Ljubitelj povijesti potrošio je prije 12 godina cijelu životnu ušteđevinu, koja je iznosila gotovo 300.000 kuna (32,000 funti) na kupnju zemlje samo na temelju toga što je vjerovao da se ispod skriva blago ili neka slična vrijednost. I osjećaj ga nije prevario - na toj je lokaciji otkriven izgubljen srednjovjekovni grad.
Stuart Wilson kupio je polje u Južnom Walesu prije više od desetljeća jer je vjerovao da se ondje skriva važan dio normanske povijesti. Njegovo vjerovanje je postalo činjenica kad su iskopali srednjovjekovni grad Trellech, piše Daily Mail.
Pretpostavlja se da datira iz 13. stoljeća i da je u njemu živjelo oko 10.000 ljudi što ga za ono vrijeme čini jako velikim gradom, a između ostalih ondje je živjela vlastelinska obitelj de Clare koja je poticala proizvodnju željeza.
Wilson i njegova ekipa pronašli su dvorac s dvije velike dvorane i dvorištem, ograđeno zidovima i masivnim tornjem. Unutar kompleksa otkrivene su razne sobe, sve s kaminima, zatim bunar u kojem su otkriveni gotovo neoštećeni srednjovjekovni metalni lonci, drveni predmeti i dijelovi kožnih cipela.
37-godišnji Wilson, koji je prije radio na naplatnim kućicama, morao je useliti natrag roditeljima kako bi si mogao priuštiti polje snova. No, sretan je što se nalazište pokazalo značajnim: ‘Ovo je ogromno naselje iz 13. stoljeća. Na vrhuncu moći imali su oko 10.000 stanovnika. Za usporedbu, London je u to vrijeme kao najveći grad imao 40.000 stanovnika, tako da je i ova brojka značajna. Populacija je po dosadašnjim saznanjima narasla u samo 25 godina dok je Londonu recimo trebalo 250 godina za populaciju od 40.000 ljudi. I to govorimo samo o planiranom naseljavanju. Vjerojatno su postojale i naseobine poput današnjih predgrađa pa se brojka lako može popeti na 20.000 stanovnika.’
Otkrio je da je Trellech bio dom nekoliko vlastelinskih obitelji, uključujuči de Clareove koji su poticali proizvodnju željeza. Prema stručnim procjenama građevine datiraju iz perioda oko 1300. godine kad je krenula reorganizacija grada i gradnja od kamena nakon nekoliko ratova u prethodnim razdobljima.
Već stoljeće kasnije ljudi su počeli raseljavati, a do 1650. godine grad je opustošio izmučen građanskim ratom, i potpuno napušten.
Wilsonu se godišnje priključuje stotinjak dobrovoljaca kako bi mu pomogli s iskapanjem, a on sad ondje planira izgraditi edukacijski centar. Naravno da ne žali svoju nekad bizarnu i riskantnu kupnju i kaže: ‘Možda sam ipak trebao kupiti kuću i odseliti od roditelja, ali pomislio sam ‘dovraga s roditeljima, ostat ću kod kuće i kupiti polje’. Ljudi su govorili da sam lud.’