Na dočeku novinari, gradonačelnik Bandić, gomila zainteresiranih građana i – protvan s palačinkama. Iscrpljeni Tomislav Lubenjak je oborio Guinnessov rekord u guranju automobila u trajanju od 24 sata!
Ukupno je gurajući automobil gore-dolje po Vukovarskoj ulici prešao 106 kilometara (raniji rekord je držao Poljak Przemyslaw Marczewski s prijeđenih 82 km), a njegov je novi rekord i službeno verificiran od strane Guinnessovih sudaca. Za upravljačem automobila je u zadnjoj dionici pothvata sjedila njegova baka Marica, koja nije krila oduševljenje svojim snažnim unukom. Uz Tomislava Lubenjaka su čitavo vrijeme hodali i članovi njegovog stručnog tima, bodreći ga i izmjenjujući se u tih 24 sata, a u jednom ih je momentu u subotnje predvečerje starija prolaznica upitala treba li im što. Lubenjakov tim joj je, više u šali, dobacio kako bi im godile palačinke, a gospođa ih je shvatila ozbiljno te se pojavila na dočeku novog rekordera, podijelivši svima palačinke.
- Gledao sam koliko je patio dok se pripremao. Pripreme su bile ozbiljne, i trajale su deset mjeseci. Tomislav je stalno gurao strunjače po dvorani Core Gyma gdje obojica radimo, a trenirao je i gurajući automobile po parkiralištima. Ljudi su mu znali često prilaziti i nuditi mu pomoć, misleći da mu se pokvario auto. On bi im onda pojašnjavao kako se priprema za Guinnessov rekord – otkrio nam je Ivan Brkljačić, kolega novog rekordera Lubenjaka, koji je magistar kineziologije i trener u teretani.
Sam je rekord bio oboren u nedjeljno jutro, oko 8 sati, kada je Lubenjak prešao dionicu od 82 kilometara. Uz navijačke baklje i glasnu podršku građana mladi je Zagrepčanin odlučio i dalje gurati automobil, iako je mogao stati. Dogurao je do sto i šestog kilometra, zaustavivši se tek tridesetak minuta prije negoli je iscurilo svih 24 sata. Tako je oborio još jedan Guinnessov rekord – onaj u guranju automobila u paru, kojeg su s 95.07 km držali Makedonci Aleksandar Chekorov i Aleksandar Smilkov.
- Bilo je teško, ali išao sam do kraja. Htio sam testirati granice kao bivši sportaš i kao diplomirani kineziolog. Htio sam vidjeti do kuda ide taj fizički napor, i koliko je um tu bitan. Bilo je tu žuljeva, grčeva, raznih prepreka, i nekad treba biti pametan i stati, odmoriti se, a to je najteže. Kao dijete sam sanjao oboriti Guinnessov rekord, i posvetio sam puno tome. Radio sam posljednje mjesece brutalne treninge i sada mi je uspjelo to srušiti. Osjećaj je lijep, ispunjujući. Sada želim leći u krevet, strah me skinuti tenisice koliko imam žuljeva. Najteže mi je bilo oko četiri ujutro, no maltretirao sam ljude iz pratnje da mi pričaju o životu, slušao sam glazbu, prebrodio to nekako, a čim je svanulo bilo je mnogo lakše - otkrio nam je vidno izmoreni Lubenjak pozadinu svojega velikog pothvata kojime se Hrvatska opet upisala u Guinnessovu knjigu rekorda.