Ovo je plava kuća Andrije Draša Katalenića Dudeka. Pokraj njega Babica hrani svinje. Ispred su kola s trstinom - započinje Davor Jendrašić, obiteljski čovjek, predstavljati svoju dioramu Gruntovca sačinjenu od lego kockica. Jendrašić, pasionirani promicatelj kajkavskog jezika i kulture, Đurđevčanin, Picok - kako sam ponosno kaže, povezao je dvije strasti u jednu, lokalpatriotizam i strast za jednom neobičnom vještinom.
Jendrašićev rad zapazio sam proteklog vikenda u Family centru na zapadu zagrebačkom, na Škropikovoj, gdje je gotovo cijelo prizemlje, u ugodnoj sjeni pokretnih stepenica, zauzela izložba modela napravljenih od lego kockica, u organizaciji Kluba Kockice, jedinoga takvog u našoj državi. Okuplja nekoliko desetina entuzijasta, uglavnom odavno odraslih ljudi, a i dosta mladeži, pretežito muškarce, koji su dječju zabavu oplemenili u cjeloživotni hobi, a neki, štoviše, i u profesiju. No o tome poslije.
"Regica je otišla v gorice gnoja odpelati, al se s Tetecom Cinoberom našla pa si malo tam spominjaju", objašnjava Jendrašić prizor ispred druge kućice svojeg modela Gruntovca, simbolično okružena željezničkom prugom.
"U zadnjoj epizodi je poznato da je Dudek išal za Njemačku s cugom, al je na prvoj stanici zišal dole. Zakaj? Zato kaj je njemu milejše gladen biti pod svojom hruškom nego vse bogatstvo sveta imeti", objašnjava Jandrešić, pa nastavlja: "Ova žuta hiža je od bogatijih u Gruntovcu. To je hiža Imbre Grabarića Presvetloga."
Jendrašić je panoramu koncipirao dakle ne jedino mehanički, rekli bismo statično, nego li je rekreirao samu dinamiku pa i poetiku, da ne kažem poeziju, prizora iz pojedinih epizoda Gruntovčana. Cijela je panorama likovno izvanredna, tehnika gradnje nije savršena, ali svjetski je riješen dizajn likova.
Nimalo jeftin hobi
Naime, pratim lego svijet već desetljeće i dulje te mogu iz prve ruke posjedočiti da je Jendrašić morao uložiti silno mnogo truda i najmanje petsto eura e da bi sastavio vjerne figurice Dudeka, Regice, Teteca, Presvetlog. Naime, svaki dio mora biti originalan lego proizvod pa se i u tome kriju ljepota i vještina ovoga nimalo jeftinog hobija.
Jendrašić se malko pomakne ulijevo pa objasni još jedan detalj s kompozicije: "Ovdje vidimo Besnoga i njegov žuti ursus, traktor, vozi žene na polje jer su došli ovčari, budu šenicu tam stacali". Zatim tumači prizor iza gruntovečkih hiža: "Iza su tamo dvije 'tridesetdvojke' (format lego ploče, otprilike površine A4 papira) sa Ščukinim berekom, gdi je Drava naplavila, di je voda, tam raste trstina i tam su želi i pleli trstinu prve klase." Dudek krije i jednu tajnu, indiskretan je Jendrašić: "U trećoj epizodi prikazan je jelen koji hrda kuruzu s Dudekima. A Dudek ga je onda uhapsil, tak da je skopal grabu."
Jendrašić je dakle dva dana razveseljavao tisuće posjetitelja, velikim dijelom roditelja sa školskom djecom, a osim njega još dvadesetak izlagača, koji su donijeli pedesetak različitih modela, od velikih mačeva i babica u tradicionalnoj nošnji do cijelih gradova, površine dva bračna kreveta, različitih velikih kamiona, trkaćih auta. Nisu svi izlošci nepokretni. Bilo je tu i robota, vjetrenjača, kinetičkih skulptura, no ipak najviše bajkovitih i manje bajkovitih dvoraca.
U odvojenoj prostoriji davao se dakle robotski dio izložbe, s modelim pogonjenim motorima, robotima kojima su djeca mogla sama upravljati, strojevima koji olovkama ispisuju zanimljive uzorke, a održavale su se i radionice za najmlađe, koji su slagali i programirali robote.
S jezika Gruntovčana, Jendrašić prelazi na standardni:
"Lego u Hrvatskoj često zainteresira obične ljude već u nekim u godinama, pojavi im se osmijeh na licu kad ugledaju kakav izložen model. Zapravo izložbe najviše potiču ljude da se uključe u lego-svijet i da postanu slagači. Ja sam pak počeo slagati kad mi se rodilo prvo dijete, prije me nije zanimalo. Zato sam počeo izrađivati i slikovnice. No stiglo je i digitalno doba. Ono ipak sve više preuzima prostor za susrete ili 'susrete'. Kako bilo, nema nas mnogo.
Mislim da se osim mene u mojem rodnom kraju nitko ne interesira za legiće. A ono što privlači odrasle jesu priča i nostalgija. Ja sam se za Gruntovčane zainteresirao i zato što sad živim u mjestu gdje je serija snimana a da bih složio ovu panoramu trebalo mi je otprilike godinu dana. Ideja mi je došla zapravo od vinograda. Našao sam inovativan način kako složiti vinovu lozu. Stigla me potom asocijacija na klet, pa na Gruntovčane, te sam odlučio složiti cijelu dioramu. Jako sam pazio na to da uhvatim kadrove iz epizoda, primjerice kad nagrnu ovce. Najveću pažnju posvetio sam figurama."
Kao svi pasionirani slagači, Jendrašić uvijek ima nove planove: "Mislim da još nisam gotov s Gruntovčanima. Razmišljam da izradim još gostionicu i dućan u selu. Moj sljedeći veći projekt mislim da će biti 'Čarobnjak iz Oza', koji ću poslije snimiti i napraviti slikovnicu. Jako me kopka i to da počnem slagati dioramu kultne serije 'Alo! Alo!' Kad su posrijedi domaće priče, razmišljam i da se prihvatim 'Priča iz davnine' Ivane Brlić Mažuranić."
Lego klub Kockice osnovan je 2008., okuplja šezdesetak članova, organiziraju najčešće dvije do tri izložbe godišnje, obično u Zagrebu i Đakovu. Rad im je, kaže Jendrašić, procvjetao za vrijeme korone. Svako zlo za neko dobro, rekli bismo.
Dizajneri u Danskoj
Koliko je zapravo ova razigrana družina ozbiljna, otkriva jedan nevjerojatan podatak. Čak troje članova kluba danas su zaposleni kao dizajneri u Legu, što je jedan od najboljih poslova na svijetu, elitan i teško dostižan. Antica Bračanov, Marin Stipković i Sven Franić dizajnirali su neke setove koji se mogu kupiti čak i u nas.
Franić je napravio DeLoreana iz filma "Povratak u budućnost", Marin Stipković dizajnirao je gitaru, Fender stratocaster, a Bračanova je napravila set iz filma "Sam u kući". Potpisati dizajn lego seta jest jednak podvig kao i potpisati dizajn novog modela mercedesa.
Bilo kako bilo, Gruntovčani, genijalna serija Kreše Golika po neponovljivom scenariju Mladena Kerstnera, dobila je nov medij da slavi njezinu oporost i njezin humanizam.