Kada je zadnji put odlazio iz Kijeva, nije bio svjestan toga da ništa više, kada se vrati sljedeći put, neće biti isto. Mikita Šumejko (19) Ukrajinac je koji je nekoliko dana prije početka rata došao na studentsku razmjenu u Zagreb. Od svoje 17. godine putuje svijetom i imao je priliku živjeti u mnogim gradovima, no sada odlučno kaže da je Kijev grad u koji se želi vratiti i raditi na tome da on ponovo postane savršeno mjesto za život.
Mikita je student menadžmenta u turizmu i ugostiteljstvu na Sveučilištu u Rigi, a 20. veljače stigao je na Libertasovu razmjenu studenata u Zagrebu. Nakon nekoliko dana stigla je vijest da je u njegovoj državi počeo rat. Kaže da su već dulje imali napetu situaciju na istoku države, ali da ni u jednom trenutku nije mogao pomisliti da će doći do rata.
- Obitelj mi je i dalje u Ukrajini. Ako uzmemo u obzir cijelu obitelj, oni su na različitim mjestima, ali roditelji su još u Kijevu i nemaju ga želju napustiti. Brat i njegova djevojka prije nekoliko dana otišli su iz Kijeva u zapadni dio Ukrajine. Roditelji provode noći i uzbune u improviziranom skloništu, ali je dobro i opremljeno je - govori Mikita dodajući da se nitko od njih više ne boji.
S roditeljima i ostatkom obitelji čuje se svaki dan, a imaju i zajedničke grupe, gdje svi pišu poruke. Trenutačno je jako zabrinut za njih, ali i za cijelu Ukrajinu. Ističe da Ukrajinci ne žele živjeti pod ruskom vlašću.
- Htio bih biti ondje s njima, ali razumijem da moja obitelj ne bi bila sretna da se vratim u Ukrajinu i da će im biti lakše ako sam ovdje na sigurnom - tvrdi Mikita.
Prema planu studija, u Zagrebu bi trebao biti do lipnja, a odlučio je da će to poštivati i da neće prekidati razmjenu. Nitko od njegovih bližnjih, prijatelja ili poznanika nije na ratištu. Smatra da je odlazak na ratište osobna odluka svakog pojedinca.
- Nemam poznanika koji se borbi. Imali smo problem što u gradu ima više dobrovoljaca nego oružja, ima dovoljno ljudi. Bolje je imati tri iskusna vojnika nego 10 neiskusnih.
Mikita je mišljenja da ruski vojnici znaju što se događa, da su svjesni situacije u kojoj su trenutačno i toga što čine ukrajinskom narodu.
- Vidio sam puno snimaka zarobljenika, uglavnom mladih i preplašenih muškaraca i svi kažu da nisu znali kamo idu, prvih minuta moglo bi biti tako, ali rat je već desetak dana i vidjeli su naše gradove i ljude. Sada znaju što rade - objašnjava Mikita.
Tvrdi da se za grad ne brine, siguran je da će u obnovi pomoći cijeli svijet. No, ono čega se boji su trajne posljedice koje će ova situacija ostaviti na ljude. U Zagrebu sudjeluje na skupovima i prosvjedima za Ukrajinu, ali svjestan je da se na takav način neće promijeniti puno toga i da je sve u rukama političara.
- Mi se okupljamo kako bismo se ujedinili i bili među ljudima koji razumiju situaciju, ne možemo utjecati na Rusiju. Živim u inozemstvu od 17. godine, uvijek sam se rado vraćao u Ukrajinu, ali sam se uvijek rado vraćao, ali sam želio raditi i živjeti u drugoj zemlji. Sada sam odlučan u tome da ondje provedem svoj život i pomognem da sve bude kao i prije - govori za kraj Mikita.