Izoliranost zaraženih Covidom-19, čak i na samrti, prepoznatljivo je obilježje pandemija koronavirusa SARS-CoV-2. Pacijenti umiru sami u svojim bolničkim sobama, odsječeni od svojih partnera, djece, braće i sestara te često od svećenika i rabina.
Emotivni trenuci na samom kraju života, ako ih oboljeli uopće doživi, odviju se preko tableta ili mobitela sa strancem kao posrednikom, piše Wall Street Journal.
Dok su liječnici 83-godišnjeg oca Nancy Hopkins spremali u vozilo hitne pomoći, ona je stavila ruku na njegovo rame, sagnula se i obećala mu da će stalno biti s njim. Obećanje, međutim, nije održala. Naravno, ne zato što nije htjela već zato što nije mogla. Kada je njezin otac zbog otežanog disanja sredinom ožujka primljen u bolnicu u mjestu Conway u američkoj saveznoj državi Južnoj Karolini, Nancy je doznala da ona u bolnicu neće moći ući zbog mjera sigurnosti.
Nije imala snage otići kući već je nekoliko sati sjedila u svome autu na parkiralištu bolnice. Brišući suze s lica, Nancy je u konačnici ipak otišla kući.
Njezinom ocu, Robertu McCordu, umirovljenom uzgajivaču domaćih životinja, dijagnosticiran je Covid-19 i bolnica ga je stavila u izolaciju na 14 dana. Zdravstveno stanje mu se nije popravilo i Nancy se od svoga oca oprostila 1. travnja. Preko mobitela umotanog u plastičnu vrećicu koji je medicinska sestra držala pored Robertovog uha.
"To mi je bio najveći izazov, to što nisam mogla biti tamo", rekla je 59-godišnja Hopkins za Wall Street Journal. "Moj je otac ovisio o meni."
'Žao mi je što te ne mogu poljubiti'
"Mučim s izgovaranjem riječi 'nepošteno', ali takva je situacija, tako se osjećam", rekao je 36-godišnji David "Michael" Dudley mlađi. On se od svog 61-godišnjeg oca morao oprostiti 31. ožujka preko aplikacije za video konferencije Zoom. "Ne samo da su mi rekli da se moj otac neće oporaviti, nego su mi rekli da ne mogu biti uz njega. Oprostili smo se na najneosobniji način."
Oproštajni poziv s Dudleyjem starijim, vozačem autobusa koji je bio na respiratoru u bolnici u Baltimoreu, bio je neugodan. Dudleyju mlađem društvo su pravili rođaci te liječnici i medicinske sestre koje su bile u sobi s njegovim ocem. "Nisam znao je li me uopće čuo. Htio samo mu toliko toga reći, ali ponajviše da ga volim", rekao je Dudley mlađi. "Na samom kraju poziva protisnuo sam jedan 'volim te'."
Keiko Neutz iz Louisvillea u saveznoj državi Kentucky prije izbijanja pandemije koronavirusa skoro nikada nije bila sama. Njezina se ogromna obitelj koju čini osmero njezine djece i 28 unučadi pobrinula da tako bude. Kada je prije pet godina doživjela moždani udar, svakog bi je dana posjetio drugi član obitelji. Većina njezine djece i unučadi od njezine kuće dijeli 15-minutna vožnja automobilom. Ako bi netko propustio obiteljsko druženje, 87-godišnjakinja bi ga počastila jezikovom juhom.
Neutz je 25. ožujka završila "na kisiku" jer je počela sve teže disati. Dijagnoza - COVID-19. U petak, dva dana nakon što je hospitalizirana, obitelj je morala donijeti odluku hoće li je staviti na respirator. Neutz je jednom davno rekla da to ne želi. Njezina je obitelj morala biti sigurna.
'Ne mogu te poljubiti'
Šestero njezine djece dovezlo se do bolnice i okupilo na slabo osvijetljenom parkiralištu. Bili su međusobno udaljeni približno dva metra. Socijalno distanciranje. Bolnica je dopustila jednoj članici obitelji, 62-godišnjoj Neutzinoj kćerki Kathy Mills, da uđe u sobu kod svoje majke kako bi provjerila želi li da je se prikopča na respirator. Naravno, ne bez zaštitnog odijela.
Kathy je majku zatekla u slabom stanju, ali Keiko je još bila budna. S N95 maskom na licu, još jednom maskom preko nje, zaštitnim naočalama i dva para rukavica na rukama, Kathy je primila majčinu ruku. "Žao mi je što te ne mogu poljubiti", rekla je kroz suze. Potom je pitala majku želi li ići u raj. Keiko je potvrdno kimnula. Onda je pokazala na bolničku opremu. "Ovo je previše", rekla je.
Kathy je izašla iz bolnice i vratila se na parkiralište. Jedna ih je od medicinskih sestara nazvala i rekla da se mogu od majke oprostiti preko aplikacije za videopozive FaceTime. Neutzinu kći Debbie Taylor to je osobito pogodilo. "Nismo se mogle ni zagrliti. Bilo je neprirodno. U normalnoj situaciji, plakali bismo si na ramenima i tješili se", dodala je.
Neutz je, međutim, izdržala do vikenda.
Njezina 29-godišnja unuka Lacy Taylor u bolnicu je donijela laptop s aplikacijom društvene mreže Houseparty. Medicinska sestra ga je unijela u Netzinu sobu i okrenula ga prema Keiko. Obitelj je potom zajedno zapjevala i pričala sa svojom majkom i bakom. Kada god bi se njezini unuci pojavili na ekranu, Keiko bi ispružila ruku prema ekranu. Neutz je preminula u ponedjeljak u 7:45 sati. Zahvaljujući, laptopu, njezina je obitelj barem djelomično bila s njom. Medicinske sestre Audrey Waters i Julia Hunt držale su Neutz za ruke dok je umirala. Waters je ostala nakon smjene kako bi bila uz Neutz. Ona i Hunt obećale su obitelji da Keiko neće biti sama.
"Osjećala sam se blagoslovljeno što sam mogla biti tamo", rekla je Hunt. "No to mi je apsolutno iščupalo srce."
Posljednji blagoslov preko tableta
Videopozivi poput spomenuta tri postali su nužni za pacijente koji boluju od Covida-19 i njihove obitelji. Do te su mjere nužni da je bolnica Littleton Adventist u američkoj saveznoj državi Colorado u svaku bolničku sobu želi staviti jedan iPad. Neprofitna organizacija Covid Tech Connect osnovana u ožujku ove godine želi u bolnice te domove za starije i nemoćne staviti 10 tisuća tableta. Za sada su osigurali 2.500 tableta i prikupili 125 tisuća dolara. Prva će pošiljka prema destinacijama krenuti do kraja ovog tjedna.
Sara Rodell, jedna od osnivačica Covid Tech Connecta, rekla je da se dala u akciju kada je 27. ožujka vidjela SMS poruku svoje prijateljice, inače medicinske sestre, koja je željela nabaviti tablete kako bi se oboljeli od Covida-19 mogli oprostiti od svojih najmilijih. "To me je baš pogodilo", rekla je Rodell.
"Neki oboljeli od Covida-19 djeluju kao da nisu svjesni da su u izolaciji, dok drugi znaju", rekao je svećenik Michael Mercier, direktor za duhovnu njegu u Lifespanu Health Systemu, upravitelju nekolicine bolnica u američkoj saveznoj državi Rhode Island. "Nikada nisam vidio toliko pacijenata u suzama dok se molim s njima", rekao je Mercier. "Oni osjećaju da su odsječeni od svojih obitelji."
Svećenici se sada za pacijente mole u hodnicima ispred soba kako se ne bi zarazili koronavirusom. Rabin Jason Kirschner, kapelan bolnice Mount Sinai u New Yorku, nedavno je zamoljen da za jednu obitelj obavi viduj, odnosno pročita ispovijest grijeha. Rabin ili član obitelji viduj obavlja kada osoba to ne može sama. Kirschner i drugi volonteri dobrano su se namučili dok nisu pronašli liječnika židovske vjeroispovijesti koji bi pacijentu na samrti mogao dati bolesničko pomazanje. "To nije nešto što liječnici inače rade, no ovo su teška vremena."
U sličnoj se situaciji 2. travnja našao Tim Funk. Kada je postalo izvjesno da će njegova 89-godišnja majka koja se u bolnici u saveznoj državi Kentucky borila protiv Covida-19 izgubiti život, Funk i drugi članovi obitelji pitali su se hoće li možda uspjeti pronaći svećenika koji bi Funkovoj majci mogao dati posljednji blagoslov.
Medicinske su sestre rekla da pravilnik bolnice kaže da posjeta nema. No, ako obitelj svećenika pronađe odmah, one će organizirati video poziv tako što će jedna s iPadom ući sobu 89-godišnje Funkove majke.
Funk je u tom trenutku bio u Charlotteu u Sjevernoj Karolini i od majke bio udaljen skoro 800 kilometara. Sat je pokazivao 21:45. Ovaj je bivši novinar specijaliziran za religijsku tematiku uzeo mobitel i nazvao umirovljenog svećenika Franka O'Rourkea iz crkve Sv. Gabrijela u Charlotteu. Unutar deset minuta, medicinska je sestra nazvala O'Rourkea iz sobe gospođe Funk. Svećenik je potom izmolio molitvu dok su medicinske sestre u zaštitnoj odjeći brinule o 89-godišnjakinji.
Jedna od sestara Funku je rekla da je njegova majka preminula 10 minuta nakon što je primila blagoslov. "Ne znam je li me sestra samo pokušala oraspoložiti, međutim odlučili smo joj vjerovati", rekla je Funk.
'Hvala ti na svemu'
Dan prije nego što je majka Tima Funka preko iPada dobila posljednji blagoslov i istoga dana kada se Nancy Hopkins preko mobitela oprostila od svoga oca, 42-godišnji Nick Ramos dobio je poruku da medicinska sestra iz bolnice u kojoj je bio smješten njegov pokušava organizirati videopoziv s njim i ostatkom njegove obitelji.
Njegov 73-godišnji otac Joe Ramos bio je na samrti. Dijagnoza - COVID-19.
Od Joea su se prvo oprostili Nickovi braća i sestre koji žive na sat vremena vožnje od bolnice. U posjetu mu nisu otišli zbog straha od zaraze.
Kada je na red došao Nick, Joeu su se oči polako počele sklapati. Nick je čuo strojeve koji su njegovog oca držali na životu. Nick počeo brbljati o svemu i svačemu, ničemu konkretnom. Ubrzo mu je ponestalo tema. Kada je nastupila tišina, sestra je uzela mobitel i okrenula ga prema sebi.
Nick je vidio njezinu zaštitnu odjeću. Bila je pokrivena od glave do pete. Nosila je masku preko očiju i zaštitnu kacigu na glavi.
"Tada me stvarnost udarila", rekao je Nick i požurio se oprostiti od oca. Riječi koje prije nije imao sada su iz njega izlazile poput bujice. "Srce mi je eksplodiralo i zahvalio sam mu se na bilo čemu i svemu što mi je palo na pamet."