Tri mlade djevojke i tri različite životne priče, ali jedno im je zajedničko: one su posvojene. I otvoreno o tome govore. Naime, povodom Svjetskog dana posvojenja Adopta, udruga za potporu posvojenju, snimila je i na YouTubeu objavila kratak dokumentarni film s njihovim svjedočanstvima.
Dora, Lucija i Margareta u kameru govore o posvojenju i želji da upoznaju biološke roditelje, a njihove dirljive priče otkrivaju s kojim se problemima posvojena djeca suočavaju tijekom odrastanja te zašto je važna dobra komunikacija s posvojiteljima, njihovim roditeljima.
- Tretirali su me kao malu kraljicu, ispunjavali sve moje želje i prohtjeve. Osobito djed - govori dvadesetogodišnja Margareta. Ona je odrastala s mamom, tatom, bakom i djedom i, kako kaže, sve je bilo divno.
Prvi razgovor
- Ne sjećam se konkretno prvog razgovora o tome kako sam posvojena. Nekako mi je to oduvijek usađeno kao nešto normalno i kao neka dobra situacija. Jedva sam govorila, a već sam znala svoju životnu priču. Pa sam u jednom trenutku osjetila i da moji prijatelji trebaju znati da sam posvojena. Ja sam bila ponosna na to. Bila je to stvar koju sam htjela da ljudi znaju. To me veselilo... Ispitivali su me kako je to, maštali da su i oni posvojeni... njima je to bila situacija iz TV serije - ispričala je Margareta Čizmar. Zanimalo ju je na koga sliči. A roditelji su, srećom, uvijek bili raspoloženi za razgovor o tome.
- Mama je uvijek bila otvorena za taj razgovor, u bilo koje doba dana ili noći. Što god bih ja pitala, ona bi spremno odgovarala.
Papiri nisu važni
Da moji roditelji nisu bili tako otvoreni, to ne bi ispalo tako dobro. Treba uložiti puno truda u to sve i olakšati priču koja kaže: netko te ostavio - govori Margareta.
S druge strane, dvadesetpetogodišnja Dora dobro se sjeća dana kad su joj roditelji rekli da je posvojena i da oni nisu njezini biološki mama i tata.
- Sjedili smo u kuhinji za stolom. Ja, mama i tata. Držali smo hrpu papira u ruci. Ali prihvatila sam to normalno. Nije mi bilo važno što piše na nekim papirima, oni su moji mama i tata - govori Dora Veble.
- Prihvatila sam to da je netko možda bio u toj situaciji u kojoj je to bio najbolji izlaz. Mene dati na posvajanje. S druge strane, i meni se sve super posložilo. Imam obitelj koja me voli najviše na svijetu. I to je moja jedina prava obitelj. Imam život kao i svaki drugi. Zbog te nove obitelji ono smo što jesmo. Zadnje što želimo je sažaljenje. Mi smo sretni - uvjerena je Dora.
Velika odluka
Mlada, sedamnaestgodišnja Lucija Tomac voli čitati i pisati pjesme. Nekako već prilično zrelo govori o svom životu, posvojenju, biološkoj mami... Voljela bi studirati psihologiju i voljela bi upoznati svoju biološku mamu.
- Taj fizički izgled me najviše interesira. Rekla sam mami: ‘Kad budem imala 18, ti i ja ćemo ići zajedno upoznati moju biološku mamu’. Mama je rekla da može. Bez obzira na to kako su začele, ženama koje su uspjele pronaći hrabrost da daju svoje dijete nekome zapravo se treba diviti, jer vjerujem da su one toj djeci htjele samo najbolje.
Hvala ti što si to napravila ako si mislila da ne možeš bolje, jer meni je u životu bilo super. Baš zahvaljujući tebi i tvojoj odluci, ti si mi pružila sve što si mogla - poručuje Lucija. Ona, kaže, oduvijek zna da je posvojena.
---------------------
Većina želi upoznati biološke roditelje
Većina posvojene djece želi istražiti svoje korijene, a s osamnaest godina imaju pravo u Centru za socijalnu skrb zatražiti informacije o svojem podrijetlu. Zbog toga udruga Adopta ima poseban program za mlade posvojene osobe, a kroz svoj rad educira i posvojitelje kako s djecom razgovarati o toj temi.
- Najvažnije je stvoriti okruženje da je o posvojenju uvijek dopušteno i dobrodošlo razgovarati kako bi se mladi mogli osloniti na roditelje kada počnu razmišljati o korijenima, a naročito ako žele upoznati biološke roditelje - savjetuje psihologinja Petra Matković, stručna suradnica Adopte.