Koliko mali čovjek može pokrenuti lavinu dobrote, uvjerila se Ina Ramljak iz Solina koja nije mogla mirno sjediti kod kuće i gledati patnje ljudi i životinja na potresom pogođenom području. Samoinicijativno se organizirala uz podršku supruga Denisa i dviju kćeri, okrenula par telefonskih brojeva prijatelja i nakon četiri dana krenula put Petrinje s prikolicom punom donacija, piše Slobodna Dalmacija.
- Zajedništvo, to je bio osnovni motiv koji me držao čitavo to vrijeme otkako smo dvadeset i četiri sata na televiziji gledali potresne scene iz Petrinje, Gline i okolice. Sjetila sam se svoje generacije koja zbog rata nije imala ni maturalni ples, ni ekskurziju, al' ostali smo povezani. Mene vam je život spojio s djevojčicom u plavom kaputiću, Željkom iz Vukovara i zbog nje sam nekoliko puta bila tamo. Shvatila sam koliko je taj narod propatio, a koliko smo mi ovdje, uz more, blagoslovljeni.
Ipak, ti ljudi tamo ostali su puni pozitive i nade, skromni da te to zatekne, dok mi ovdi grintamo za sve i svašta.
Isti dojam sam stekla kada sam otišla u Petrinju. Skromnost na svakom koraku. I veliko srce. Pratila sam sve što se u Petrinji događa na televiziji... Misliš se što napraviti. Okidač da krenem bila je scena jedne gospođe koja je kraj srušene kuće, na livadi, napravila šator za četiri psa, da ne kisnu... To me je potreslo, kako je ona mislila na njih prije nego na sebe. I sama sam velika ljubiteljica životinja, kod kuće imamo dva psa i dvije udomljene mace. Često pomažemo napuštenim životinjama, a nisam ni u kakvoj udruzi. Taj prizor me pokrenuo. Osjetila sam tada da nešto moram napravit - počinje Ina svoju volontersku priču.
Sa suprugom je od mjesnog odbora Sv. Kajo u Solinu dobila podršku da u tim prostorijama prikuplja donacije za Petrinju. Preko društvenih mreža bila je u kontaktu s udrugama za zaštitu i pomoć životinjama koje su već bile na terenu, pa je tražila namjenske donacije, prvenstveno hranu za pse, koja je bila prijeko potrebna za brojne životinje koje su od straha uslijed podrhtavanja tla pobjegle od svojih vlasnika, a i jako puno lutalica je na tom području. Tražila je i donacije tople, zimske odjeće, prvenstveno jakni, toplih čarapa, gumenih čizama, te higijenskih potrepština...
- Dežurala sam u tom prostoru četiri dana. Prvi dan stiglo je nešto malo, pa sam se prepala da neću uspjeti. Već sutradan nisam mogla stati od donacija koje su pristizale. A sve je krenulo tako da sam nazvala par prijatelja i pitala ih hoće li sudjelovati, ne sluteći da će nastati prava lavina! Kada sam četvrti dan prepunila prikolicu i auto donacijama svega i svačega, nasmijala sam se jer su se naši ljudi opet pokazali duševni, nesebični, puni zajedništva. To je ono predivno u svima nama - kaže gospođa Ramljak za Slobodnu Dalmaciju.
Ostalo je sve teklo kako i treba. Htjela je put platiti iz svog džepa, čak je i "kasicu prasicu", u kojoj je štedjela za put kćeri koja studira na Siciliji, razbila. Onda se sve otvorilo: HAK je omogućio korištenje autoputa besplatno svima koji voze donacije u Petrinju, a vlasnik firme u kojoj Denis radi nesebično je donirao gorivo za put.
- Plakala sam od sreće koliko smo toga skupili! Ja sam samo obični građanin ove zemlje, a opet sam nešto uspjela pokrenut - kaže ni sama ne vjerujući kako se sve posložilo.
U Petrinji je obilazila razrušena imanja, uručivala donacije, pružala utjehu ljudima koje sretala. Naišla je na veliki problem oko pasa i mačaka.
- Udruge za zaštitu životinja su odlično reagirale, spašavali su pse i mace koje su zatekli na ulicama, neke su udomili, ali puno je nezbrinutih životinja. Ne provodi se sterilizacija, ni kastracija, ni čipiranje. Psihički je bilo jako teško na terenu jer ne možeš svima pomoći, a htio bi - priznaje ova volonterka koja već smišlja način kako dalje pomoći Petrinji i okolici.
