Nekim majkama dojenje je skroz prirodno i lako, dok je drugima noćna mora. Rijetko koje pitanje u majčinstvu uspije izazvati toliko prijepora kao pitanje hranjenja bebe. Iako početak može biti težak, stručnjaci kažu da je dojenje u osnovi ipak instinktivno.
Zdravo dijete, stavljeno majci na prsa u kontaktu koža na kožu odmah poslije poroda, može dopuzati do dojke i samo početi sisati unutar prvog sata svog života van trbuha.
Moje tri sugovornice, Roberta, Irena i Dora, primjer su uspješnog dojenja, a mogu se pohvaliti da njih tri zajedno doje preko 20 godina. Smiju se uglas da se vremena prije gotovo i ne sjećaju.
Dvojaki savjeti
Zadranka Roberta Bajlo Stojanović ima troje djece i doji više od 9 godina. Između najstarijeg sina Nike (13) i Eve (5) je sedam godina razlike pa je imala i pauzu, a između starije i mlađe kćeri Anje (2) napravila je tek tri mjeseca pauze.
“Nakon prvog, prilično teškog i dugog poroda, kad je sva bol tada bila iza mene, ugledala sam to maleno, preslatko biće. Odmah su mi ga stavili na prsa, a on je prihvatio kao da to već odavno radi. Iako pomalo nesigurna u postupak koji radim, gledajući bebu koja se nije ništa bunila podsvjesno sam znala da radim dobro.
Tada (prije 13 godina) medicinsko osoblje davalo je dvojake savjete. Dok su jedni govorili da bebu treba stavljati na prsa na zahtjev, drugi su govorili da ju stavljamo svaka tri sata. Instinktivno sam se priklonila mišljenju prvih te sam ga stavljala kad god bi on tražio.
Zaista je predivan osjećaj kad vidiš da si tom malenog biću sve”, priča nam o svom prvom iskustvu, nakon kojeg je sve išlo glatko. Iako se o dojenju nije puno informirala, nekako je bila uvjerena da će znati što i kako treba, budući da su i ona i sestra dojena djeca.
Po njenom iskustvu, dojenje je bilo fizički iscrpljujuće jedino u prvih mjesec, dva, dok se nije uspostavilo, i to prvenstveno zbog stalnog buđenja.
Za uspješno dojenje prema njenom mišljenju je vrlo važno raditi to - na zahtjev.
“Jednostavno se treba pomiriti s tim da ćemo se prvih par mjeseci morati prilagoditi djetetovim potrebama. Nekad će spavati dva sata, nekad tri, a nekad će se buditi svakih deset minuta tražeći majčinu blizinu. Recept je puno smirenosti”, kaže Roberta i dodaje da je najbitnije ne slušati komentare sa strane.
“Govorili su mi da je gladan i da mu treba dohrana, pa onda da je već velik za dojenje, da je jako ružno vidjeti dječaka da sisa i slično. Na ništa od toga se nisam obazirala i nije me diralo jer sam znala da to je to najbolje za moju djecu”, priča nam Zadranka, koja smatra da je majčino mlijeko osnovna hrana bebe, pa nema problema s dojenjem u javnosti.
“Samo needuciranim ljudima to može biti ‘nenormalno’. Dakle, za dojenje sam uvijek i svugdje.”
Prvo dvoje djece prestala je dojiti tek kad su to sami htjeli, a treće još uvijek želi. “Prekrasna mi je povezanost mene i mog djeteta te bliskost koju imamo. Najmlađa curica koja je sad već ‘velika’ koristi dojenje za uspavljivanje te utjehu”, nježno nam govori.
S obzirom na to da ima puno obaveza, treće dijete je dojila držeći ga u marami dok bi kuhala ručak, usisavala ili objašnjavala matematiku starijem djetetu.
Kao apaurin
“Dojenje je kod nas doma baš u svakoj situaciji. Mogu slobodno reći da u nekim situacijama dojenje služi kao svojevrstan apaurin, samo što je u ovom slučaju puno brže djelovanje”, smije se.
Zagrepčanka Irena Klarić doji gotovo sedam godina petero djece u dobi od tri mjeseca do devet godina. “U zadnjih devet godina bila sam trudna ili sam dojila, a često sam i dojila trudna. Nismo došli niti jednom do tandema jer bi djeca prestala sama dojiti, i to je dobro jer smatram da bi mi bilo fizički naporno, budući da se troje manje djece bude noću, jedno na dojenje, a druga dva na maženje”, iskrena je Irena.
Prije prve trudnoće je odlučila da bočice i adaptirano mlijeko nisu dobrodošli u njezin dom.
“Problemi kod dojenja su se javljali kako kod koga - od ragada, mastitisa, skokova, štrajkova, dojenja 0-24 i školskog dojenja. Kad sam mislila da znam sve, nisam znala sve. Borili smo se čistom upornošću i željom da mi to možemo i želimo. Ali kako god je bilo bolno, naporno, s milijun buđenja noću i nespavanja danju, nekako sam si uzimala da je to sve normalno. Nisam znala da imam problem dok mi nisu rekli da su to problemi”, govori nam.
Za uspješno dojenje su, smatra, najbitniji upornost i razumijevanje onoga kroz što beba prolazi u određenom razdoblju te podrška, u njenom slučaju suprugova.
Dobivala je komentare da predugo doji, doktorica opće prakse se ljutila zašto doji trudna, neki su joj govorili da nije normalna što ima toliko trudnoća i toliko godina dojenja, da šteti svojem zdravlju...
“Zanimljivo je da to ne govore ženama koje imaju manjak sna radi posla i poslovne karijere. Ja sam se odlučila za majčinsku, ne znam zašto je manje vrijedna od ijedne druge. Znate ona pitanja: ‘Ti si samo mama?’. Biti majka više djece meni je veliki izazov”, kaže Irena.
Ni ona ne vidi problem u dojenju u javnosti. Čudi se kako je u 21. stoljeću toples na plaži normalan, a dojenje na plaži i dalje tabu.
“Ako je beba gladna, beba dobije jesti. Uvijek sam dojila da se ne vidi čitava dojka, nosim odjeću koja je pogodna dojenju u svakom trenu, a da pri tome ne pokrivam bebu kojoj je i tako vruće s obzirom na ljetne vrućine. Nisam još vidjela da ljudi sjede u restoranu sa škarniclom preko glave.
Malo sam možda zajedljiva, ali ne vidim razlog da budem uviđavna za nekoga kome smeta da nahranim bebu na najbolji i najprirodniji način”, smatra mama petero djece, koja u dojenju prvo gleda na dobrobit svojih mališana, a tek onda na svoju.
Objašnjava mi da se ne bi složila da je dojiti najjednostavnije.
“Dojenje nije najlakši način, a ni najkomotniji - šest mjeseci najmanje bez bebe ne mogu nikuda, a kad krene s dohranom, mogu izbivati sat i pol, najviše dva. Hranjenje ne može obaviti nitko umjesto mene (kod bočice svi mogu biti uključeni u hranjenje djeteta i uvijek ga možete ostaviti na čuvanju). Djetetu je dojka i hrana, i utjeha, i duda, i sve što možete zamisliti”, nabraja.
No, iako je nekad teško, mnogo je pozitivnih strana. Najvažnije joj je da gotovo uvijek može lako umiriti dijete, a za bočicom u cijelom svom majčinskom ‘stažu’ nije posegnula ni jednom.
“Bila sam jako zadovoljna, neki kažu da je zadovoljna majka - zadovoljno dijete. Kod dojenja se oslobađa oksitocin za koji znamo da je hormon sreće. Kad god sam bila imalo nemirna, dojenje bi me smirilo i opustilo, ne samo po sebi, nego i ta mirisna beba kojoj si jako potrebna i važna”, govori Irena.
Sigurna je, kaže, da su njezine bebe dobile sve nužno od dobrobiti koje daju kolostrum i majčino mlijeko. Njoj se mlijeko pokazalo i kao odličan lijek za konjunktivitis te, nakon korištenja raznih krema, za rane na dječjoj guzi koje bi nastale od osipa pokazalo se kao najbolje.
Dobar imunitet
“Mogla bih nabrajati danima koje su sve dobrobiti dojenja i majčina mlijeka i kod raznih bolesti, i žutice, i bronhiolitisa, i gripe, i prehlade. Sve su moje dojene bebe iznimno dobrog imuniteta. U kombinaciji s danskim načinom odgoja djece - bosi na snijegu, po lokvama... Ono što je sigurno - gdje god pođemo, hrana je spremna”, govori Zagrepčanka.
Dora Kolačko ima dvoje djece od 4 i 5 godina, a doji pet i pol godina. Na početku je imala klasične probleme kod dojenja - krivi hvat, pa su joj zbog toga nastale ragade, loša podrška u rodilištu, hormoni koji su je udarali sa svih strana...
“Moja najveća želja je bila dojiti. Iako mi je osoblje u rodilištu reklo da neću uspjeti, ja sam znala da nekako budem.
Čim sam došla doma iz rodilišta, svakim danom naše dojenje je išlo sve bolje i bolje. Na kraju sam dojila i kroz cijelu drugu trudnoću i u tandemu”, ponosna je Dora, koja je uvijek imala pozitivan stav o dojenju. Ali, iskrena je, ne bi vjerovala da joj je netko prije majčinstva rekao da će dojiti pet godina u komadu.
S prvim djetetom je, priznaje, bila dosta posesivna. Bebu nije htjela dati drugima na čuvanje i istinski je uživala u dojenju prvih mjeseci. Beba bi bila na sisi, ona bi gledala serije i uživala, kaže. Dojenje drugog djeteta bila je sasvim drugačija priča. Drugu kćer sam rodila planirano, kod kuće, i ona se odmah “prištekala” na sisu bez ikakvih problema.
“Dojenje prve kćeri mi je pomoglo na drugom porodu jer sam, kad su krenuli trudovi, dojila stariju, koja je tako pomogla ‘ubrzati’ cijeli proces. Dojenjem se izlučuje oksitocin koji nam pokreće trudove, tako da smo kći i ja imale zaista obostranu korist.”
Nakon što je rodila mlađu, dojenje u tandemu je samo po sebi došlo prirodno, normalno. Dojila je obje kćeri skupa još osam mjeseci.
“Onda smo se starija kći i ja dogovorile da je naša priča s dojenjem došla pomalo kraju i bez problema smo završile taj period našeg života. Mlađa kći i dalje doji, ima 4 godine”, priča mi Dora i dodaje da je bez podrške puno teže uspjeti u dojenju. “Moramo razbiti mitove o dojenju - slabo mlijeko, nestanak mlijeka preko noći, pokvareno mlijeko… i educirati ljude oko sebe na koji način da nam pruže podršku. Ja sam puno podrške, osim u obitelji, našla u grupi za podršku dojiljama u Koprivnici.”
Ne zamara se komentarima o svojem stažu dojenja.
“Smatram dojenje prirodnim, normalnim i ne ulazim u rasprave, a kamoli opravdanja. Moja sisa, moje mlijeko, moje dijete. Ono čega sam svjesna, zapravo zbog čega sam tužna, je to što sam primijetila da većinom žene komentiraju takve stvari, muškarci to ne primjećuju i nije ih briga. Uostalom, ako vi pijete mlijeko od neke krave i nije vas sram, onda moje dijete ima jednako pravo piti moje mlijeko. Bar znam čime ga hranim”, odlučna je Dora.
Iskreno priznaje da dojenje ima posebno mjesto u njezinim osjećajima. “Trenutno ne vidim zašto bih prestala dojiti. Moja kći cica prije spavanja i ujutro kad se probudimo. To je neki naš ritual, naše maženje, neka naša veza koju imamo. Prestat ću dojiti kad budemo obje spremne na to.”
Podrška
Njezino mlijeko je pomoglo kod svakog pada, svakog plača, svakog tantruma. Njezin adut je, iskrena je, uvijek bila sisa.
“Svaka majka odlučuje o svojem tijelu, svojem djetetu. Htjela bih da se prestanemo osuđivati, koliko je tko dojio, je li uopće, i da budemo ponosne jedne na druge. Da smo ponosne i na mamu koja je dojila 2 dana, mjesec dana, 6 mjeseci ili još uvijek doji svoje četverogodišnje dijete. Sve smo mi mame, sa svojim sisama i svojim mlijekom.
Umjesto kritiziranja, trebale bismo se poštovati i ono najbitnije u dojenju, majčinstvu, životu - pružati jedna drugoj podršku”, zaključuje Dora.