"Nisam bila samo sramežljiva. Bila sam izgubljena u svijetu koji me nije razumio."
Tako nam svoju priču započinje 28-godišnja Zagrepčanka, koja je tek u 26. godini dobila dijagnozu poremećaja iz spektra autizma. Tek tada, nakon desetljeća borbe s nerazumijevanjem, napadima panike, depresijom, odbacivanjem i etiketiranjem, napokon je dobila riječ koja je sve objasnila. I koja nije značila kraj, nego početak.
"Teško mi je bilo još u vrtiću", prisjeća se. "Uvijek sam imala svoj kutić. Povlačila bih se u mir i tišinu, daleko od glasnih igara. Ali nitko nije znao pravi razlog mog ponašanja, samo su govorili da sam sramežljiva. A meni je s godinama bilo sve teže."
Povlačenje nije bilo izbor, već način preživljavanja. No, to nitko nije znao, ni odgajatelji, ni učitelji, ni psi...