Moj Denny star je mjesec dana, a što je već sve proživio!? Kad naraste, imat ću mu cijeli roman za ispričati. Sve sam slikala. Kad je bio u bolnici, potres, gdje smo sve bili smješteni - u malom plavom kontejneru u Sisku priča mi Snježana Žučko, toplog pogleda fiksiranog na svog tek rođenog sina.
On na velikom krevetu spava nesvjestan svega što se oko njega događa. Rodio se u prosincu prošle godine u bolnici u Sisku. Pri porodu mu je iščašena ključna kost, hranili su ga na sondu, prebolio je žuticu. Nakon četrnaest dana majka se s njim vratila u podstanarski stan u Petrinju. Snježana se nigdje nije mogla smjestiti s tek rođenim djetetom.
- Prvo su nas smjestili u neku drvenu kuću u Nebojanu. U njoj smo bili tri dana. Kuća je prokišnjavala, a potresi su, valjda, uznemirili štakore i miševe koji su se hodali po kućici. Kad sam ih vidjela, tražila sam premještaj - kaže.
Prebacili su ih u Osnovnu školu "22. lipanj" u Sisku.
- Tamo je u školskoj dvorani bila zajedno s još 50-ak ljudi. Kad smo stigli u dvoranu, mali je imao tri pelene, ja sam bila sva mokra, a jedna mi je cipela pukla. Za pola sata imali smo sve što nam je trebalo. Zaista su bili divni - kaže Snježana.
Živjeli u potkrovlju
Sedam dana kasnije, tog kobnog 29. prosinca namjeravala je otići u Sisak nešto obaviti.
- Bila sam sva nervozna, presjeklo me u trbuhu kao da sam osjećala da će se nešto dogoditi. Krenula sam liječniku kad je zatreslo. Denny je bio u kolicima. Ne mogu vam opisati kako mi je bilo. Gledam kako se drmaju kolica s djetetom, a crijep pada deset centimetara od njega. Pokraj mene je gospođa s malim djetetom. Skinula sam trenirku i dala joj. Meni je bilo samo na pameti da dođem do kuće u kojoj stanujem.
Svi drugi su nosili djecu na rukama, a ja sam jedina svog sina vozila u kolicima. Trčala sam po sredini ceste i gurala kolica. Auti su prolazili pored mene, a ja sam s njim jurila do kuće. Nakon 15, 20 minuta trčanja stigla sam do kuće i kad sam vidjela da je pao dimnjak i polomio krov, ja sam se slomila. Mi smo živjeli u potkrovlju. Da je Denny bio unutra, ubilo bi ga. A da se njemu nešto dogodilo, ja bih se odmah bacila s Petrinjskog mosta u rijeku. On mi je sve na svijetu - priča Snježana.
Potres joj je uništio stan u Sisku gdje je živjela do odlaska u Petrinju, podstanarski stan također je uništen, kao i kuća u sisačkoj Gredi gdje joj žive sinovi.
U utorak su se Denny i majka preselili u svoj kontejner.
- Ovdje nam je prekrasno. Imamo svoj mir. Denny uredno spava. Ništa ga ne smeta, ni buka ni potresi. Valjda mu je u krv ušlo je da je buka normalno stanje pa se on uopće ne uzbuđuje. Što veća buka i trešnja, on bolje spava.
U školskoj dvorani Dennyja je vidio volonter Mate iz Zagreba. Skoro pa se zaljubio u njega. Snježana je u kontejneru zatekla samo krevet i grijalicu, a onda je došao Mate.
- Sve mi je donio. Krevetić za malog, stolić. Malog je za tri mjeseca opskrbio s pelenama i maramicama. Veliko mu hvala - kaže Snježana koja ima samo riječi hvale za djelatnike Crvenog križa u Sisku.
Kontejnersko naselje od deset kontejnera smješteno je na parkiralištu Poljoljekarne Prvča u Sisku, a Snježana nema gdje smjestiti perilicu rublja. No zato je uskočila susjeda iz susjedne ulice, Ivona, kod koje će Snježana moći prati rublje.
Fokusirana na sina
- Fokusirana sam samo na sina. Danas nisam ni jela. Samo želim da njemu bude dobro. Kad odem u trgovinu, koja je 50 metara odavde, sina ostavim kumu koji je u kontejneru do mojeg. Samo mislim kako je mali. Dođem u dućan i zablokiram se. Vratim se natrag i kažem kumu, evo ti popis stvari, idi ti, a ja ću ostati s malim -kaže.
Snježana je jako zadovoljna novim smještajem.
- Ma nama je odlično. Da bar možemo dulje ostati ovdje. Bar dok obnovim tu svoju kućicu. Kakva je takva, ali je moja - poručuje.
Denny i majka sami žive u plavom kontejneru.
Radila je u jednom trgovačkom lancu gdje je proglašena tehnološkim viškom pa se zaposlila kao konobarica, a sad nema nikakva primanja.