DOSTA IM PANDEMIJE

Uvijek su jelku kitili na Badnjak, a sad se sve promijenilo: ‘To nam je bio pun pogodak!‘

Danijela Ljutak Jureković
 Privatni album
Psihoterapeutkinja smatra kako ranije kićenje bora može imati pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje u doba pandemije

Pandemija je sve okrenula naopako. Živimo živote na način koji nam ne odgovara, prilagođavamo se epidemiološkim mjerama na način da se odričemo dijelova svakodnevice u kojima smo nekad uživali, a sada više ne možemo.

Ne možemo na koncerte, ne možemo na tulume, ne možemo sjesti u kafić s prijateljima, ne možemo otići u restoran, ne možemo normalno putovati, neki ne mogu ni na posao, a ako mogu, onda moraju cijeli dan nositi masku i držati razmak. Neki više nemaju ni posao. Neki su izgubili i prijatelje. Neki su izgubili i još bliže voljene. Neki su, na žalost, izgubili i život.

I onda se u prosincu spontano dogodio takozvani "pandemijski Božić". Naime, vjernici koji su tradicionalno bor kitili na Badnjak, ove su godine odlučili, kada se već ionako sve okrenulo naglavačke, pogaziti tradiciju i bor okititi puno ranije.

Zašto?

Zato što im je dosta svega. Zato što im je dosta pandemije i načina života kojeg je pandemija nametnula. Ljudi su se poželjeli nečeg lijepoga, jer lijepoga je u ovim vremenima malo, a to je ono što Božić doista jest. No, u ovoj prokletoj 2020. godini Božić nekako prekratko traje, piše MojPortal. Treba nam "lijepo" koje će dulje trajati.

I zato su ljudi počeli za Božić kititi borove ranije iako to nikad prije nisu radili. Da bi ostali normalni.

Novinari portala razgovarali su s ljudima iz okolice Bjelovara, Daruvara, Pakraca i Lipika koji su učinili upravo to - unatoč tradiciji, ove godine su odučili okititi bor puno ranije, a ne na Badnjak. I svi se slažu: to je bio sjajan potez!

Sanja i Lorena iz Pakraca

U nedjelju su svoj bor okitile i Sanja Demartini i njena kćerka Lorena iz Pakraca.

image
Sanja Demartini iz Pakraca i njezina kćerka
Privatni album

„Potaknuta objavom na Facebooku predložila sam obitelji da u nedjelju okitimo bor koji se kod nas do sad uvijek kitio na Badnjak. Mnogi će reći da je to prerano i da nije u skladu s običajima, ali cijela ova godina nam je bila van svih okvira na koje smo navikli. Super je osjećaj, kćerka Lorena i ja smo si pustite božićne pjesme i osjećaj je baš bio božićni, bez obzira na to što nije bio Badnjak. Veseli nas što ćemo puno duže uživati u ovom ugođaju, ali bez obzira na sve ovo lijepo što nam je kićenje bora donijelo, i dalje nam je u mislima stalno naš sin Ivan koji je kao medicinski radnik već pet godina radi u Zagrebu, a trenutno je na ispomoći u bolnici Fran Mihaljević gdje radi s pacijentima oboljelim od COVID-19. Vjerujte, trenutno imam samo jednu želju – da nam ostane zdrav“, kaže Sanja koja i ostalima toplo preporučuje da na ovaj način unesu dašak blagdana u svoje domove.

Zrna, Stjepan i Leon iz Pakraca

Na ranije kićenje bora odlučila se i Pakračanka Zrna Garača kojoj su glavni pomagači bili četverogodišnji sinčić Leon i suprug Stjepan.

- Kako je ove godine sve nepredvidivo i naopako i kako smo svakodnevno bombardirani lošim vijestima, odlučili smo da ove godine nepredvidivo okitimo bor dosta ranije - kaže Zrna Garača.

image
Zrna Garača
Privatni album

- U subotu sam baš bila loše volje, jednostavno čovjek više ne može pobjeći od ovog svakodnevnog crnila koje nam se u zadnje vrijeme opako približilo i među našim sugrađanima. I onda se u tom crnilu pojavio status i slike na kojoj Mario i njegovi kite bor. I pomislili smo, zašto ne? Zašto ne unijeti malo vedrine i veselja i blagdanski duh u ovo sve? I kad, ako ne sada? Bacili smo se u nabavku bora i proveli predivno vrijeme dok su nam najveće brige bile kud smjestiti koju kuglicu i kako četverogodišnjem Leonu objasniti da zastavu ne možemo staviti na bor. Primirje smo postigli tako da je on stavljao zvijezdu na vrh bora, a zastavom mahao za potrebe slikanja. Mislim da ćemo bor okititi još sigurno par puta, da sve kombinacije kuglica iskoristimo, a i da ponovimo ovaj ugođaj i radost. Znam da je još nekoliko meni bliskih osoba ovog vikenda okitilo bor, baš iz gore navedenih razloga, a jedna kolegica mi je poslala fotografiju i poruku: -"U pravu si, stvarno treba kititi bor!“, ispričala je za MojPortal Zrna Garača.

Mara iz Lipika

Ovoj svojevrsnoj "terapiji" kićenjem bora odmah u subotu se priključila i Mara Nemet iz naselja Dobrovca u sastavu grada Lipika.

-Meni je ovo prvi put u mojih 52 godine života da sam okitila bor prije Badnjaka, ali jednostavno sam morala! I sin Goran je bio iznenađen, ali i oduševljen kad ga je vidio. Njegov komentar je bio:

- E sad je sve ljepše! A ta ljepota baš sad fali jer je u zadnje vrijeme toliko toga lošega i crnoga oko nas i na to nitko ne može ostati hladan. Ljudi su u strahu i razumijem to, sve su manje nasmijani i to je teško gledati. Došlo je baš neko čudno vrijeme i zato mi je ovo kićenje bora stvarno pomoglo da barem na kratko odvratim misli od tih crnih vijesti i negative. Baš mi je to došlo kao neki odmor za dušu, napunilo mi je baterije i kada sam završila s kićenjem uhvatila sam se s osmjehom na licu. Sad nam je samo ostalo bor "dorađivati“ svakog dana do Badnjaka - prepričala je svoj doživljaj Mara.

Vedrana iz Štefanja kraj Bjelovara

Vedrana Lončar iz Štefanja, nedaleko Bjelovara, također je svoj dom već ukrasila božićnom jelkom. Trenutno je na godišnjem odmoru, pa je iskoristila priliku i okitila jelku, koju je do ove godine uvijek kitila za Badnjak.

Budući da, osim kada je u šetnji s udomljenim mješancem Rockyjem, vrijeme uglavnom provodi u kući, odlučila je u svoj dom ranije unijeti božićni ugođaj.

- Na prvu mi je bilo malo čudno, ali sada mi je drago da sam se odlučila na ovaj potez. Kada sam jelku kitila na Badnjak imala sam osjećaj da mi Božić jako kratko traje, a sada kao da imam određenu najavu Božića - govori Vedrana koja inače radi u Erste banci, u open space uredu s četrdesetak ljudi. Kako ne radi direktno sa strankama, od ožujka svoj posao obavlja od doma.

- Doslovce po cijele dane radim, što zna biti jako naporno, pa mi je zahvaljujući božićnom ugođaju ujedno i radni prostor puno ugodniji. Iz kuće izlazim praktički samo u šetnju s Rockyjem, te dva puta mjesečno u nabavku - ističe Vedrana. Pojava korona virusa uvelike joj je promijenila svakodnevicu. Kako kaže, prije je svaki dan putovala u Bjelovar i bila u kontaktu sa stotinu ljudi, međutim sada se sve to svelo na druženje s tatom, psom i tu i tamo s prijateljicama.

- S obzirom na to da živim na selu, nisam toliko izložena koroni jer nisam u doticaju s drugim ljudima. Društveni život, posebno nakon zatvaranja kafića, gotovo da i nemam. Meni i mojim curama roditelji su debelo zakoračili u pedesete, neki su čak i stariji, te smo druženja maksimalno smanjili, a sve više se čujemo putem video poziva. Nije nas toliko strah za nas same, koliko se brinemo za njih - zaključuje Vedrana.

Danijela iz Daruvara

"Ove godine sam okitila bor... Čekaj, čekaj... Sad ću ti reći... Samo da pogledam kalendar... Znači, Gogo (suprug op. a.) je bio na planinarenju 14. 11... Da, ove godine bor sam okitila 14. 11! Nikad u životu ranije i to samo zbog ove stvarno grozne godine! - govori Danijela Ljutak Jureković, Daruvarčanka koja već neko vrijeme živi u obližnjoj Batinjskoj Rijeci.

image
Danijela Ljutak Jureković
Privatni album

Danijela je, inače, veliki kreativac. Specijalnost su joj ukrašavanje i darovi. Oduvijek je što sebi, a što drugima ukrašavala interijere ili izrađivala ukrase i to joj sjajno ide. Ove godine joj je, kako i drugima, lagano puna kapa života pod pandemijom. Kaže da joj je baš bilo lijepo kada je tako rano okitila bor i cijelu kuću ukrasila u božićnom duhu.

- Djeca su mi sada narasla pa njima više doživljaj Božića nije kao prije, kada su bili mali. Ali ja ga volim. I volim ukrašavati kuću. I znam da nisam jedina koja je izvadila bor i ukrasila ga puno prije Badnjaka. Inače sam članica grupe na Facebooku koja se zove Božićni sajam. U njoj je oko 3000 žena. Od njih 3000 sigurno je njih 2000 okitilo bor ranije samo zbog ovakve loše godine 2020. godine. I zato sam ga i ja okitila i to 14. 11., baš to, zato što je grozna godina, morala sam si nekako uljepšati atmosferu - priča Danijela.

Hoće li im bor biti okićen do završetka pandemije?

- A, neeee, ha, ha! Mislim da ćemo ga svejedno maknuti oko Valentinova, kao i inače. Tko bi ga držao do ljeta, ili cijelu godinu! Ali, opet, nikad ne znaš...

Stručno viđenje ovobožićnjeg fenomena za MojPortal.hr prokomentirala je i Lina Đulvat Bučević, gestalt psihoterapeutkinja s višegodišnjim iskustvom u grupnom i individualnom radu s pojedincima na unapređenju kvalitete života. Za to što su ljudi počeli raditi s ukrašavanjem božićnog drvca prije Badnjaka, pa čak i prije prosinca, Đulvat Bučević kaže da ima smisla.

- Božićno vrijeme je vrijeme kada više vremena provodimo u domu sa svojim najbližima. Gledajući tako, blagdanski period najmanje odskače od ove nametnute izolacije u kojoj se cijeli svijet nalazi. Ima mi smisla da stvaranje ranijeg božićnog ozračja stvara bar nakratko sliku "normalnog".

No, pitanje je koliko stvaranje ljepše i svečarske atmosfere u domu može pomoći ljudima da se riješe pritiska kojeg je u njihovim životima stvorila pandemija?

- U nekoj mjeri može barem na kratko vrijeme. Iako će mnoge taj period suočiti s nemogućnošću da budu s rodbinom ili prijateljima s kojima su ranije provodili taj dio godine. No, ono što možemo vidjeti da prihvaćanje ograničenja razvija mnoga kreativna rješenja pa ljudi koriste blagodati interneta kako bi bili u kontaktu s najbližima. Zoom ili Skype svečani ručak ili doček Nove godine može biti jedno lijepo novo iskustvo. Kreativna rješenja prilagodbe i mogućnost da ih prigrlimo je dokazano najbolje što možemo učiniti u ovim vremenima - rekla je.

Psihoterapeutkinja Lina Đulvat ima i savjet kako bi si ljudi, mimo Božića, mogli pomoći da se osjećaju bolje i da si olakšaju život u ovim ograničavajućim okolnostima.

- Ako smo stalno u mislima s onime kako je bilo i kako bi nam moglo biti, što smo sve izgubili i koliko smo ograničeni u slobodi, normalno je da ćemo se osjećati tjeskobno i depresivno. Valja se usredotočiti na ono što možemo, otvoriti se ka tome da vidimo prednosti u ovim vremenima, da razvijemo nove vještine, navike, da se povezemo s prirodom, s ljudima. Usredotočenost na ono što možemo umjesto na ono što ne možemo će čuvati naše mentalno (i fizičko) zdravlje. Nećemo uvijek u tome biti uspješni, ne treba od sebe očekivati izostanak povremene ljutnje, jada i malodušja, ali treba težiti takvom pogledu... Želim nam svima preslagivanje prioriteta, tolerancije prema sebi i drugima, oprosta i ambicija - rasta i razvoja - poručila je na kraju psihoterapeutkinja Lina Đulvat Bučević.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. lipanj 2022 08:44