Mirko i Slavko, dva bijela miša, živjeli su na adresi Kraljevec 35. Jednog se dana Mirko, ili je to možda bio Slavko, utopio. Nataša Babić prolila je more suza. Nisu joj bili jasni ljudi koji su svaki dan dolazili u grupicama, grupama, ponekad i njih stotinu, u dom Mirka i Slavka, a kao da nisu niti primijetili da jednog nema. Što je poslije bilo s drugim, Nataša se ne sjeća. Dolje, kat ispod njezina, bilo je toliko zanimljivih stvari da jedanaestogodišnja djevojčica potisne tragičnu sudbinu bijelog miša u drugi plan. Nataša je često sjedila na stepenicama koje su vodile na kat gdje je ona živjela i promatrala društvo u prizemlju. Bili su joj jako zabavni. Ponekad su samo sjedili i razgovarali, snimali i puštali glazbu, snimali filmove, pisali. Čak su...