Ivan Mikuljan do tog je kobnog, kolovoškog dana 2018. bio mladić kao i brojni drugi. Radovao se malim, svakodnevnim stvarima uobičajenima za život u ruralnoj sredini, pomaganju obitelji u obradi nekoliko jutara zemlje, svinjogojstvu, jahanju svoje kobile Sante, obiteljskim druženjima s ocem Ivanom, bratom Đurom, stricem Antom i njegovom obitelji s kojima dijele kućanstvo i kojima se uvijek radovao pri povratku u svoje Andrijaševce iz Županje, gdje je sezonski radio u tvornici kombajna. Kao završeni automehaničar očekivao je i da bi mu uskoro mogli ponuditi stalni posao, čime bi riješio i važno egzistencijalno pitanje...
Sve je, dakle, u njegovu životu išlo u dobrom smjeru, što je za mladića kojemu je još dok je bio maleni dječak preminula majka bilo veliko svjetlo. No, 22....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....