Imao je specifičan odnos s djecom, posebnu pedagošku karizmu koja nije bila uvjetovana niti načinom predavanja, niti znanjima, nego nekakvim "faktorom X" u komunikaciji. Osoba kojoj ste sve mogli reći, a niste se s njim mogli posvađati. I on bi rekao sve. Otvoren, miran, nasmijan.
I mi, dugogodišnji prosvjetari, smatrali smo ga fenomenom. Katkad se učiteljima teško staviti u dječje cipele, no Juriću je to išlo tako glatko... rečenice su kolega i prijatelja u petak preminulog Milana Daniela Jurića (50), vjeroučitelja s 25 godina staža u zagrebačkoj Osnovnoj školi Tina Ujevića. Od ove školske godine izabran je na poziciju ravnatelja. Na njoj je proveo svega dva dana, 1. i 2. rujna. Potom se pet tjedana borio s koronom.
Okupljanje pred školom
Nakon tužne vijesti, učenici, sadašnji ali i puno bivših, spontano su se u petak predvečer počeli okupljati pred školom i paliti svijeće. Na stranicama škole, djelatnici su ostavili poruku: "Pamtit ćemo: dobrotu, osmijehe, ljubav, tople riječi, ohrabrenja, nježnost, zagrljaje… kojima nas je svakodnevno darivao. U ovom pretužnom danu pokušajmo pronaći snagu za daljnje koračanje ovozemaljskim životnim stazama u spoznaji da smo imali priliku upoznati divnog čovjeka, učiti od uzornog vjeroučitelja, šaliti se, smijati i veseliti s iskrenim kolegom. U našim srcima ostaju najljepša sjećanja i divne uspomene na našega Daniela".
- Radili smo zajedno u školi 25 godina, družili smo se i privatno, čak mi je zidao kuću. Uvijek je bio tu, čovjek velike duše, netko od koga uvijek možeš čuti riječ ohrabrenja. Takav je bio prema svima nama, djeca su ga obožavala, kaže Vlatka Mihelić, bivša ravnateljica škole, koja je s Jurićem ljeti pripremala školsku godinu.
- Na prvoj sjednici u ovoj školskoj godini donio mi je buket cvijeća i izrazio zahvalu. Trebala je to biti lijepa priča. Nisam sigurna hoćemo li se i kada uspjeti oporaviti. Posljednji put s njim sam se porukom čula u četvrtak, u petak je bio na respiratoru. Nadali smo se, čekali čudo koje se nije dogodilo. I sada to objasnite djeci, govori Mihelić.
U školi u ponedjeljak očekuju krizni tim za hitne intervencije Ministarstva znanosti i obrazovanja. Prema riječima učitelja, planiraju nakon minute šutnje predložiti učenicima razgovor o njihovom vjeroučitelju.
Vedrina i osmijeh
Družio se s učenicima na igralištu, a na kraju svake školske godine osmaše bi u privatnom aranžmanu potrpao u dva autobusa i odveo ih u Gardaland.
- Uistinu je imao poseban odnos s njima, ali i s kolegama. Uvijek vedar, nasmiješen, nikada konfliktan. S njim se sve moglo dogovoriti. Nastavu iz vjeronauka izvodio je na ležeran način, kroz aktivnosti koje djecu zanimaju, poput gledanja serija, filmova, igranja nogometa; i djeca su se osjećala ugodno. Bio je vrlo demokratski orijentiran, sva su djeca kod njega imala ista prava, i nije bilo strogoće u pristupu. Zato su njegove sate slušali i oni koji nisu službeno bili upisani. Njihovi roditelji nisu se bunili jer su shvaćali da jednako prihvaća i vjernike i nevjernike, prepričava Jasmina Hamer, dugogodišnja bivša ravnateljica škole.
Daniel Jurić imao je, svjedoče njegovi kolege, poseban senzibilitet za djecu iz disfunkcionalnih obitelji. Bio im je velika podrška. Kao i svatko, znao se naljutiti, no - govori Hamer - bio je takav da ni tada niste u strahu od njega, niti mu možete zamjeriti. Čovjek, prijatelj, fenomen od učitelja…
Bio je oženjen vjeroučiteljicom i otac troje djece.