Ivan Čuić (25) do prije mjesec i pol dana imao je pravocrtan glumački put, onaj kakav imaju naizgled sretni glumci s nedavnom diplomom u ruci. Nećak književnika Stipe Čuića za gimnazijskih dana odlučio je baviti se glumom, upisavši iz prvog pokušaja Akademiju u Zagrebu. Kao student već je radio u više profesionalnih produkcija, na Dubrovačkim ljetnim igrama, u varaždinskom HNK, u Žar ptici, igrao je glavnu ulogu Divljana u histrionskoj predstavi “Kći Lotrščaka”, a na trećoj godini počeo je surađivati s Komedijom, kao glumac i pjevač.
Prve su mu predstave bile “Skup” i “Mamma mia!”, da bi lanjsku premijeru “Faraon iz Ilice je mrtav” igrao kao stalni zaposlenik kazališta na Kaptolu. No nezadovoljstvo, pa i tjeskoba koje je osjećao u kazalištu pojavili su se već pola godine nakon zaposlenja, tinjali su mjesecima i kulminirali, za njegove kolege, neočekivanim otkazom što ga je u Komediji dao u ožujku.
- Kao što se moda i vrijeme mijenjaju, i kazalište treba promjenu. Nasuprot tome, ono je od mene učinilo da radim predstave koje su odraz nekog starog vremena, koje je vrijeme zgazilo, predstave bez stava, koje su tu da se publika zabavi, a kazalište bi trebalo biti više od zabave - govori na početku razgovora Ivan Čuić koji se, kako kaže, “u repertoaru lakih komada nije pronalazio, niti mu se sviđao i počela ga je hvatati panika kako će ga ljudi početi promatrati u fahu glumca zabavljača”.
S glumcima kazališta Komedija
- Ne želeći iznositi teške riječi o Komediji, citirat ću Čehova koji u ‘Galebu’ iznosi da su ‘potrebni neki novi oblici’. Nakon što sam dao otkaz, neki su mi rekli: ‘Svaka ti čast’, drugi da sam razmažen, treći da sam hrabar čovjek. Jedni kažu da sam lud, drugi da sam car, no rekao bih da sam samo išao svojim putem, dozvoljavajući da u 24. ljetu možda i ne znam što je najbolje za mene - ispričao je glumac kojem je prekipjelo na probama predstave “Zaljubljeni Shakespeare”, inače je istu nakon premijere kritika nemilo “sasjekla”.
- Na prvoj čitaćoj probi, kad sam pročitao tekst i snimio atmosferu rada, konačno sam zaključio da sam na pogrešnom mjestu. Razumijem da ima publike koja voli komade kakve Komedija daje i cijeni kolege glumce, kao što ih cijenim i ja kao vrhunske glumice i glumce, ali problem su, čini mi se, i to je ono što me dugo mučilo, tekstovi koji se rade i estetika predstava. Mjuzikl repertoar Komedije me je više zanimao, ali sam shvatio da glazbu više volim slušati, nego izvoditi.
Međutim, kada postaneš dijelom ansambla ustaljenih navika, imaš mogućnosti da se ili prikloniš većini ili odustaneš. Smatrao sam i da je nezdravo, ne samo za mene, nego za svakog glumca da stalno radi isti repertoar. Zagovornik sam fluktuacije glumaca na gradskim plaćama po svim kazalištima, kako ne bismo neprestano promatrali ista lica u istim kazalištima, u sličnim odnosima. Umoran od nezadovoljstva, napustio sam teatar bez plana B. Nisam odustao od glume, nego od kazališta Komedije - odlučio je učiniti rez računajući i da je lakše presjeći u dvadesetima, nego poslije.
Glumac Čuić sa suvlasnikom Noela Goranom Kočišem
Kuha od 12. godine
S kazalištem Komedija dogovorio se da će do kraja sezone odraditi reprize, a jedna je slavljenička zagrebačka večer donijela potom nenadani obrat. Krajem ožujka slavio je s djevojkom Ivom, inače glumicom SNG Ljubljana, rođendan u elitnom zagrebačkom restoranu Noel.
- Pojeli smo sedam sljedova, popili, platio sam račun i pitao suvlasnika restorana chefa Gorana Kočiša bi li me primio za stažista u kuhinji. Rekao sam da sam diplomirani glumac, da u životu nisam bio profesionalni kuhar, ali da kuham kod kuće od 12. godine, da nešto znam. Očekivao sam da će me odbiti, no nije. I eto, već mjesec dana stažiram u Noelu - govori o restoranu koji je nedavno dobio Michelinovu zvjezdicu izvrsnosti i jedan je od pet ugostiteljskih mjesta u zemlji koji je imaju, gdje sad radi od šest do 12 sati dnevno kao pomoćni kuhar.
- Odmah sam na početku shvatio da, za razliku od glume, o kulinarstvu u biti ne znam ništa. U mjesec dana naučio sam zamijesiti tijesto i prirediti razne vrste tjestenina, budući da restoran servira samo domaću tjesteninu, kao što sam naučio filetirati razne vrste riba. Većinu vremena gulim i sjeckam, za veliku kantu luka u početku bi mi trebalo tri sata, a sad, nakon mjesec dana, dovoljno mi je pola sata. Hrana je divna i bez nje se ne može, a bez kazališta se može… Šalim se - priča glumac koji je na besplatnom usavršavanju u restoranu. Kuharski mu posao i rad s rukama dođe kao terapija i vrijeme u kuhinji prođe mu začas.
- Ne kažem da gluma ne može biti terapija za dušu, ali samo ako radiš ono s čim si zadovoljan, što nije bio moj slučaj. Svi me upozoravaju da mi je bilo pametnije ostati u kazalištu jer tamo možeš imati dva mjeseca slobodno ljeti i mjesec dana u sezoni ponekad ne radiš ništa, a dobivaš plaću. No, meni nije u interesu da dobivam plaću, a ne radim ništa. Iza mene je kazalište napustio Dražen Čuček, njemu je vjerojatno i teže bilo donijeti odluku s obzirom na to da je dulje vrijeme proveo u Komediji. Koji su njegovi razlozi bili ne znam, no moguće da su slični mojima - kaže Čuić.
u 'Faraonu iz Ilice'
Kamera mu je uvijek bila draža nego li pozornica, a na televiziji je debitirao prije mjesec dana u 12. epizodi treće sezone “Crno-bijelog svijeta”. Zato bi se u budućnosti htio baviti TV i filmskom glumom, a kazalištem povremeno.
- Iskrenost glume pred kamerom bliža mi je od glume koju kazalište traži. Također, ne moraš biti zatvoren na jednome mjestu od probe do reprize - kaže Ivan Čuić, koji je imenjak i prezimenjak sa svojim bratićem, odvjetnikom Ivanom Čuićem.
- Čuići nisu maštoviti Hercegovci. U obitelji Čuić važno je zvati se Ivan ili Ivana. Imam brata i dvije sestre i zovu se Marko, Marija i Ivana. I sestrične po tati se zovu Iva i Ivana. Roditelji i brat Marko su u Njemačkoj, sestra Marija je u Americi, a ja sam u Zagrebu s bakom i sestrom Ivanom koja drži frizerski salon u Gajevoj - priča. Dok mu je obitelji raštrkana po svijetu, on u vrtu u obiteljskoj kući u Sesvetama sadi rajčice, krastavce, tikvice, patlidžane i začinsko bilje. Kako kaže Voltaireov ‘Candide’ na kraju romana, važno je obrađivati vlastiti vrt.
'Mamma mia'
Jelo i taština
- Gurman sam, odvajam novce da se počastim u restoranu. Planiram u Sloveniji posjetiti restoran Ane Roš koja je jedna od junakinja Netflixovog serijala “Chef’s table”. Pratim na Netflixu od molekularne gastronomije preko Alexa Atale i brazilske kuhinje do egzotičnih i francuskih kuhinja. Kao mali volio sam sjediti na radnoj površini i slušati zvuk maminog miksera, a prvo što sam u životu spremio bio je wellington biftek. Nisam izjelica, nekad pojedem više, nekad sam cijeli dan samo na rajčici.
Što je viška, potrošim kroz trčanje četiri puta tjedno, jer svi smo mi glumci tašti, pazimo na izgled - zaključio je i uputio se na novo radno mjesto, otvarajući vrata restorana uobičajenim govorom tijela, kao da je prešao iz jednog teatra u drugi u kojem radi iza pozornice. Bude li sve po planu, u skorom će razdoblju polagati prekvalifikaciju za profesionalnog kuhara.