Pantovčaku, Banskim dvorima, ali i čitavoj Hrvatskoj nedostaju kuhari. Njih čak oko 900. Alarmantna je to brojka koja se ovih dana zavrtjela po medijima. Iako je kasnije objašnjeno da Ured predsjednice ne traži kuhare, bio je to “okidač” za Antoniju Osojnik, diplomiranu pravnicu, sestru 32-godišnjeg Domagoja Osojnika, da javnosti putem Facebooka objavi kako je njezin brat, koji je kuhao za troje predsjednika, već gotovo dvije godine u Kanadi.
“Vidim da je ovo nacionalna top-tema. Brat će mi možda zamjeriti, ali ja ne mogu, ljudi mi se javljaju sa svih strana i iz mene vrišti. Glavni kuhar u Uredu predsjednika dio je diplomacije i imidža jedne zemlje. Prije skoro dvije godine, moj braco Domagoj Osojnik, tada glavni kuhar u Uredu predsjednika, odlučio je otići zbog nedovoljnih primanja, ne samo iz tog ureda nego i iz zemlje”, napisala je, među ostalim, u svojoj objavi Antonija i za nju su se odmah mnogi zakvačili. Domagoj je neko vrijeme radio u Montrealu, a sada je u Victoriji, u kanadskoj pokrajini Britanska Kolumbija, gdje trenutno radi u jednom od boljih kanadskih hotela - Grand Pacificu sa 304 komforne sobe, koji je smješten je u samom srcu te kanadske pokrajine koja na moru graniči sa SAD-om, a prvi veći američki grad u blizini je Seattle. A zašto je nekad glavni kuhar napustio Pantovčak i otisnuo se u neizvjesnost?
- Prije svega, velika je čast, ali i odgovornost biti glavni kuhar u Uredu predsjednika. Nisam imao nikakvu vezu pri zapošljavanju, prošao sam sigurnosne provjere i zadovoljio uvjete iz natječaja te bio primljen. Završio sam Ugostiteljsku školu u Utrini jer sam još u djetinjstvu mahao kuhačom i sa sestrom Antonijom kuhao. No, nakon osam godina rada za dva predsjednika i neko vrijeme za predsjednicu države, ogorčen tretmanom kuhara u cijeloj zemlji, odlučio sam otići. Plaća jest, naravno, bila odlučujući faktor odlaska, nećemo se zavaravati, ali nije bila jedini. Naravno, nije bilo lako i još nije. Nedostaje mi obitelj, ali mi nedostaju i hrvatske namirnice, za koje uvijek tvrdim da su najbolje na svijetu - kaže bivši glavni kuhar s Pantovčaka.
Predsjedničke preporuke
Sada je već, kaže, čvrst u odluci da se, bez obzira na nostalgiju, ne vraća u Hrvatsku, osim ako se nešto drastično ne promijeni po pitanju statusa profesije. Razmišljao je čak i o otvaranju restorana jer se u Kanadi malo poduzetništvo jako potiče, ali zasad je usredotočen samo na posao kuhara. Kad je odlazio s Pantovčaka, imao je na engleskom napisanu i potpisanu preporuku bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, s predsjedničkim žigom. Imao je i preporuku predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, ali nju je potpisao predstojnik njezina ureda.
- To se u inozemstvu izuzetno cijeni. Te preporuke otvorile su mi mnoga vrata u Kanadi jer sam, manje-više kao i svi mladi, otišao na blef. Nikoga nisam poznavao. Nekoliko dana nakon dolaska u Montreal pronašao sam posao kuhara u ekskluzivnom talijanskom restoranu Graziella u središtu grada, gdje su također dolazili uglednici poput kanadskog premijera. Nakon šest mjeseci prešao sam u Embassy Suites Hotel koji je dio lanca Hilton. Kanađani svagdje daju sjajne preporuke ako se radnik pokaže kvalitetnim, zapošljavanje je fleksibilnije i to je poticajno. U Victoriju sam se odlučio preseliti radi lakšeg dobivanja kanadskog državljanstva. Ovdje od plaće pristojno živim, mogu platiti stan i putovati, poslati nešto novca roditeljima. Svakodnevno se čujem s njima, sa sestrom, a javljaju mi se i bivši kolege. Radi se puno, ali se rad i cijeni i može se dobro zaraditi. Jer, neto plaća od 4000 kuna, kolika je bila moja u Uredu predsjednika, bila je više nego mizerna, ali ja sam tada na to pristao. Znam da će to možda nekome tko je nezaposlen ili radi za manju plaću zvučati arogantno, no glavni kuhar predsjednika jedne države i ono što on priprema i radi dio je kulture jedne zemlje. Osim toga, tu su i neke specifičnosti, od sigurnosnih uvjeta do toga da glavni kuhar mora znati odakle je došla svaka namirnica, a mora poznavati i protokol. Francuska je, primjerice, od kuhara svojih predsjednika napravila brend - kaže nam Domagoj.
O svojim bivšim kolegama s Pantovčaka ima samo riječi hvale, a o nekim kulinarskim i drugim tajnama, o tome što predsjednici vole ili ne vole jesti, kakve su im prehrambene navike, ne želi govoriti.
- Bez obzira što sam bivši glavni kuhar u Uredu predsjednika i što nisam bio zadovoljan plaćom i statusom, ono što je i dalje bitno za taj posao je lojalnost. Naravno da svaki predsjednik ima neku hranu koju preferira, da meni često ovisi o protokolu i običajima zemlje iz koje dolazi gost ili netko od uzvanika, a na nama je da to pripremimo.
Bolja budućnost
Nikad neću zaboraviti rastanak s kolegicama i kolegama na Pantovčaku, ali nisam požalio što sam otišao. Jasno da sada, uoči sezone, nedostaje kvalitetna ugostiteljska struka jer turizam čini velik udio gospodarstva Hrvatske i neće doći do priljeva novca ako nema ljudi. Na neki način mi je drago da ljudi odlaze u bolju budućnost i nakon svega jasno im je da su važni oni i obitelj, a ne država i politika, te da se sami moraju pobrinuti za sebe. Obrazovao sam se za tu struku cijeli život, smatrao sam da vrijedim više i želio sam se usavršavati. I to mi se sada i ostvaruje - navodi Domagoj. Prije odlaska Domagoj je neko vrijeme radio i u zagrebačkom restoranu Balon i cavtatskom hotelu Epidaurus.
Nekadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića naš je upit o Domagoju Osojniku zatekao na putu u Beču. Rekao nam je nekoliko riječi o njegovu radu.
- Sjećam ga se - dobar, odgovoran, agilan mladi čovjek. Posebno pamtim kako je dobro kuhao grah sa suhim mesom, koji bih ja rado pojeo. To mi je bio omiljeni specijalitet, iako bih ja uvijek nešto složio s onim što je bilo na jelovniku. Znao sam i obići osoblje kuhinje, porazgovarati s njim, a ljudi iz protokola brinuli bi se o jelovnicima, specifičnostima kad bi dolazili strani državnici kad su u pitanju neki posebni zahtjevi, vjerski običaji koji su vezani uz prehranu - rekao nam je bivši predsjednik.
Riječi hvale
Domagoj Osojnik s kolegom u Uredu predsjednika
I Ivo Josipović ima samo riječi hvale za bivšeg glavnog kuhara s Pantovčaka.
- Domagoja se sjećam kao izvrsnog kuhara i vrijednog radnika. Žao mi je čuti da je otišao iz Ureda predsjednice, ali me to ne čudi. Naime, u Uredu se puno radi, a plaće su male. I to nije slučaj samo sa stručnim radnicima poput kuhara nego i sa svim drugim zaposlenicima. Pristojne plaće imaju tek imenovani dužnosnici. Inače, gosti su uvijek hvalili naše kuhare iako je ponuda bila skromna. Naime, hrana se nabavljala na javnom natječaju i u pravilu je bila jeftinija, ona druge klase. Ali, kuhari majstori su i od skromnije sirovine znali napraviti vrlo ukusnu hranu za visoke goste.
I on je svjestan problema da osoblje s Pantovčaka nema odgovarajuća primanja.
- Za visinu plaće zaposlenika nije odgovorna predsjednica ili Ured. Plaću utvrđuje Vlada za sve državne službenike i namještenike. Ne samo službenici Ureda nego i drugi radnici u državnim i javnim službama imaju niske plaće. Razlog nisu samo opće ekonomsko stanje države, proračunski problemi i, općenito, prevelika administracija nego i nedostatak osjećaja da zaposlenike treba pristojno platiti. Jak je i utjecaj populizma koji sve koji primaju plaću iz proračuna olako etiketira kao ‘uhljebe’. To je podcjenjivački u odnosu na mnoge koji savjesno rade te stvara pritisak na to da se plaće drže na niskoj razini. S obzirom na tržište rada, u nekim profesijama koje imaju puno više prihode izvan javnih službi, primjerice pravnici, događa se negativna selekcija. Oni kvalitetni, posebno najbolji, često ni ne dolaze u javni sektor ili iz njega brzo odlaze. Ali mnogi koji bi zbog svoje kvalitete lako našli drugi posao, zavoljeli su svoju službu i u njoj ostaju bez obzira na nešto niža primanja. U vrijeme mog mandata, koliko znam, nije bilo sličnih, pomalo dramatičnih slučajeva odlazaka, iako je nezadovoljstva primanjima sigurno bilo. Neki su odlazili naprosto zato što su napredovali u službi ili dobivali ponude iz međunarodnih organizacija. Vrlo često sam im potpisivao preporuke i smatrao sam, posebno kad su odlazili u međunarodne organizacije, da je njihov uspjeh i uspjeh Hrvatske.
Jednosmjerni odlasci
Domagoj Osojnik u Kanadi (u krugu su predsjednici kojima je kuhao kad je živio u Hrvatskoj)
O Domagoju sve najbolje kažu i neke njegove kolegice i kolege s kojima smo kontaktirali.
- Biti voditelj kuhinje, što je bio njegov posao, znači veće obveze i odgovornost, ali bez obzira na te obaveze, kad god je trebalo ostati dulje ili nekoga zamijeniti na poslu, to mu nikada nije bio problem. Kad je o nekim Domagojevim kulinarskim tajnama riječ, posebno je dobro pripremao teleće pečenje u umaku i odlične njoke. Treba znati da se u Uredu predsjednika ne priprema hrana samo za goste i svečane prigode nego se pripremaju i svakodnevni obroci za osoblje - kažu neki Domagojevi kolege s Pantovčaka.
Iako su iz Ureda predsjednice opovrgnuli informaciju da im nedostaju kuhari, osim Domagoja je, kako smo neslužbeno doznali, iz Ureda otišao još jedan mladi kolega, nekoliko zaposlenika je ispunilo uvjete za mirovinu, a na njihova radna mjesta nije zaposlen nitko.
Da je Domagoj Osojnik jedan među desecima tisuća mladih ljudi koji su napustili Hrvatsku, ne bi se javno znalo da to, ponukana viješću o nedostatku stotina kuhara, na svojem profilu na Facebooku, nije komentirala njegova sestra Antonija, diplomirana pravnica koja je prošle godine šest mjeseci provela sa sinom kod brata i zamalo ostala u Kanadi. No, ona i profesionalno, kao pravnica, prati tržište rada.
- Domagoj je predstavnik generacije koja odlazi u jednom smjeru. Istesao je zanat i nije požalio što je otišao. Javljaju mu se mnogi kolege i pitaju ga kako naći posao i ostati u Kanadi. Neko vrijeme i sama sam provela u Kanadi. Kad sam bila kod njega, prevodila sam i dodatno se obrazovala, a moj sin je besplatno išao na radionice iz robotike, informatike i učio jezik, jer nam je obrazovanje bilo dostupno na svakom koraku iako smo stranci. Možda zvuči pretenciozno, ali upravo se u zanimanju kuhara vidi koliko smo neusklađeni sa svjetskim trendovima jer za nadolazeću budućnost tržišta rada mi jednostavno nismo ni približno spremni. Naravno, tu je neizostavno pitanje cijene rada u Hrvatskoj, outsourcing, sistematizacija rada zaposlenika javne uprave, odgovornost službenika i ocjenjivanje koje sve vrednuje na isti način i tu nastaju problemi. Primjerice, kad je u pitanju pozicija glavnog kuhara šefa države, to je nešto što nije prikladno za outsourcing koji se često spominje u kontekstu namještenika u upravi, jer kvalitetan kuhar može pridonijeti i ugledu države i samoj instituciji Ureda, kao i hrvatske kuhinje u svijetu. Bez drastičnog smanjenja poreza i nameta u bruto plaći i prihodima, odlaske poput bratova nemoguće je spriječiti. Doista vjerujem da bi se kuhari, konobari, inženjeri i mnogobrojni stručnjaci iz informatičkog sektora vratili onda kada bi se taj negativni smjer okrenuo u njihovu korist.
Ozbiljna poruka
S druge strane, moram priznati da postoji linč na sve zaposlenike javne uprave, a to na koncu samo stvara podjele u društvu, jer je problem u neadekvatnom sustavu zapošljavanja koji to omogućuje. Mnogi pojedinci, a tu ubrajam i svojeg brata, posao obavljaju savjesno, žele utjecati i mijenjati stvari nabolje, narade se, za razliku od onih koji posao odrade samo da im prođe dan - kaže nam Antonija Osojnik.
Svjesna je da joj je brat dulje vrijeme bio nezadovoljan te da je ovim poslao poruku da kuhare, ali i sve druge kvalitetne radnike, bilo u javnom ili privatnom sektoru, koji odlaze zbog niskih primanja i loše reguliranih radno-pravnih statusa treba shvatiti vrlo ozbiljno jer je ljudski kapital ono što čini jednu zemlju. Zbog toga je, kaže, i nagovorila Domagoja da izađe sa svojom pričom u javnost.
Ono na što Domagoj ipak može biti ponosan jest činjenica da je troje predsjednika za koje je, kao voditelj kuhinje, sa svojim kolegicama i kolegama pripremao obroke bilo zadovoljno, kao i strani gosti najvišeg ranga koji su objedovali ono što im je pripremalo osoblje s Pantovčaka.