Britanci sve više psuju, ali istodobno ne žele da oslabe restrikcije za filmove u kojima se to isto padaju teške riječ. Radi se o dobnim oznakama kakve su i kod nas u uporabi već desetak godina pa i više, kojima se naznačava za koju dob je određeni sadržaj prikladan.
Cilj im je zaštititi djecu od mogućih negativnih posljedica neprimjerenih sadržaja na primjerice TV programu, a to je regulirala Agencija za elektroničke medije svojim Pravilnikom o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima. Nije to bilo ništa posebno inventivno, jer dobne oznake koriste se uglavnom u cijelom svijetu, kao i ograničenja u kojem terminu smije ići neki sadržaj ako recimo ima puno eksplicitnih scena seksa ili nasilja.
No istraživanje British Board of Film Classification (BBFC), tijela koji se bavi kvalifikacijom i daje "rejtinge" filmovima provelo je istraživanje prema kojem čak trećina Britanaca više psuje, ili kako to fino definira BBC, "koristi teže riječi" nego što su to činili prije pet godina. S druge strane roditelji ne žele da restrikcije propisane za dobne oznake zbog psovanja u filmovima iole popuste. No žele zaštititi djecu dok god je to moguće od nepristojnih riječi. Eh, sada, ili među ovom trećinom Britanaca nema roditelja ili je u pitanju licemjerje.
A BBFC je odlučio otići korak dalje u zaštiti djece i tretirati i popularne kratice za psovke poput "WTF" u prijevodu s engleskog recimo "koji k...." kako da su potpuno izgovorene psovke, jer je njihovo značenje svima ionako dobro poznato.
Istraživanje navika psovanja proveli su na uzorku od 1000 ljudi i našli kako šestero od njih deset žestoko prostači u svom svakodnevnom govoru. Trećina ispitanika je izjavila kako definitivno to rade intenzivnije nego prije pet godina no tu je postojao i generacijski jaz. Pokazalo se naime da tu prednjače oni u dobi 18 do 34 godine, dakle dobar dio njih koji je odrastao uz dobne oznake na filmovima i serijama, dok su psovke za stariju generaciju i dalje ostale tabu s čak 75 posto onih starijih od 65 godina koji tvrde da nikada ne prostače u javnosti.
Roditelji koji su bili među ispitanicima ukazali su pak da su praktički nemoćni jer su psovke sveprisutne. Dio njih navodi kako i sami psuju, ali nastoje ne činiti to pred djecom, barem do njihove 16 godine. No najveću tjeskobu osjećaju jer su zapravo nemoćni pred internetskim video sadržajima dostupnim mladima. Naravno ne zabrinjavaju ih sve psovke podjednako, jer kontekst radi veliku razliku u onome izrečenom i kako je nešto izrečeno. Najviše se boje kada su psovke izgovorene na agresivan način ili u smislu seksualnog nasilja.
BBFC je rekao kako istraživanje sugerira da, iako se psovke sve češće koristite i toleriraju, roditelji ne žele ublažavanje ograničenja na ekranu.
"Djeca gledaju puno sadržaja na više ekrana, a njihovi ih roditelji žele zaštititi od neprimjerenog rječnika gdje god mogu i što je dulje moguće. Roditelji su nam rekli da im je stalo da medijske industrije podijele odgovornost", rekao je David Austin, izvršni direktor BBFC-a.
I kod nas se mogu čuti opservacije na račun dobnih oznaka, no ne zbog psovki (mnogi će reći zato što smo prvaci u psovanju), već zato što ponekad jednostavno nije jasno zašto je neki film označen oznakom da nije prikladan za djecu mlađu od 12 godina. S druge strane nerijetko su nam filmovi i serije s izuzetno puno nasilja na programu tijekom cijelog dana. Nasilja ima, ali malo razgolićenog tijela bilo muškog ili ženskog, vrlo, vrlo rijetko, baš kao i natruha seksualnog akta jer smo njega očito spremni tolerirati samo kada se koristi životno, u nekoj od bezbrojnih verzija psovki koje imamo na tu temu.