Barba Ivan (93) je sumnjao, ali njegova je Katarina (88) vjerovala. Nesigurnim korakom otišao je do kovčega, otvorio ga, pa izvukao harmoniku, kao prvi puta one 1942. kada je taj isti kofer pred njega, desetogodišnjeg dječaka, stavio otac Rade, na istom tom kućnom broju u centru Vele Luke. Podigao ju je na onemoćala prsa, sjeo na stolicu, pa gotovo bojažljivo prozborio:
"Ne znam hoću li se sjetiti?". Katarina je stala iza njega i položila mu mirne ruke na ramena. Iz instrumenta se začula njegova najdraža melodija: "Ne diraj moju ljubav". Katarina se blago nasmijala. Ivan je koncentrirano prebirao po bijelim tipkama. Muzika je ispunila njihovu malu kuhinju. Onda je sve stalo. Mi smo zapljeskali. Nasmijao se i Ivan.
...