Za zagrebački mladi bračni par Martinu i Đulijana Đurđevića ovi blagdani trebali su biti najljepši u životu. Trudna 23-godišnja Martina imala je termin oko Nove godine. Čekala je drugu djevojčicu. Ali, nažalost, gotovo preko noći , dogodila se tragedija. Martina se sredinom listopada zarazila koronavirusom od čega je preminula u bolnici 1. prosinca.
Kući je stigla samo malena Anastazija koja je u golemoj tuzi jedina utjeha svom tati Đulijanu. On njihovoj drugoj kćeri Nataši (3) nije ni rekao da mame više nema. Za to još nema snage.
"Hoće li mama brzo doći?" pita ga lijepa tamnokosa curica tužnih očiju nekoliko puta dnevno, a on svaki put nekako izbjegne odgovor i proguta suze.
Posljednjih dana djevojčici mama još više fali, valjda zbog blagdana, a sad već nije s njima gotovo dva mjeseca. Malenoj nije jasno zašto mame nema kad je sve tako svjetlucavo i veselo u gradu.
Nisu joj rekli tužnu istinu, ona zna da je mama otišla u bolnicu. Otkad je beba došla, misli da je to tetina beba. Nosi maramice, pelene… Brine, ali misli da je njena seka u bolnici s mamom. Pita stalno, posljednjih dana češće. Njezin tata tad skreće s teme.
"Nataša bebu jako voli. Pomaže oko pelena, dodaje bočicu... Ali ne prihvaća da je to njezina sestra. Misli da je to njezina sestrična, a da će beba doći s mamom kad se napokon vrati kući", objašnjava nam Đulijano dok grije vodu za mlijeko za svoju mezimicu. On se jako teško nosi s gubitkom supruge, jedva uspijeva i govoriti. Većinu dana sjedi, gleda u prazno i razmišlja je li moglo drugačije. Jako mu fali njegova Martina s kojom je bio šest godina. Puno mu pomaže brojna rodbina koja stalno dolazi i uskače gdje treba. Iako ima pomoć sa svih strana, bebu najčešće hrani sam. Želi da osjeti njegovu ljubav čim više kad već nikad neće osjetiti majčin zagrljaj.
Agonija ove obitelji iz Dubrave započela je 17. listopada. Plavokosa Martina dobila je temperaturu i otišla se testirati. Brzo je došao nalaz da je pozitivna na covid-19.
Osjećala je da teško diše, ali je bila uvjerena da će sve proći za koji dan.
Svi su u obitelji bili uz nju, pomagali su joj jer je bila trudna. Rezultat testa ih je uplašio ponajviše radi djeteta, bila je tad u sedmom mjesecu trudnoće. No, nisu ni slutili da bi moglo nešto krenuti po zlu. Umjesto da Martini bude bolje, postajalo je sve gore. Otišla je na Kliniku za infektivne bolesti Fran Mihaljević zbog problema s disanjem i tamo su je zadržali dva dana. Kako joj je postalo bolje i nije bilo potrebe za kisikom, nakon terapije pustili su je kući. RTG pluća nije bio učinjen jer je bila trudna.
26. listopada Martinin teško bolestan otac, koji je imao dosta zdravstvenih problema nakon pretrpljenog moždanog udara, umro je kod kuće. Isto je bio zaražen koronavirusom.
Nju su i dalje mučili problemi s disanjem, nije kašljala, ali je gotovo hvatala zrak. Toliko joj je bilo loše da je samo ležala i jedva govorila. Nije bila ni svjesna da joj je otac preminuo.
Svekrva ju je nagovarala da zovu hitnu pomoć, ali se Martina bojala i odugovlačila je. Govorila je da ju sve boli. Pokušavala si je pomoći na sve moguće načine, no ništa nije pomagalo. Čak joj ni inhalacija nije nimalo olakšavala. Inače vedra i vesela Martina bila je sjena sebe. Sve je otežanije disala i 28. listopada oko 23 sata po nju je došla hitna pomoć.
Uskoro joj se toliko pogoršalo da je stavljena na respirator i hitno poslala u Kliniku za ženske bolesti i porode u Petrovoj gdje su joj obavili carski rez. Njezina kći je također ostala bez kisika, ali je preživjela.
"Ujutro su nam javili da su Martinu porodili u 1 ujutro. Bila je tada već bez svijesti. Imala je saturaciju 40. Rekli su nam da je kritično, da je vraćena na Zaraznu, a da je beba na inkubatoru. Srušio nam se svijet", prisjeća se Đulijano koji je kćer nazvao Anastazija. Tako se dogovorio prije s Martinom.
Ona nažalost svoju kćer, koja je imala 1470 grama kad se rodila, nije nikada upoznala.
Martina je bila smještena na intenzivnoj jedinici uz kompleksnu potporu životnih funkcija – mehaničku ventilaciju, izvantjelesna oksigenacija, hemodijalizu.
Prvih tjedan dana suprug nije mogao do nje, dobivao je samo informacije telefonom u 14 sati. I najčešće jako šture.
"Rekli su nam otvoreno da se ne zna hoće li umrijeti ili živjeti. Doktora Đurašina sam zapamtio kao najljubaznijeg, pričao nam je detalje, uputio nas u situaciju, rekao da se pripremimo i na nagore. Mjesec dana je Martina ležala na tom uređaju, prikopčana na sve moguće cjevčice. To je bilo prestrašno. Sestra i ostali su je mogli vidjeti kroz prozor, kasnije sam ja mogao biti uz nju", priča Đulijano.
Svaki dan je obitelj zvala, mislili su da će biti bolje. Njihova Martina je bila mlada, uvijek najveselija, najpozitivnija od svih.
Unatoč liječenju, plućna funkcija se nije oporavljala, a imala je i kontinuiranu kandidemiju te je preminula od septičkog šoka. Otišla je s ovoga svijeta u noći 1. prosinca u 1.20, nekako u isto vrijeme u koje je mjesec dana prije rodila svoju djevojčicu.
U otpusnom pismu iz bolnice stoji da je imala kritično teški oblik covida-19 u trećem trimestru trudnoće, koja je bila opterećena trudničkim dijabetesom. Šećer prije trudnoće nije imala, a i tada joj je bio blago povišen. Nažalost, očito dovoljno za tragediju.
Trudnoća je, uz metaboličke i kardiovaskularne bolesti, jedan od značajnijih rizičnih faktora za razvoj teških oblika covida-19, što podrazumijeva hospitalizaciju na odjelima za intenzivnu medicinsku skrb, nerijetko respiracijsku potporu, a ponekad i smrt trudnice. Taj se rizik u odnosu na trudnice bez covida povećava i na više od 15 puta, pojasnio nam je imunolog Zlatko Trobonjača, profesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
U zadnjoj trećini trudnoće žene često dobiju na težini. Neke imaju latentni dijabetes koji se u trudnoći iskaže, povećani arterijski tlak...
Trudnice znaju razviti upravo one rizične faktore koji su za covid potencijalno opasni.
"Rizikom su naročito zahvaćene trudnice starije od 25 godina s podliježućim medicinskim stanjima poput dijabetesa, hipertenzije i prekomjerne tjelesne težine. SARS-CoV-2 može inficirati posteljicu, iako je prijenos na fetus rijedak, a ako se dogodi, može proći bez posljedica, no isto tako može voditi i do smrti djeteta. Trudnice s covidom imaju gotovo dva do tri puta veću vjerojatnost prijevremenog poroda te za smrt djeteta u trudnoći", dodaje Trobonjača.
Dodaje da sve raspoložive studije pokazuju da cijepljenje mRNK cjepivima prije, tijekom ili poslije trudnoće ne uzrokuje nikakve medicinske posljedice ni za majku, ni za dijete.
Martina, nažalost, nije bila cijepljena. Budući da je bila jako mlada, nije puno razmišljala o zarazi koronavirusom. Nikada prije nije bila bolesna, osim od običnih viroza.
No, ovaj virus je za njezin organizam bio toliko poguban da nije imala šansu.
Dok je bila na Zaraznoj, liječnici se nisu usudili davati prognoze. Posljednjih tjedan dana prije smrti bila je relativno stabilno, obitelj se nadala da napokon kreće na bolje. No dobila je sepsu.
"Rekli su nam da je srce dobro, a da je tlak loš. Na kraju je preminula jer joj je srce stalo. Smetalo nas je što smo dobivali tako malo informacija. Kad smo ju došli vidjeti, više je nije bilo u sobi. Već je bila u mrtvačnici, u vreći...", priča nam u suzama Đulijano. Obitelj je inzistirala da pokop bude normalan, a ne pod epidemiološkim mjerama kao da je Martina zaražena koronom jer je već prošlo razdoblje zaraze.
Njezini najbliži htjeli su da nesretna majka bude pokopana u odjeći, dostojanstveno. Iako im to prvo nisu htjeli dati, zvali su Alemku Markotić koja im je to odobrila.
"Martinu smo obukli u njenom stilu. U ružičasto, šljokice, stavili smo joj i dekicu. Uvijek je voljela mekane dekice, imala ih je desetak, rozih, ljubičastih", govore nam tiho Martinine šogorice.
U Koprivnici je uoči Božića još jedna rodilja morala na prijevremeni porod, u 32. tjednu. Nažalost, rodila je mrtvu bebu, a ona je još uvijek u teškom stanju. Nije bila cijepljena.
Postoji preporuka ginekologa i embriologa da se cijepljenje ne provodi tijekom prva tri mjeseca trudnoće, dakle u razdoblju kada se formiraju dječja tkiva i organi, no u tom razdoblju se preporučuje izbjegavanje i drugih lijekova i medicinskih pripravaka te drugih potencijalno toksičnih tvari koje unosimo u tijelo u sklopu životnih navika, poput pušenja duhana, rekao je Trobonjača.
Ističe kako je golem broj žena koje su baš u početnom razdoblju trudnoće primile cjepivo jer nisu niti znale da su trudne.
"Nakon takve koincidencije intenzivno su praćene za potrebe znanstvenih istraživanja pa se sada na velikom broju od više od 100.000 trudnica može reći da se cijepljenjem, čak i u prvom tromjesečju trudnoće, ne povećava bilo kakav rizik za zdravlje majke i djeteta. Dakle, učestalost različitih poremećaja jednak je u cijepljenih i necijepljenih trudnica, s time da su posljedice teške covid-bolesti u cijepljenih trudnica drastično smanjene."