Alex Ognjena je radijska voditeljica i pjevačica iz Sesveta. Godinama samostalno organizira humanitarne akcije za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi u domovima diljem Hrvatske.
Kaže kako se u svojem radu vodi idejom da pomagati treba čitavu godinu, a ne samo za Božić. Dobri ljudi Zagreba doniraju stvari, odjeću, igračke i slatkiše, ponekad i svaki dan. Alex donacije prevozi ovisno o količini i dostupnosti kombija koji joj godinama ustupa jedna tvrtka, najčešće svaki drugi tjedan. Sve počinje njezinim oglasom na društvenim mrežama, gdje objavi da skuplja donacije za određeni dom. Nakon toga fizički s prijateljicom prikuplja donacije, procjenjuje jesu li za određeni dom ili bi bile korisnije u nekom drugom.
Ponekad se dogodi da stvari, na primjer, za bebe, završe u domu na drugom kraju Hrvatske jer tamo imaju djecu te dobi, tako da dan prije puta obično organiza donacije.
Obzirom da Alex, samostalno i prevozi donacije, na putovanju zna biti cijeli jedan dan, a za volanom ponekad provede i po desetak sati. Nakon završene akcije na društvenim mrežama objavi foto dokaz o dostavi kako bi svi donatori bili sigurni da su njihove donacije stigle na svoje odredište. Ponekad pomaže i privatnim osobama, obiteljima, ali onda vlastitim sredstvima ide u provjeru realnog stanja obitelji kako ne bi došlo do zloupotrebe dobronamjernosti donatora.
'Reakcije su...bolne. Sretne i bolne. S jedne strane, tu su odgajatelji i odgajateljice koji zaista daju sve od sebe, ali rade u lošim uvjetima i premalo ih je pa im je drago ponekad podijeliti ogorčenost nepravdom i apsurdnim zakonom o posvajanju koji u konačnici štete djeci (jer se djeca ne posvajaju već odrastaju bez roditelja), a s druge strane, tu su djeca koja se toliko raduju svakom poklončiću, dodiru, zagrljaju, pažnji, da ne mogu ne osjećati grižnju savjesti što ih nakon posjete napuštam. Obzirom da sam završila školu za primalje, i sama sam pokušala, bezuspješno, posvojiti dijete, jasno je da volim djecu. Ali ove akcije ne radim samo iz ljubavi prema njima, nego iz ljubavi prema ljudima općenito. Otkad znam za sebe bavim se nekom vrstom volontiranja, počevši od raznih udruga pa sve do vlastitih akcija i ne mogu zamisliti svoj život bez toga. U mojoj glavi logika govori da bi svijet bio prekrasno mjesto kad bi ljudi djelovali misleći na posljedice ne samo za sebe nego i druge, kad bi umjesto novaca, statistika i brojki prioritet bio čovjek, a ne institucije. A meni je, na kraju svega, najvažnije da toj djeci omogućimo barem približno djetinjstvo kakvo zaslužuju. Ako im moje akcije barem malo pomažu u tome da se osjećaju sigurno i voljeno i ako barem jedna osoba ublaži predrasude prema ljudima koji izlaze iz okvira, moja zadaća na ovom svijetu je uspješno izvršena', kaže humanitarka iz Sesveta.