Srpska reprezentativka i bivša prvakinja svijeta u plivanju, 30-godišnja Nađa Higl, otkrila je na svojoj službenoj stranici kako boluje od teške i neizlječive bolesti.
- Još dok sam bila dijete, osim dječjih standardnih bolesti, nikada nisam imala nekih većih zdravstvenih problema. Od šeste godine života sam se bavila plivanjem i vodila zdrav život. Od šestog razreda osnovne, kada sam operirala krajnike, pa do trudnoće, moj zdravstveni karton je bio prazan. Tisuću puta sam se zapitala da li je moguće da se ovako nešto dogodi osobi koja je živjela zdravim, sportskim načinom života - ispričala je Nađa koja je teško podnijela činjenicu da će do kraja života morati piti lijekove i ići na biološke terapije te ležati u bolnici.
Da nešto nije u redu saznala je u šestom mjesecu druge trudnoće kada je krvna slika pokazala da je razina željeza u krvi u padu.
- Povezivali smo to sa malom razlikom između dvije trudnoće, kao i hemoroidima koji su me još od prvog porođaja mučili. Našla sam se u situaciji da su svi simptomi jednostavno bili zamaskirani zbog stanja u kom sam se nalazila. Tri puta tjedno sam u bolnici primala željezo, međutim nije bilo pomaka. Došlo je do toga da će mi možda biti neophodna transfuzija, što me je užasno plašilo.
- Borbu sa željezom smo vodili do početka osmog mjeseca trudnoće, kada me je ujutro odjednom počela probadati bol u trbuhu. Sva sreća pa sam znala da nije u pitanju beba, jer sam imala iskustvo kako kontrakcije izgledaju.
Liječnik koji joj je vodio trudnoću poslao ju je izvaditi CRP, a rezultati su bili katastrofalni. Doktor je potvrdio da je beba u dobrom stanju i uputio ju na provjeru stanja unutrašnjih organa.
- Svi simptomi su ukazivali na pankreatitis, što su kasnije analize i potvrdile. Vjerujte mi, nisam bila svjesna u kojoj sam se opasnosti nalazila. Hitno su me prebacili na intenzivnu njegu u Višegradskoj bolnici i pristupili svemu vrlo ozbiljno.
- Zbog stanja u kojem sam se nalazila, nisu mogli primijeniti agresivnu terapiju, ali su uspijevali umanjiti bolove i stabilizirati situaciju. Taman što su me skinuli s intenzivne njege i prebacili na održavanje trudnoće, uslijedio je novi napad - ispričala je Nađa koja je tek nakon carskog reza, kada su liječnici ustanovili da se stanje normaliziralo, puštena kući.
- Tada su moje muke počele. Naime, tijekom čitave trudnoće sam imala krvave stolice koje smo povezivali s hemoroidima, međutim nije bilo tako. U zahod sam trčala 20-30 puta dnevno, i za tjedan dana izgubila 10 kg.
- Konstatirano je da sam zaradila klostridiju, međutim i nakon duge terapije, odlazak u toalet je postao svakodnevnica. Na nagovor kume, otišla sam na kolonoskopiju, gdje su, čim su malo zašli u crijevo, vidjeli o čemu se radi jer je crijevo bilo u katastrofalnom stanju. Dijagnosticiran mi je ulcerozni kolitis, bolest debelog crijeva. U prvi mah sam bila užasnuta što je to autoimuna bolest koja će me pratiti do kraja života.
- Počela sam sa terapijom, i nadala se poboljšanju, ali nakon nekog vremena sam opet pala jer nije bilo napretka - priča Nađa koja se počela osjećati bolje tek kad je hospitalizirana te kada joj je uvedena prava terapija.
- Moja borba i dalje traje, još uvek nisam ušla u remisiju, ali imam dva najlepša motiva za borbu - govori Nađa misleći pritom na svoju djecu.
- Zahvalna sam što je u pitanju bolest koja se može kontrolirati i s kojom može da se normalno živi kad se uvede u stanje remisije.
Ja sam na putu ka tome i nadam se da ću uz pomoć biološke terapije doći do rezultata… - zaključila je.