Tog ljetnog dana prije dvadeset godina princ Charles izveo je svoje sinove u dvorište Buckinghamske palače kako bi prošetali među cvijećem, svijećama i porukama koje su danima pristizale u čast njihove netom preminule majke. Bio je to jedan od trenutaka kada dvojica dječaka - trinaestogodišnji Harry i njegov dvije godine stariji brat William - nisu imali izbora: bili su primorani svoju ulogu prinčeva staviti na prvo mjesto, pritom zanemarivši svoju dječju dob i neutješivu tugu zbog gubitka majke, nekoliko dana ranije.
Harry se danas prisjeća da se ljutio na sve te ljude okupljene ispred palače koji su glasno jecali. Nisu je niti poznavali, razmišljao je, zašto plaču?! Iskreno pitanje djeteta moglo bi se postaviti još jednom, kada dvadeset godina nakon njene smrti Lady Diana ne prestaje biti tema novinskih članaka, dokumentarnih filmova i filmova kinoprodukcije, ponavljanih sličica iz njenog života i teorija zavjere o njenoj smrti, što publika nezasitno guta. A nisu je niti poznavali.
Oni koji je jesu poznavali u jednoj etapi njenog života, bilo kao ljupku suprugu princa Charlesa ili kasnije, kada je stvari uzela u svoje ruke i postala svjetski poznata kao “princeza srca” zbog načina na koji je doticala srca onih koji su trebali podršku, a preko medija i svih onih koji je nisu poznavali, imaju nešto zajedničko: sličice susreta koje im je poklonila pamte i danas, sa svakim detaljem.
Nasmijano lice
Kao šef komunikacija premijera Tonyja Blaira Alastair Campbell često je susretao važne ljude, no prvi susret s Lady Dianom urezao mu se u osobito drago sjećanje. Kao osoba koja je monarhiju smatrala gubitkom vremena i novca, nije imao osobito lijepo mišljenje o kraljevskoj obitelji. S Lady Dianom vezala ga je samo činjenica da je o njoj često pisao tabloidne članke tijekom svojih novinarskih dana. “Sjedio sam u autu i dok sam čekao Tonyja (Blaira op.a.) nešto sam pisao i čitao, po običaju. U jednom trenutku netko mi je pokucao na prozor. Podigao sam pogled i ugledao poznato nasmijano lice svoga šefa. Netko te želi upoznati, rekao mi je. Pomislio sam da se vjerojatno radi o nekom dosadnom političaru. Bio sam u krivu. Izašao sam iz auta i ugledao Lady Dianu kako hoda prema meni. Bila je prekrasna i koketna, siguran sam da sam se u tom trenutku vidno zacrvenio”, govori Campbell u razgovoru za Nedjeljni Jutarnji.
Trenutak je detaljno opisao i u svojim memoarima “The Blair Years” (Blairove godine): “Evo ga, smijem li doći i pozdraviti - rekla mi je i našla se ispred mene apsolutno zasljepljujuće prekrasna na način koji milijuni fotografija jednostavno nisu uspijevali prenijeti. Pozdravila me je, pružila mi ruku i rekla mi da joj je zaista drago što smo se upoznali, tako da sam promrmljao da je meni još više drago i kako nisam očekivao da ću je upoznati. (...) Tony je stajao sa strane, Cherie (Blairova supruga, op.a) je izgledala nestrpljivo, a ja sam samo uživao flertovati s njom.
Rekla mi je da je htjela upoznati čovjeka koji je štitio Tonyja Blaira jer je čula tako puno o meni. Prilikom njihova susreta pitala ga je: Kakav je Alastair Campbell doista?”. Nakon ovog inicijalnog susreta bit će ih još nekoliko i Alastair Campbell svaki će put biti očaran šarmantnom princezom. “Imala je nešto u očima što je bilo više od svjetlosti. Zaključale bi te za sebe i bile su potpuno očaravajuće. Imala je savršen ten i čitavo lice bi joj zasvijetlilo kada bi govorila i bilo je trenutaka kada bih se morao truditi da čujem što govori jer bih se jednostavno izgubio u njenoj ljepoti”, prisjeća se Campbell, koji je tijekom života na više načina bio povezan s Lady Dianom. Najprije kao novinar i urednik tabloidnog tiska kada je pisao i objavljivao štošta o princezi, čega se kasnije sramio, potom kao vladin dužnosnik koji ju je nerijetko susretao na formalnim druženjima i kao osoba koja je sudjelovala u misiji spašavanja monarhije u danima njene tragične pogibije.
Ružne stvari
Možda najneočekivanija epizoda jest kampanja za borbu protiv mentalnih oboljenja “Heads Together” u koju se, kao jedan od glavnih protagonista, uključio s prinčevima Williamom i Harryjem, dvadeset godina nakon smrti njihove majke. Danas govori da je to dijelom učinio jer su mentalna oboljenja - posljednjih četrdeset godina boluje od depresije - tema koja mu je vrlo bliska, a dijelom i zbog sjećanja na Lady Dianu. “Iako sam nekoć davno pisao ružne stvari o njoj, jednom kada sam ju upoznao, postao sam njezin veliki obožavatelj”, govori.
Arthur Edwards dobro zna za taj osjećaj. Iako kraljevsku obitelj prati u stopu već punih četrdeset godina, kao kraljevski fotograf tabloida The Sun, nikada ne prestaje osjećati uzbuđenje kada se nađe u društvu članova kraljevske obitelji, osobito princa Charlesa s kojim ga veže prijateljstvo. Kada se, prije dvije godine, oporavljao od operacije, princ Charles poslao mu bombonijeru i pismo. Edwards, kojem trebam zahvaliti za fotografiju koju mi je poklonio, a koja je zabilježila moj susret s princom Charlesom uoči njegova putovanja u Hrvatsku prošle godine, s jednakom toplinom govori o Lady Diani. “Ona je bila vrlo posebna. Bila je karizmatična i imala je talent za privlačenje medijske pažnje. San svakog fotografa! No, sve što je radila za ljude, radila je od srca. Ja sam ju pratio kada je obilazila bolnice i ratna područja i promatrao sam je i u trenucima kada su se kamere ugasile. Uvijek je pažljivo slušala i iskreno brinula za ljude kojima je trebala pomoć ili barem topla riječ. To je shvaćala kao svoju misiju. Imala je veliko srce. Drago mi je da prinčevi idu njenim stopama, bila bi ponosna”, govori. Jednu od najfotografiranijih žena u povijesti Arthur Edwards upoznao je kao jedva punoljetnu tetu u vrtiću.
“U to vrijeme moja profesionalna opsesija bila je saznati tko je nova djevojka princa Charlesa. Pratio sam ga posvuda. 29. srpnja 1980. stigao sam na utakmicu pola u Sussexu gdje mi je netko rekao da se Charles pojavio u društvu djevojke imena Lady Diana Spencer, ali nitko nije znao kako ona izgleda. Gledao sam okolo i vidio lijepu djevojku koja je oko vrata nosila lančić sa slovom D. Pitao sam ju je li ona Lady Diana Spencer. Odgovorila je potvrdno i pristala mi pozirati za fotografiju, nježno uokvirivši lice svojom rukom. Bila je to prva od stotinu tisuća njenih fotografija koje ću napraviti”, prisjeća se. Edwards je i autor poznate fotografije na kojoj je uslikao Lady Dianu na njenom radnom mjestu u jednom londonskom vrtiću. Pozirala mu je s dvoje djece u rukama. No, sunčeva svjetlost poigrala se tankom tkaninom njene suknje, zbog čega je dugačka suknja otkrivala više nego što je trebala. Edwards i princeza kasnije su se tome zajedno smijali.
Bračni par 1987.
Fundamentalna nevolja
Ali nisu svi slatkorječivi kao moji sugovornici. Ljubimica nacije i medija nije nužno ljubimica visoke klase u Britaniji koja kao da se osjeća iznevjereno Dianinim odstupanjem od onoga što se, njenim ulaskom u kraljevsku obitelj, od nje očekivalo. Lady Diana u jednom je intervjuu rekla da svoju kraljevsku ulogu Windsorovi sumiraju u naziv “The Firm” - tvrtka. Njena fundamentalna nevolja bila je što je unutar tvrtke tražila obitelj, poslu prilazila s osjećajima. Veliki obožavatelji kraljice i tradicije smatraju je stoga osobom koja je donosila nevolje. “Luckasta, luckasta djevojka! Uvijek gladna pažnje koju je tražila na krivim mjestima i privlačila na krive načine”, govori mi lord Nicholas Monson. S Dianom se susreo nekoliko puta na događanjima koja su okupljala britansku aristokraciju kojoj su pripadali i Lady Diana i lord Monson, čak i prije njenog vjenčanja za princa Charlesa. Kasnije se zamjerio kraljevskoj obitelji objavivši knjigu “Dvorski dnevnici”, u kojoj je ispričao što se događa u Buckinghamskoj palači prema svjedočenjima Sarah Goodall, bivše djelatnice tima princa Charlesa. U moru knjiga koje pišu o Lady Diani, ova joj je najmanje sklona opisujući lijepu princezu kao “razmaženu, manipulativnu, neiskrenu i egocentričnu”. “Ljudi su stvorili lik Lady Diane koji je polubožanski, no on jednostavno ne odgovara istini. Imala je ona dobrih strana, ali bila je prilično nemoguća za suživot. Iako je za sve krivila Charlesa i njegovu ljubav prema Camilli, činjenica jest da ona nosi svoj dio odgovornosti. Bila je nestabilna, uvijek željna pažnje, čak i u trenucima kada se jednostavno trebala držati po strani. I prije bračnog kraha imala je nebrojeno afera, radila je štošta kako bi pridobila Charlesovu pozornost i učinila ga ljubomornim, ali neke stvari jednostavno nisu bile primjerene osobi njenog statusa”, govori lord Monson.
Noćna mora
Emma, Dianina vršnjakinja koja inzistira na anonimnosti svog prezimena koje također pripada obitelji s titulom, govori da je Lady Diana bila noćna mora za sve udane žene. “Kada bi se našla u društvu muškaraca, voljela je provocirati. Znala je da je lijepa i da ima moć nad muškarcima. Svako druženje s njom podsjećalo je na scenski nastup. U jednom trenutku bila bi vrckasta i koketna, u drugom ranjiva dama u nevolji. Muškarci bi ludjeli za njom, a mi, njihove supruge, bile bismo očajne zbog toga što nam se pred očima upucava muževima. No, bila je princeza pa se nismo usudile reagirati”, govori.
Da o njima želi pričati, britanski biznismen Richard imao bi možda najvredniju kolekciju sjećanja od svih mojih sugovornika. Toga ljeta prije dvadeset godina njegov prijatelj Dodi Al Fayed se gliserom dovezao na plažu Richardove vile u Francuskoj kako bi ga zamolio uslugu. Imao je novu djevojku i bježao je od radoznalih fotoreportera. Stoga je trebao mjesto gdje bi u miru mogao boraviti sa svojom djevojkom. Nekoliko sati kasnije pojavio se u domu moga sugovornika u društvu Lady Diane. “To nije bilo prvi put da sam je upoznao, poznavali smo se površno iz londonskih socijalnih krugova. No, svejedno sam bio iznenađen što će u mojoj kući spavati Lady Diana, majka prestolonasljednika britanske krune”, govori. Nekoliko dana nakon što su napustili njegov dom Richard je primio poziv od Dodija da im se pridruži na večeri u Parizu. “Kada je Dodi nešto zacrtao, bio je nepopustljiv. Zvao me nekoliko puta, čak mi nudio prijevoz svojim privatnim avionom. Nije mi odgovaralo putovati u Pariz. Rekao sam mu da ćemo se vidjeti drugom prilikom”, govori. Nekoliko sati kasnije ovaj neobičan par - princeza i sin arapskog milijardera - poginuo je u teškoj prometnoj nesreći. Dva desetljeća kasnije ona nije prestala inicirati sumnju, iako su dvije istrage, u Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, zaključile da razloga za sumnju nema. No, milijuni ljudi diljem svijeta čija je srca na neki način dotaknula ostaju neutješni, bez obzira na to jesu li je poznavali ili ne.