Ako smo išta naučili tijekom lockdowna, naučili smo da je imati balkon, terasu, dvorište ili vrt velika prednost naših stambenih prostora. I nekoliko kvadrata dovoljno je za punjenje baterija, opuštanje na zraku nakon napornog dana, i bijega od svakodnevnog stresa. Da ne govorimo o tome koliko su za dušu i tijelo te potreban mir, dobri prebiranje po zemlji, sadnja... općenito vrtlarenje.
Dolaskom ljepših, sunčanijih dana, selimo se na svoje vanjske oaze i počinjemo razmišljati o tome što lijepo posaditi i uzgojiti, i kako da u konačnici to sve izgleda šareno, ugodno, i oku poželjno? Jedan od važnijih detalja koji pridonosi tome svako je i izbor tegli za biljke. Na tržištu ima svakakvih, a mi danas donosimo razlika između glinenih i plastičnih.
Već dugo su dosta popularne neglazirane zemljane ili glinene tegle, koje imaju propusne stijenke koje omogućuju prozračivanje korijena biljke, što je za nju prednost, ali istodobno i mana, jer upravo to iziskuje češće zalijevanje biljke zato što se zemlja brže isuši. Tim iz Studija Botanike koji spajaju praksu arhitekture, hortikulture i dizajna, s ciljem sveobuhvatnog oblikovanja prostora, u kojemu je priroda neizostavni dio, objašnjava kako zato prije presadnje biljke novu glinenu teglu treba namakati nekoliko sati kako bi se porozna glina zasitila vodom. Tu su i plastične tegle koje su jeftinije, lako se s njima rukuje, ne mogu se razbiti, a zahvaljujući tankim stijenkama, zaprimaju više zemlje nego glinene tegle iste veličine. Biljke u plastičnim teglama potrebno je manje zalijevati jer se voda ne isparava kroz stijenke.
Uz odgovarajuću pažnju i brigu, kažu u Studiju Botanike, većina biljaka uspijeva i u plastičnim i glinenim teglama, pa nema pravila prema kojima bi se određena biljka trebala saditi u određenu teglu. Biljke koje je potrebno mnogo zalijevati lakše je uzgajati u plastičnim posudama, kao, primjerice, mimosu pudicu, dok kaktusima i sukulentima više odgovaraju porozne tegle, u kojima voda brže isparava nakon zalijevanja te sprečava truljenje korijena.
