Životne radosti satkane su od malih pobjeda, uspjeha koje u tolikoj mjeri uzimamo zdravo za gotovo, da ih više ne primjećujemo. Kao kada je, primjerice, Boris naučio sam držati žlicu.
Boris je osmogodišnjak sa sindromom Down, kojemu je prije godinu i pol dana dijagnosticiran autizam. Veseli dječak koji voli trčati bos, koji ne spoznaje opasnosti, ne zna da se može porezati na nož, da na ulici mora stati na pješačkom prijelazu i paziti na automobile... Njegova majka, riječka koreografkinja i kazališna umjetnica Mila Čuljak, uči s njime i uči od njega.
Počinješ imati drugačiju percepciju vremena i prostora. Boris uređuje vrijeme i prostor po svojim, da tako kažem, "mjenjačima u mozgu". Način kako on to radi traži od...