nekakvo upravno vijeće odlučuje o tome hoću li za svoj novac kupiti neki uređaj. Tako retrogradnog zakona nema nigdje. Svaka čast ministru Kujundžiću koji je isposlovao da se iz europskih fondova može kupovati oprema za državne bolnice, no zašto se ne može kupovati i za privatne bolnice. Nemam ništa protiv da se stimulira poljoprivrednike, da ljudi ostaju na selu, da rade, no oni dobivaju subvencije da kupe muzilicu, traktor i kombajn, a ja ne mogu kupiti subvencionirano CT, mikroskop, ultrazvuk ili laboratorij, odnosno bilo koji aparat koji bih trebao imati mogućnost kupiti kao čovjek koji zapošljava 200 ljudi. Dijelom je to ostatak bivšeg sustava, kako kažete, ali još veći problem što su ljudi koji danas vode sustav prespori u promišljanju novih stvari. Posljedica toga je 300 tisuća ljudi koji su napustili Hrvatsku. Napustili su je zato što je naše društvo nepravedno u raspodjeli i što je još gore, javio se osjećaj rezignacije da se ništa ne može promijeniti. Dakle, imamo svoju državu, a ljudi nam odlaze u inozemstvo zato što ne mogu ostvariti prava koja im pripadaju bez bilo kakve veze ili korupcije. Odlaze na zapad jer ako tamo imate na nešto pravo, onda to pravo i ostvarujete. Da vam ispričam jedan primjer. Neću reći ime ministarstva u kojem šest mjeseci čekamo papire za ljude koji su iz Makedonije i Srbije, koji su dio našeg sustava, da bi mogli dobiti potvrdu da su položili sve ispite i da bi mogli pridužiti boravak.
Zbog čekanja oni moraju izaći iz Hrvatske na tri mjeseca da bi se ponovo mogli vratiti. Samo zato jer je netko u administraciji bolestan, pet mjeseci smo čekali da dobijemo dva rješenja. I to uz sva poznanstva jednostavno - ne ide. To je teror birokracije nad poduzetništvom. Taj problem možemo riješiti ako netko pita koliko je pojedini zaposlenik napisao rješenja. Ne može se dogoditi da u danu nije napisano niti jedno rješenje. Ako radni dan traje osam sati, za pretpostaviti je da se može napisati osam rješenja u danu, a za pet mjeseci tisuću rješenja. Dakle, mora se mjeriti učinkovitost birokracije, smatra Gabrić.
prof. Nikica Gabrić i Ivana Trump
Prije šest godina osnovao je stranku Nacionalni forum s idejom pronalaženja rješenja za sve građane bez obzira na svjetonazor. Njegova ideja o trećem putu nije se dugo održala na hrvatskoj političkoj sceni, a Gabrić kaže da je politika danas za njega bespredmetna rasprava.
- Nacionalni forum je mrtav već godinama. To je bio jedan moj entuzijastički pokušaj da okupimo umjereno lijeve i umjereno desne ljude koji bi trebali sjesti za isti stol i razgovarati o problemima Hrvatske koji su ujedno i stvarni problemi. Prvi smo pokrenuli raspravu o demografiji, druga rasprava je bila o medicinskom turizmu. Kao savjetnika doveli smo Eska Aha, bivšeg premijera Finske koji danas sjedi u dva boarda: u boardu JP Morgan banke i Sber banke te je izvršni predsjednik Trilaterale. O tome gotovo da nitko tada nije ništa zabilježio, nije bilo bitno, bitno je tada bilo što je rekao Sinčić, što je rekla Holy i što je rekao Petrov.
Sretan sam što se više ne bavim politikom, niti mi je ona više važna. Nemam više nikakve ambicije na tom području jer sam shvatio da ne mogu napraviti ništa. Sinčić, Holy i Petrov su čestiti ljudi, ali iza njih ne stoji ništa što vam može promijeniti budućnost. Ne mogu razumjeti ljude koji glasaju za ljude kojima ne bi povjerili svoju djecu ili svoje poduzeće. Za mene su to dva kriterija kojima se vodim za koga bih glasao da donosi odluke umjesto mene, kaže Gabrić.
Uvjeren je da Hrvatska neće imati budućnost sve dok se ne počenu otvarati prave teme.
- Mi imamo samo grb, zastavu i himnu. Ostat ćemo na razini simbola i biti sluge koje će raditi za strane vlasnike. Nisam optimističan za društvo, ali optimističan sam za sebe. Moj biznis izvrsno ide i ne želim se vezati na iglu koja se zove budžet jer ste onda o njoj ovisni. Živim na slobodnom tržištu i međunarodno sam prisutan jer je više od 30 posto mojih pacijenata izvan Hrvatske. Konkurentan sam u Hrvatskoj, ali i izvan granica. Dolaze mi ljudi iz Švicarske, Austrije, Njemačke, Švedske, iz Hollywooda... Imam odličnu uslugu, pratim nova dostignuća, a moji doktori imaju odlične plaće i nikome ne pada im na pamet da odu raditi u Njemačku ili Irsku. Plaća mojeg doktora je veća nego predsjednika države, govori nekad najmlađi predstojnik bolničke klinike u Hrvatskoj i nekadašnji predsjednik Saveza socijalističke omladine Hrvatske.
Sinovi Krešimir i Ivan obojica su oftalmolozi, za koje Gabrić kaže da su nakon početnih pubertetskih otpora, ipak odlučili nastaviti njegov put.
Pričinjava mu zadovoljstvo da uvijek ima najbolje uređaje i vjeruje da se tako bori za stvaranje naslijeđa.
Tim poliklinike Svjetlost
- Moja djeca na taj način mogu ostati vlasnici, da sam sve ovo prodao, ostali bi samo radnici. Dio novca koji zarađujemo ulažemo u nove tehnologije da bismo bili najbolji. Amerikanci su nas izabrali za istraživački centar, sad i Kinezi. To se ne dobiva jer ste član HDZ-a ili SDP-a, to ne vrijedi na svjetskoj razini gdje postoje samo objektivni kriteriji evaluacije. U konačnici što će vam novac? Novac je crna energija, loša energija, on može služiti samo kao sredstvo da biste njime ostvarivali svoje snove. Novac nikad nije upravljao sa mnom, nego sam ja upravljao novcem, uvjeren je Gabrić, kojem su hobi motivacijska predavanja.
- Kad sam bio mali htio sam biti astronom, ali iz perspektive Metkovića nisam mogao doživjeti što bih radio. Htio sam biti i psiholog, ali isto iz perspektive Metkovića nisam mogao doživjeti što bih radio kada bih završio taj fakultet jer sam mislio da ću se nakon fakulteta vratiti u Metković. Danas su moji dječji snovi postali moj hobi i održavam motivacijska predavanja. U Sloveniji sam držao predavanje na temu zašto smo na ovom svijetu, a pored mene je predavanje držao momak iz Srbije koji je predsjednik svjetskog kluba Mense i Slovenac koji je profesionalni life coach. Četristo polaznika ocjenjivalo je naša predavanja i ja sam pobjedio s ocjenom 4,8, otkriva Gabrić.
Dobro, i zašto smo na ovom svijetu, pitamo ga.
- Imamo dvije misije. Prva je biološka odnosno produženje vlastite vrste. Druga misija je kad podignete djecu do samostalnosti, da bez pomoći roditelja mogu živjeti u džungli života, da društvu vratite nešto što je ono uložilo u vas. Ne možete ništa odnijeti na onaj svijet, a glavni princip i najvažnija operacija života jest operacija dijeljenja. Dijeljenje nije trošak, dijeljenje je investiranje. Ulaganje je to najmanje od svega novca, to je ulaganje vremena, emocija, energije i tek na kraju dolazi novac. Tada dobijete ljude koji vas slijede jer ste magnet, a ne zato jer imate funkciju pa vas moraju slijediti. Ono što mene krasi jest da sam slobodan čovjek. Ono što govorim, smijem govoriti, a ono što govorim, živim. Možda nije sve ispravno, ali ja u to duboko vjerujem, zaključuje Gabrić.