Kolovoz 2001. godine: "…Tek kasnije sam shvatila što je bio razlog mog neuspjeha. No, već je bilo kasno. Trebalo je krenuti dalje. Jer, činjenica jest da je ovo bilo samo jedno natjecanje na kojem nisam postigla ono što sam željela. Jedno, ali ne i jedino. Znam da će ih biti još. Još ću puno puta pasti i dignuti se. Moram znati prihvatiti poraz, ali isto tako moram znati kako pobijediti. Jer, ja se osjećam kao pobjednica i znam da će doći i moje vrijeme, kad ću moći reći da sam ostvarila svoje snove".
Završetak je to pisma koje mi je tada još 17-godišnja Blanka Vlašić uručila u Edmontonu, uoči debitantskog nastupa na Svjetskom atletskom prvenstvu. Emocije koje je opisivala i mišljenje koji je iznijela posljedice su događaja nekoliko tjedana ranije. U Grossetu, na Eu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....