Vježbanje kod kuće oduvijek mi je bio kao neki mit: svi znaju da ta mogućnost postoji, da ne košta ništa, da na internetu postoji milijun besplatnih treninga i savjeta, ali, iskreno, tko zapravo vježba kod kuće ni s čim izazvan? Fino uplatiš teretanu ili aerobik, odeš nekoliko puta, pa onda počneš redati izgovore iz dobro popunjenog arsenala: "Pada kiša, daleko je". "Danas je bio težak dan na poslu, preumorna sam." "Dobila sam ženske stvari, ne mogu." A ponekad i samo kratki, iskreni: "Ne da mi se danas".
No, kako su u posljednjih godinu dana i nezamislive stvari postale stvarnost, tako danas znam mnogo ljudi koji vježbaju preko Zooma ili neke slične aplikacije. Krajem prošle godine potpisala sam kapitulaciju i sama se pridružila jednoj grupi. U opisu je stajalo: od opreme vam ne treba ništa osim prostirke. I zaista, vježbati na parketu, ručniku ili tepihu dosta je nezgodno.
Podloga za vježbanje ima funkciju zaštititi pod, ali i vježbača od prehlade, klizanja i padova.
Zanimalo me koja je prostirka za mene, pa sam našla podatak da je za vježbanje bosih nogu i programe poput pilatesa dobro da je podloga debela barem jedan centimetar, za dinamične vježbe može biti i manje, a dužina mora biti najmanje jednaka mojoj visini.
Što se tiče higijene i održavanja, nakon vježbanja prostirku treba prebrisati krpom namočenom u vodu u koju smo dodali žličicu alkoholnog octa. Zatim obrisati suhom krpom, ostaviti kratko da se prozrači pa pospremiti do sljedećeg treninga. Za koji je najveća mana to što, budući da se odvija u mom dnevnom boravku, teže nalazim izgovore za preskakanje.
