Bezazlena zabava s prijateljicama na grčkom otoku Zakintosu završila je gotovo tragično za 23-godišnju Hannah Powell u kolovozu 2016. Nakon jedne večeri u kafiću, gdje su pile votku, osjećala je malaksalost i povraćala je, no uskoro se pokazalo da se ne radi o običnom mamurluku, već o trovanju metanolom zbog čega su joj otkazali bubrezi i oslijepila je.
Hannah je shvatila da nešto ozbiljno nije u redu tek kad se probudila iduće jutro u hotelskoj sobi. Mislila je da su ugašena svjetla pa je predložila prijateljima da razgrnu zastore. Međutim, jedna joj je prijateljica rekla da su zastori već rastvoreni. Tek tad joj ništa nije bilo jasno.
- Mislila sam da se šale pa sam ustala i upalila svjetla. Tad sam počela paničariti jer sam shvatila da apsolutno ništa ne vidim.
Djevojku iz Middlesborougha odmah su prebacili u bolnicu na otoku, a potom je transferirali u jednu veću na kopnu. Bila je toliko zbunjena i buncala je da je oteta.
- Nije mi bilo jasno zašto ne vidim. Mislila sam da mi je nešto oko očiju, oko glave. Sjećam se da sam bila čudna na telefonu s tatom. Govorio mi je da ne brinem i da stiže, no veza se prekidala. Potom sam sakrila telefon ispod pazuha jer sam mislila da će mi ga uzeti - ispričala je Hannah.
Testovi u bolnici potvrdili su da se Hannah otrovala metanolom koji su umiješali u votku. Njezine prijateljice, koje su pile istu votku, imale su želučane grčeve i mučninu, ali bez ozbiljnijih posljedica.
- Očito mafija pripravlja metanol i onda to vlasnicima barova prodaju jako jeftino, a oni onda to pak miješaju s pićem u kafiću. Ali kao mušterija ne sumnjate da votka Smirnoff nije ono što piše na etiketi. Otrov se nalazi u originalnim bocama, nemate razloga misliti da nešto nije u redu. Jedino što su takva pića ‘kraća’, toče manje jer je jača koncentracija alkohola. Ali jako je opasna - objasnila je.
Nakon nekoliko tjedana vratila se kući, no tek je onda počelo navikavanje na novi život u kojem ne vidi, odnosno vidi jako slabo, piše BBC. Zbog otkazivanja bubrega bila je 18 mjeseci na dijalizi sve dok mama nije postala spremna donirati joj bubreg. Hannah kaže da je od toga da apsolutno ništa ne vidi došla do ‘jako zamagljenog vida’. No, još uvijek se bori sa snalaženjem i ne može sve napraviti sama. Nada se da će joj odobriti psa vodiča kako bi bila manje ovisna o drugima.
- Znala sam se probuditi i zaboravila bih da sam slijepa. Ustala bih i krenula se spremati, a onda bih shvatila da ne mogu pronaći šminku, peglu za kosu… Otvorila bih paletu sjenila, a vidjela bih običnu crnu kutiju iako je unutra paleta boja. Shvatila sam brzo da mi je teško raditi neke jednostavne stvari, poput pripreme čaja. Nisam ništa mogla pronaći. I neprestano sam se spoticala na stepenicama. Bila bih super cijeli dan i onda me samo jedan pad na stepenicama potpuno deprimirao - ispričala je Hannah za BBC Radio 1 Newsbeat.
Od nesretnih praznika prošle su tri godine, no nitko još nije odgovarao za njezinu nesreću. Hannah kaže da vjeruje da se otrovni alkohol još uvijek prodaje u poznatim turističkim mjestima poput Zakintosa.
- Užasna je činjenica da nitko ne želi preuzeti odgovornost. Nisam to doduše ni očekivala, ali mislim da bi netko trebao odgovarati. Ili je vlasnik bara znao za to ili netko tko tamo radi s bocama. U svakom slučaju, sve to skupa nije imalo nikakve veze sa mnom i ne bih to pila da sam znala - rekla je. Dodaje da je od početka bila odlučna što kvalitetnije normalizirati život nakon gubitka vida. Redovno odlazi u teretanu i u kino. Ide u šoping i na proslave rođendana prijateljica kao i svi drugi. Udruga koja pomaže slabovidnim i slijepim osobama pomogla joj je vratiti se na posao. Radi na prijemu u jednoj privatnoj klinici gdje ima posebnu opremu.
- Sestra mi je bila genijalna. Pomogla mi je razvrstati svu šminku. Morali smo i nekako odjeću po bojama odijeliti jer nisam vidjela koja je koja. Još uvijek izlazim s prijateljicama, uglavnom na čaj ili u kino. U kino sam počela ići da vidim je li mi se vid poboljšao. Čak i kad nisam vidjela ništa, uživjela bih se u film slušajući, a i bilo je lijepo samo izaći… - priča Hannah.
Kaže da će uvijek pronaći nešto pozitivno na što se treba fokusirati. Ove godine planira useliti u vlastiti dom. Nada se jednog dana vratiti na Zakintos jer se ne sjeća previše vremena provedenog ondje pa želi vidjeti hoće li joj povratak potaknuti sjećanje.
- Zadnja stvar koju sam htjela je da se ne usudim ništa ne raditi. Mama jako brine kad kažem da idem u teretanu. Još uvijek me pita kako ću doći do tamo i vidim li uopće automobile. Ne vidim ih sve i ne vidim ih uvijek, ali alternativa je sjediti kod kuće. Mlada sam i ne želim se naviknuti na ostajanje kod kuće jer se ne usudim izaći. Od početka sam se trudila nastaviti raditi sve što sam i prije radila, samo zato jer me obuzeo strah da nešto možda više nikad neću moći. Još uvijek se spotičem i padam, ali to me više ne smeta niti me sprečava - otkriva Hannah.