U posljednjih nekoliko mjeseci po društvenim su se kuloarima mogli čuti termini poput quiet quittinga i quiet firinga. Prvi, u slobodnom prijevodu "tihi otkaz", odnosi se na odustajanje od izvršavanja radnih zadataka van radnog vremena i potrebe dokazivanja šefovima da možemo više i bolje. U tom pogledu korektno odrađujemo svoj posao, ali samo onaj za koji smo i plaćeni, te nam ne pada na pamet raditi prekovremeno. S druge strane, quiet firing ili "tiho otpuštanje", zapravo je loš odnos poslodavca prema radniku. Poslodavac tada, primjerice, ne daje svom radniku povratnu informaciju, uskraćuje mu povišicu, otežava napredovanje i slično, najčešće s namjerom da radniku "prekipi" i sam da otkaz.
Oba trenda modernog poslovnog svijeta imaju nešto zajedničko – nezadovoljstvo radnim mjestom i poslodavcem, a nekada i kolegama, a neminovna posljedica je pregorijevanje i stvaran otkaz. Uz selidbu, navode stručnjaci, otkaz je jedan od najstresnijih događaja u životu, bilo da ga dobijete ili date, no nekada je ta odluka najbolja koju možete dati.
Dogodio se pravi boom
Splićanka Ivana Rojnica Šunjić, 30-godišnja kreativka i osnivačica brenda La.pjat, prije nekoliko je godina dala otkaz na sigurnom radnom mjestu s redovitom plaćom. Inače magistrica ekonomije po struci, Ivana je, baš kao i mnogi od nas, radila od 8 do 16 sati te jedva čekala vikende da bi mogla uživati u slobodnom vremenu.
- To je bio posao koji me nije ispunjavao. U firmi u kojoj sam radila nisam imala mjesta za napredak, a definitivno nisam koristila sve svoje potencijale. Imala sam osjećaj da pomalo kopnim i gubim se u svemu tome. Šefovi nisu baš cijenili moj trud – govori Ivana koja se prije nešto više od dvije godine našla na životnoj prekretnici. U to vrijeme je bila na porodiljnom i intenzivno je razmišljala o tome da se vrati staroj ljubavi – keramici, i pokrene nešto svoje. U oblikovanje gline zaljubila se još prije kada je upisala tečaj u Splitu. Malo po malo isprobavala je različite tehnike oblikovanja gline i pronašla onaj koji joj najviše odgovara. Tijekom porodiljnog imala je dovoljno vremena za razmišljanje o budućnosti i tada si je postavila krucijalno pitanje: "Da nastavim raditi ono što me ne veseli ili da pokušam s keramikom koja me ispunjava?".
Odgovor je bio jasan. Nakon što je rodila, dala je otkaz, upisala još jedan tečaj keramike i ubrzo pokrenula brend La.pjat. Ta odluka je svima oko nje, govori nam Ivana, bila šokantna jer ju je donijela u kritično vrijeme, ali nešto u njoj govorilo joj je da nema što čekati.
- Definitivno nije bilo lako donijeti takvu odluku, ali znala sam da, čak i ako ne uspijem i sve propadne, uvijek mogu pronaći novi posao. Bar ću znati da sam pokušala. Idemo, pa što bude – prisjeća se Ivana. Keramiku je izrađivala kod kuće dok bi njezina beba spavala, a u međuvremenu je otvorila profil na Instagramu. I dogodio se pravi boom!
Njezine šalice, tanjuri, etažeri i pladnjevi s vrlo simpatičnim i šaljivim natpisima vrlo su brzo osvojili Hrvatsku, ali i regiju, a inspiraciju ova kreativka crpi iz svakodnevnog života. "Vrag nosi prišu", "Najgore ti se sekirat", "Malo mi za sriću triba" neke su od poruka kojima Ivana na tipičan dalmatinski način poručuje da nekad trebamo usporiti, opustiti se, čuvati živce… Potražnja za njezinim proizvodima, kaže, veća je nego što ih ona stigne proizvesti, a briga o sinu ne ostavlja joj dovoljno vremena za rad. Keramikom se zato bavi u jutarnjim satima, kada je sin u vrtiću ili kada s tatom ode u park. Suprug joj je, ističe, velika podrška te bez njega ne bi mogla živjeti svoj san. Ipak, sve su to slatke muke jer zna da ovisi samo o sebi.
- Biti sama svoja šefica je odličan osjećaj. Radim za sebe, radim koliko mogu, trudim se maksimalno i odgovaram sama sebi. Ne moram se nikome opravdavati ako mi je loš dan ili ako se slučajno razbolim. Naravno, postoji i ona teža strana – briga o financijama, računima, doprinosima, ali još se uvijek osjećam kao da sanjam. Da mi je netko prije godinu dana rekao da ću se baviti keramikom, ne bih mu vjerovala. Fascinantno je kako se život igra s nama – govori Ivana.
U planu joj je naučiti raditi na lončarskom kolu i plasirati svoje proizvode u trgovine kako bi bili dostupni svima. - Sreća prati hrabre pa se nadam da će me pratiti i dalje. Ali, nema priše – zaključuje.
Nakon dva burnouta rekla je ‘dosta‘
Velik broj prekovremenih sati, nedostatak uvažavanja i prilike za napredak mnogima su okidač za davanje otkaza na postojećem radnom mjestu, a u takvoj situaciji našla se i Tanja Džido, 33-godišnja savjetnica za osobni brending i LinkedIn marketing, ali prije svega kreativka i, kako sama kaže, marljiva sanjarka. Tanja stoji iza brenda i portala Shhhefica preko kojeg inspirira, osnažuje, motivira i pomaže ženama ostvariti uspješnu karijeru. I to pod njihovim uvjetima.
Pokrenula ga je još 2016. jer je željela vlastitu oazu inspiracije kada se suočavala s izazovima i teškoćama na radnom mjestu, kojih je bilo prilično mnogo. Poduzetništvo joj, otkriva, nije bilo ni na kraj pameti jer je oduvijek željela raditi u korporativnim komunikacijama. No, nakon što je iskusila dva burnouta, odlučila je da više ne želi provoditi najbolje godine svog života radeći 12 do 14 sati dnevno i to za poslodavce koji su konstantno umanjivali i gasili njezin potencijal.
- ‘Postat će bolje‘ je najveća laž koju sami sebi govorimo kada ostajemo na mjestima koja nikada nisu bila za nas. Kada ovisite financijski sami o sebi i imate plaću koja pokriva samo vaše tekuće troškove, iznimno je teško donijeti odluku o otkazu. Osobito ako vas pri tome okolina uvjerava da trebate biti sretni i zahvalni jer radite u struci i još ste plaćeni pa da trebate nešto i pretrpjeti. Radila sam za poslodavce koji mi nisu dali prilike koje sam priželjkivala. Da, izvana sam imala super posao u struci, radila s vodećim međunarodnim brendovima, ali iznutra sam proživljavala najnesretnije trenutke u svom životu – otkriva Tanja, inače novinarka po struci koja već 15 godina živi i radi u Zagrebu.
Jedina opcija joj je bila da uzme karijeru u svoje ruke. Bez posla, plana i s nulom na računu, kaže, nije imala što za izgubiti. Otvorila je profil na Instagramu i počela dijeliti svoja iskustva i savjete o biznisu. Ubrzo je okupila vjernu zajednicu žena koje su joj svakodnevno slale poruke podrške te je motivirale da pokrene portal Shhhefica. Tanja je, baš kao mnogi friški poduzetnici, u cijelu priču ušla bez očekivanja, no veliki interes i čitanost davali su joj „vjetar u leđa“ da nastavi još jače i bolje. Završila je MBA studij s fokusom na digitalnu transformaciju te je pohađala različite edukacije za marketing, organizaciju događanja, upravljanje brendovima i grafički dizajn.
Već četiri godine organizatorica je The Art of Feminine Leadership, prve konferencije u Adria regiji koja promiče ženske osobine vodstva i okuplja preko 500 liderica. Osim toga, izdala je i knjigu "Budi Shhhefica svog života".
- Sve ove promjene dogodile su se u samo godinu dana. Ne želim umanjivati poduzetničke izazove, ali nakon rada za druge, poduzetništvo mi je došlo kao odmor. Nije bilo lako, ali mislila sam, ne može biti gore od mog prethodnog radnog iskustva i bila sam u pravu. Danas pažljivo biram gdje ulažem svoju energiju i trud. Biti žena u poslovnom svijetu je izazovno jer vrlo često pristajemo na manje nego što zaslužujemo. Zato se kroz svoj brend trudim vratiti glas mladim ženama, koje se u nedostatku iskustva i izgrađene karijere kontinuirano umanjuju i prilagođavaju svojim sredinama, baš kao što sam i ja radila – otkriva Tanja.
Otkako je sama sebi šefica, svaki radni dan joj je drugačiji. Osim što ima luksuz rada od kuće, trudi se uvijek naći vremena za sebe, bilo da ode u šetnju na svjež zrak, u teretanu ili u miru popije kavu. Neke od najvećih lekcija, koje je naučila kao poduzetnica, jest da mora imati barem sedam sati zdravog sna, paziti s kakvim se ljudima okružuje i da joj je na putu do uspjeha najveća prepreka – ona sama. Te lekcije svakodnevno uči i svoje klijentice i potiče ih da budu najbolja verzija sebe. Naravno da dati otkaz i pokrenuti svoj biznis zvuči zastrašujuće, ali najljepši dio poduzetništva, govori Tanja, je sloboda da sami krojite svoj raspored.
- Najveći dio posla je usuditi se. Zaslužujemo bolje od životarenja od ponedjeljka do petka i odbrojavanju dana do mirovine. Što to znači u konkretnim koracima? Zamislite najbolju verziju sebe kakva želite postati, opišite sve njene osobine, razradite njene svakodnevne navike i pogledajte koje vještine i znanja vam danas nedostaju da biste mogli postati ta osoba. Posegnite za tim znanjima, vještinama i navikama. Pronađite ljude u vašem okruženju koje žive životom kakvim vi želite, pitajte ih za savjet i pomoć. Transformirajte svoj identitet i tako ćete s vremenom otvoriti čak i najteža vrata – poručuje Tanja koja je nedavno predstavila redizajnirani portal te za Dan žena pokreće hibridni edukacijski program #Mission1000 kojem je cilj povećati vidljivost 1000 žena u poslovnom svijetu.
Putovanje mu je promijenilo život
Da je riskirati nekada najbolje što možemo napraviti za sebe zna i Zadranin Simeon Bugarija (38), diplomirani inženjer računarstva, suosnivač i direktor tvrtke ASPEKT i digitalni nomad. Ne čudi što je digitalno nomadstvo sve poželjniji oblik poslovanja u nova vremena. Naime, ono nudi slobodu i ne ograničava pojedinca na jedno mjesto, na kojem mora odraditi svojih osam sati, već može raditi s bilo kojeg mjesta. Međutim, u društvu još uvijek postoji predrasuda da digitalni nomadi zapravo ne rade ništa ili rade vrlo malo te po cijele dane putuju i istražuju, što nikako nije istina. Radni dan, priča Simeon, izgleda kao i inače, samo što slobodno vrijeme provodite drugačije.
Nakon što je deset godina proveo u Zagrebu, radeći u državnoj tvrtki, odlučio se vratiti u Zadar te se zaposlio kod privatnika. Tada se, kaže, fokusirao na stjecanje novih znanja i vještina u struci te nije ni slutio da će mu jedno putovanje u potpunosti promijeniti život.
- Otišao sam na godišnji odmor na Tajland na mjesec dana i tada sam se prvi puta upoznao s digitalnim nomadima i proveo neko vrijeme s njima. Shvatio sam da postoji cijeli eko sustav, od infrastrukture koja je potrebna za život i rad poput brzog interneta, coworking prostora, kuća za dugoročni najam, pa do događanja i zajednice – otkriva Simeon, čije je iskustvo uvelike utjecalo i na njegovu djevojku Kristinu Alić.
Tako su oboje 2017. dali otkaz i iste godine osnovali tvrtku ASPEKT za izradu web-stranica, mobilnih aplikacija po mjeri i sustava za upravljanje. No, najbolje od toga je bilo što su svoj biznis mogli nositi sa sobom, gdje god su željeli. Osim Tajlanda, te godine obišli su cijelu jugoistočnu Aziju – od Vijetnama do Balija, a 2018. vratili su se samo na Tajland. Tamo su proveli puna tri mjeseca jer se pokazao kao idealno mjesto za život i posao. Njihovi dani bili su zaista šaroliki i uzbudljivi te su se trudili što prije odraditi posao kako bi mogli upiti sve ljepote ovog dijela svijeta. Popodne bi obično išli na kupanje, igrali odbojku na pijesku, a u večernjim satima bi se družili s ljudima koji žive sličan život.
- Tajland ima sve, planine, džunglu, slapove, plaže, hramove, mjesta koja ne možete vjerovati da postoje. Posebno nas je oduševila hrana koje ima u izobilju na tržnicama, nevjerojatno je ukusna, a jeftina. Stvarno se najedeš kao kralj pa nema smisla kuhati kod kuće – prisjeća se Simeon.
Osim prirodnih ljepota i ukusnih zalogaja, Simeon i Kristina na putovanju su upoznali brojne ljude koji su u njima ostavili neizbrisiv trag. Stekli su mnogo prijatelja iz cijelog svijeta, upoznali hrpu digitalnih nomada s kojima se i dan danas vide i čuju.
- Ljudi su bili jako susretljivi i otvoreni, spremni pomoći i podijeliti svoja znanja i iskustva. Postali smo dio lokalne zajednice digitalnih nomada i prisustvovali raznim događanjima koja su nam pomogla da unaprijedimo poslovanje. Bez njih naše putovanje ne bi bilo isto – priča nam Simeon. Iako ističe da je Hrvatska puno razvijenija od Tajlanda, on je savršen za digitalne nomade jer spaja najbolje od oba svijeta – visoke poslovne mogućnosti i neprestanu zabavu. Posao im nikada nije trpio niti su imali problema s internetom; njegova brzina je bez premca, čak i na otocima.
Iako od početka pandemije žive u Zadru, Simeon i Kristina planiraju "zapaliti" za Tajland čim se popravi situacija u Aziji. Želja im je istražiti neka nova mjesta na kojima nisu bili i vratiti se na ona koja su im ostala u lijepom sjećanju. A do tad će i dalje uživati u poduzetništvu, koje, poručuju, ne bi mijenjali ni za što na svijetu.