Iako vaterpolo klub Stara Sava spada u veteranske klubove, njegovi su igrači 25 godina postojanja proslavili na modernom mjestu, u hostelu Swanky, jer, kažu, uvijek žele održati taj mladenački duh.
Za četvrt stoljeća postojanja okupilo ih se pedesetak: cijela trenutačna postava, stari članovi, prijatelji iz života i drugih klubova...
- S treninzima smo počeli 1994. kao društvo koje se dugo poznaje iz aktivnih igračkih dana. Pretežno smo nekadašnji članovi Mladosti, pa i Medveščaka, a imamo i neke igrače koji su nam stigli iz Dubrovnika - priča nam predsjednik Stare Save Robert Jambrović (62), jedan od onih koji su u klubu od samih početaka. Godinu dana nakon početka treninga i službeno su se registrirali kao neprofitna udruga te počeli s nastupima.
- Išli smo na Svjetsko prvenstvo u Sheffield, 1997. osvojili smo zlato na OI u Sydneyju, bili smo četvrti na Svjetskom prvenstvu u Casablanci, četvrti na Europskom prvenstvu u Splitu, tri puta smo osvojili regionalnu Alpe-Adria ligu... - nabraja nam Jambrović sve njihove uspjehe za koje treniraju na bazenu na Mladosti.
No, ona najveća pobjeda, kaže, nema veze s rezultatima utakmica.
- Nikad se nismo obrukali na natjecanju, no ipak smo najviše ponosni na to što nijedan drugi veteranski klub ne djeluje u takvom kontinuitetu kakav mi imamo. Za razliku od drugih klubova, koji slažu svoje reprezentacije i s igračima "sa strane", u našoj su ekipi uvijek članovi kluba koji se druže i treniraju cijele godine. Ne bi bilo nepropisno da dovedemo i nekoga tko nije u klubu, no održavamo tu svoju atmosferu makar i po cijenu rezultata. To nam se čini kao ispravni put. Svi smo veliki prijatelji, a neki među nama čak i kumovi - ističe predsjednik kluba.
Trenutačno imaju 33 člana, od kojih su brojni bili na osnivačkoj skupštini kluba. No, uvijek im se priključuju i novi igrači, pa tako njih desetak od 33 ima oko 40 godina.
Jambrović nam objašnjava da se na svjetskim i europskim prvenstvima dobne skupine slažu tako da se uvijek gleda dob najmlađeg igrača. Kategorije su napravljene tako da svakih pet godina ide nova: 30+, 35+, 40+, 45+...
- Ta nam je činjenica uvijek bila otežavajuća jer redovito imamo jako velik raspon godina. Recimo, na posljednjem Svjetskom prvenstvu u Budimpešti nastupili smo u kategoriji 50+, ali smo između 50 i 55 godina imali samo trojicu igrača. Najstariji je imao 63 godine - kaže Jambrović, dodajući da su nerijetko najstarija ekipa na natjecanju.
- Trenutačno naš najstariji član ima 72 godine. Ne nastupa, doduše, ali je redovit na treninzima. Bio je i tada s nama u Budimpešti, na klupi, ali je bio - ponosan je.
Iznimno mu je drago svjedočiti značajnom porastu veteranskog vaterpola od vremena kad su oni tek počeli. Sada, kaže, ima nekoliko jakih veteranskih klubova u Hrvatskoj, a uz njih su najistaknutiji Splićani i Dubrovčani. Porast interesa je vidljiv i na svjetskoj razini. Dok su nekad natjecanja okupljala samo nekoliko klubova, sada se broj onih koji sudjeluju mora ograničavati.
- U Mađarskoj, koja je poznata kao velika vaterpolo zemlja, svjedočili smo da na veteranske utakmice dolazi i do pet tisuća gledatelja. Riječ je, doduše, o momčadi koja je u vrijeme kada je bila u reprezentaciji tri puta osvojila olimpijsko zlato. No, lijepo je vidjeti da veteranski sport pobuđuje interes i raste - zaključuje Jambrović.