Zagrebačka učiteljica Snježana Duić (53) imala je neispunjenu želju od djetinjstva. Početkom osamdesetih, na organiziranim radnim akcijama u Beogradu, svi su učenici imali priliku skočiti padobranom, osim nje. Bila je premlada, imala je tek 15 i pol, a dozvola za skok važila je samo za one iznad 16.
Davna želja ispunjena joj je jučer, kada je prvi put u životu skočila padobranom iz aviona sa 3000 metara i letjela slobodnim padom oko 200 kilometara sat iznad Lučkog. Let svoje učiteljice nebom s tla pratio je gotovo čitav razred njezinih učenika Osnovne škole dr. Vinka Žganca, kao i njihovi roditelji.
Među okupljenim bodriteljima našla se i učiteljičina kći Maja s budućim suprugom.
- Vjenčanje je 15. lipnja i zezaju me da se idem ubiti prije svadbe - smijala se učiteljica uoči skoka, koja je, naravno, dobila i nekoliko prijateljskih savjeta. Neka si popije rakijicu prije skoka, glasio je jedan “majčinski”.
- Nemam strah, baš sam sama sebi kao malo dijete. Jedva čekam! - rekla je.
Snježana Duić
Jedva čekam!
Učiteljica je svoj prvi let trebala zapravo odraditi u proteklih godinu dana. Njezini učenici, tada 4.a razred, za kraj školske godine i oproštaj od učiteljice iznenadili su je za nju najljepšim darom na svijetu, bonom za tandem skok. Međutim, učiteljica ga nije uspjela iskoristiti jer aeroklub koji je prodao poklon-bon nije pronašao nijedan termin za nju u 365 dana. Razočarana, nakon dugo natezanja s neprofesionalnošću kluba, slučaj je prijavila nadležnim institucijama i obavijestila o tome Jutarnji list.
Zatražila je povrat novca koji su učenici marljivo prikupili za dar, no aeroklub je i to odbio učiniti. Nakon objave teksta u Jutarnjem listu o razočaranoj i očito prevarenoj učiteljici i njezinim učenicima, redakciji je stigao poziv Dražena Pečnika iz drugog kluba, Padobranski klub Zagreb. Odlučio je učiteljici ispuniti želju i omogućiti joj skok. Troškove njezina skoka podijelio je s prijateljskim Aeroklubom Tandem i njezinim predsjednikom Emirom Ekićem. Učenici su, pak, ekipi Jutarnjeg pripremili iznenađenje transparentićima s napisom “Hvala, Jutarnji list”.
Kako su djeca uopće došla na ideju da učiteljici za kraj školske godine daruju skok padobranom? Jednom su prilikom u školi razgovarali o neispunjenim željama. Nakon što su djeca nabrojala sve svoje želje, pitali su je koja je njezina. I dobro upamtili što im je rekla.
- Učiteljice, ja sam još uzbuđenija od vas - doviknula joj je Nika Kulašević, dok je padobranka Martina Schauer Ekić odrađivala pripremu učiteljice za skok, vježbajući s njom na tlu simulaciju slobodnog pada. Učiteljica u letačkom odijelu samo se smiješila, bez vidljivih znakova straha. Ipak, bila je jako uzbuđena, adrenalin je počeo rasti i pitanje je koliko je pohvatala sve Martinine upute.
- Najvažnija stvar kad skočite iz aviona jest da tijelo postavite u položaj banane. Ruke, noge, glava iza, trbuh naprijed - glasila je jasna uputa učiteljici prije ulaska u Cessnu 182. Pilota Andreja Grahovca pitamo je li ikad letio s učiteljicom. - Moguće, odgovara, ali ne ovakvom! - odgovara. Čuo je, valjda, hvalu kojom su Snježanu Duić jučer na Lučkom opisivali roditelji školaraca.
30 godina iskustva
- Takva se više ne rađa. Mi nikakve brige nismo imali te četiri godine koliko je bila s učenicima u razrednoj nastavi. Ulagala je uvijek mnogo više u svoj posao nego što je trebala, ona je bolja od nekih mama - ćakulaju okupljene majke, uz priznanje da se nijedna ne bi odlučila iskusiti slobodan pad iz aviona.
Snježana Duić ima 30 godina iskustva rada u školi, točno koliko Emir Ekić u skokovima padobranom. On sjeda prvi u Cessnu, širi noge, ostavlja mjesta za Snježanu. Ekić je remenjem spojen s učiteljicom. U avionu joj daje zadnje upute prije skoka i na znak zajedno skaču...
Da bi skok padobranom bio pravilno izveden, tijelo se ne smije grčiti prema naprijed. Slobodan pad, dakle od skoka iz aviona do otvaranja padobrana, traje 40-ak sekundi, tijekom kojih se razvija brzina od oko 200 kilometara na sat. Nakon toga slijedi otvaranje položaja i blagi trzaj tijela koje se automatski postavlja u okomit položaj. Slijedi jedrenje pod otvorenim padobranom.
Djeca počinju mahati prema zelenkastom padobranu svoje učiteljice, žmirkajući prema podnevnom Suncu. Odjednom se padobran počne naglo okretati.
- Eto, Emir opet nije izdržao. Samo da je previše ne izvrti - komentira Martina, objašnjavajući da će zbog nedostatka vjetra učiteljica i instruktor doskok na zemlju odraditi na stražnjicu. U suprotnom, kada je vjetar, doček je na noge. Snježana je doskok uspjela izvesti po pravilima. Kad se uspravila, okružena djecom, nije našla mnogo riječi za opis toga što je doživjela. - Savršeno, savršeno... - ponavljala je.
Onaj tko kaže da nije osjećao strah prilikom skoka iz aviona, taj laže - pričaju nam iskusni padobranci dok se učiteljica oporavlja i dolazi k sebi, prisjećajući se neobičnih slučajeva pridošlica s idejom ispunjenja životne želje.
- Bio je jedan Englez koji nam je došao s idejom da skoči padobranom u kupaćim gaćama. Njemu i veseloj ekipi objasnila sam da ideja nije baš najbolja jer da ga gaće neće zaštititi od ogrebotina i da mu je to isto kao da skoči gol. Nakon što je cijela ekipa počela skandirati “naked, naked”, Englez se skinuo gol i tako odradio skok padobranom - prepričala je Martina padobranske dogodovštine. Drage su joj one kada mladić nakon skoka padobranom ili u avionu zaprosi djevojku, drag joj je i prošlotjedni slučaj prvog skoka 70-godišnjaka, ali najdraži joj je s gospođom iz susjednog sela.
Najluđi skokovi
Ispričala nam je da cijeli život, kopajući zemlju, promatra padobrance. Odlučila je početi skupljati novac, 20 po 20 kuna za svoj skok. Imala je iznad 60 godina, skok i doskok odradila je sjajno, a onda rekla: “Bilo mi je super, a sada moram ići štihati njivu” - ističe Martina S. Ekić.
Osim što su ispunili učiteljici želju, Pečnik i Ekić jučer su odradili motivirajući razgovor s djecom o padobranstvu i obilazak aerodroma Lučko.
Na pitanje tko bi od njih želio skočiti padobranom, spremno diže u zrak ruke polovica razreda. Ipak, morat će pričekati da navrše 16.
