JASMINA I MIHAEL DOMŠIĆ

‘Raspadnuti smo, brak nam je napukao, jako smo se udaljili. Još se držimo skupa, ali sve nas to izjeda‘

Nismo dobro, ali ne smijemo to niti reći, jer onda smo sumnjivi i prijete nam ukidanjem statusa. A spasilo bi nas dva sata pomoći na dan

 Darko Tomas/Cropix
Kad se zagrcne, svaki put izgleda kao da se guši, kad mu izvlačimo sekret iz pluća, suze nam kapaju jer izgleda kao da ga mučimo, ispatimo ga jako. Da barem to može netko drugi umjesto nas učiniti...

"Koliko puta sam pomislila na samoubojstvo, nemate pojma... Brak mi propada, izgubila sam osmijeh i smisao za humor. U društvu se ne znam ponašati, hodam gradom obučena ko beskućnik, samo što ne smrdim. Propadam zatvorena u kući bez života koji prolazi pored mene. Ali onda se sjetim da je njemu teže nego meni. Vidi svojeg mlađeg brata kako trči, igra se. I on to sve želi, a ne može tražiti. Ne smije se, ne plače, osim u velikoj buci, ne hoda, ne stoji, ne sjedi, ne jede - samostalno ništa. Gledati zdravo dijete kako se razvija i raste i gledati bolesno dijete - teško je. A voliš ih oboje jednako."

Potresni je to post koji je prije nekog vremena na Facebook grupi "Podrška roditeljima njegovateljima i njegovateljima" objavila Jasmina Domšić,...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. travanj 2024 05:26