Koncem lipnja Rajko Grlić došao je, već uobičajeno u rasporedu američkog profesora i hrvatskog filmaša, provesti nekoliko mjeseci u Hrvatskoj. Još od 1990-ih, otkada predaje po američkim sveučilištima, provodi otprilike pola godine u Americi, pola kod kuće.
Ovaj put je, doduše, jedva napustio Ameriku. Trebali su, supruga i on, pripovijeda, za Zagreb poletjeti 19. travnja, pa 19. svibnja; sve je, korone radi, bilo otkazano. Atlantik su uspjeli preći tek posljednjih dana lipnja.
Grliću su sedamdeset i dvije.
Sjedi s čašom vina na terasi njegove istarske kuće, promatra dolinu Mirne, sunčan je dan. Sutra, govori, kani u Buzet. “To mi je sad velika avantura. Idem po pršut i registrirati auto.”
Kaže osjeća - jedino mir. “Kako i ne bi? Ispred mene je idiličan pogled … To što ...