O obiteljskom se nasilju rijetko otvoreno razgovara i mnoge su vezane teme još uvijek tabu. Međutim, žene sve češće istupaju i pričaju svoje životne priče i kako su skupile snage i hrabrosti maknuti se od nasilnika.
No, još uvijek se vrlo rijetko govori o tome - zašto ostaju?
Najlakše je pametovati s distance, teoretizirati i lamentirati o tome što treba, a što ne. Ova je žena svojom pričom odgovorila upravo na to pitanje. U nasilnoj je vezi bila 11 godina, a evo i zašto...
'Prije pet godina sam pomislila: ‘Ništa nije bacio na mene već neko vrijeme.’ Pokušavala sam samu sebe uvjeriti da moj brak ide na bolje. To je najbolje što sam tad mogla smisliti, ali i najtužnije.
Kad ste u vezi s nasilnim partnerom, kao što sam ja bila, postanete stvarno dobri u pronalaženju pozitivnih stvari. Znam da to zvuči smiješno, ali istina je. Uvjeravate sami sebe da vas je samo udario u trbuh, a ne u lice i da sigurno nije toliko bio ljut. Ili kad vas izbaci na ulicu po snijegu bez cipela, pomislite da je dobro jer vas je mogao izbaciti golu. Tako sam ja razmišljala.
Neću vam sad govoriti o tome kako sam izašla iz te veze, već zašto sam ostala. Uostalom, to je pitanje na koje svi traže odgovor - zašto bi itko ostao?
On je divan, a ja sam grozna
Pišem ovo anonimno, ne zato što me sram, već zato što me moj bivši muž često gugla. On danas živi s drugom ženom i ne želim da ljutnju prema meni iskaljuje na njoj. Ne poznajem je, ali se nadam da se drugačije ponaša prema njoj. Nadam se da je svu mržnju istresao na meni i da je sad nježan. Ali, znam da to nije stvarnost. Čovek koji je jednom razbio vrata mojom glavom ne može se pretvoriti u mirnog i dobrog muškarca, ali još uvijek se nadam da sam u krivui.
Želim biti brutalno iskrena o ovoj temi.
Moj bivši muž misli da je divna osoba. Misli da je ljubazan, pametan i zabavan. Punih 11 godina i ja sam se pokušavala uvjeriti u to. Kad sam bila u šestom mesecu trudnoće s prvim djetetom, imala sam jake bolove i rekla sam mu da me strah. Odbio me odvesti u bolnicu jer mu se nije dalo. Budući da je potrošio sav naš novac, a ja nisam znala voziti, morala sam hodati pet kilometara do najbliže bolnice. Nisam zvala obitelj ili prijatelje jer nisam htjela da ispadne loš u njihovim očima. Prije nego što sam otišla rekao mi je: ‘Ti misliš da se samo ti bojiš? Ja se bojim još više jer ti moram vjerovati da nećeš sje**** to dijete kao što si sve ostalo sje****. Naša beba je umrla brzo nakon poroda.
On i dalje misli da je divna osoba.
Godinama kasnije shvatila sam koliko je to bilo grozno, ali tad nisam shvaćala. Ja sam doista radila puno grešaka i bojala sam se da ću podbaciti kao majka. Brinula sam i zbog njegovih briga i strahova. Ljudi koji su tužni i jadni povući će i druge ljude sa sobom. Bio je jako neugodan prema drugima, ali ja sam bila uvjerena da sam drugačija. Uvjeravala sam samu sebe da je on drugačiji sa mnom. Duboko u sebi sam znala da su sve te stvari pogrešne, ali nekako sam se osjećala odgovornom za njegovu sreću. Imao je grozno djetinjstvo i konstantno me podsjećao na to da sam ja jedino što ima. Ako odem, njegov život će biti uništen. Tko želi nekome da uništi život?
I tako sam ostala.
Strah od novog
Znala sam da je moj bivši zaljubljen u drugu ženu. Znao je izgovoriti njeno ime u snu. Znao mi je reći koliko mu je ona važnija. Čak ju je stavio kao korisnicu većeg dijela svog životnog osiguranja. Pobunila sam se i rekla da bi bilo logičnije da veći dio dobije naše dijete i ja, a on me nazvao pohlepnom kuj**. Rekao mi je da sam nezahvalna i da imam problema s ljubomorom. Nekoliko mjeseci nakon vjenčanja ta me žena povukla na stranu i rekla da su je svi na vjenčanju ispitivali kako se osjeća sa saznanjem da se oženio za mene, a ne za nju, za koju se zapravo želio oženiti. Kako na to odgovoriti?
Možda nisam imala njegovu ljubav, ali sam ga imala fizički. Osim kad je naokolo spavao s drugim ženama, naravno. Tako nešto vam doista ubije ponos. Premda sam mrzila svoj život, nisam mogla zamisliti javno priznati da me moj muž nikad nije volio. Pogotovo kad bih vidjela prijateljice i prijatelje u vezama koje su djelovale tako sretno.
I tako sam ostala.
Evo jednog velikog priznanja. Ostala sam 11 godina s čovjekom koji je razbio vrata mojom glavom jer sam se bojala alternative. Znala sam što je to tuga. Znala sam što znači bojati se i kako je biti s čovjekom koji zastrašuje. Nesreću sam dobro poznavala, ali sreća me strašno plašila. Doslovce sam je se užasavala.
Bila sam depresivna i suicidalna zbog života koji sam vodila, ali to mi je bilo poznato. Neki drugi život, samostalan, bio mi je nepoznat. Sve se svodilo na to da nisam bila spremna riskirati. Kad vam neprestano govore da ste glupi, beskorisni i da vas se ne može voljeti, teško je vjerovati da će sve biti u redu. Kad znate kako je biti na dnu, nemoguće je ne pomisliti da se to neće ponovno dogoditi.
Uostalom, zašto bi itko govorio tako grozne stvari ako nisu istinite?
Da, maštala sam o odlasku. Sanjala sam o tome da ću ga uhvatiti kako me vara pa da se mogu zaderati da mi je dosta i da izletim van. Bez obzira na sve što mi je napravio, bojala sam se povrijediti ga. Za mene je veza uvijek odabrati onog drugog. Ako vam se netko vani upucava, ne odete s njim ili njom jer birate biti vjerni partneru. Ako želite potrošiti novac na auto koji vam ne treba, ipak to ne napravite jer morate platiti račune i stanarinu. Na prvom mjestu moraju biti izbori koji idu u korist obitelji, zajednici.
Problem je bio u tome što on nikad nije birao mene. Zato sam se sve više i više trudila.
I tako sam ostala.
Zašto sam konačno otišla?
Spomenula sam da je on sada moj bivši muž. Šta me onda natjeralo da konačno odem? Nije bilo zbog toga što mi nikad nije ostavljao ništa novaca, što me varao ili što bi nestao na nekoliko dana.
Jednog dana sam jednostavno odlučila da vrijedim više. Ovdje bih trebala reći nešto o svom velikom bijegu, ali istina je da sam po prvi put u ne znam koliko godina izabrala sebe.
Znate što je on rekao? Njegov odgovor je bio: ‘Koga briga?’
Tad je počela druga faza torture. Mjesecima se iseljavao, pa vraćao, pričao da se mi ipak nismo razveli, lagao ljudima da sam trudna. Ali ja sam se koncentrirala samo na jedno - vrijedim više. Ne nekome drugom, sebi.
Poanta ovog teksta nije koliko je moj život bio užasan, on je namijenjen svima onima koji ostaju s nasilnim partnerom. Apsolutno ne mislim da bi ih trebalo podržavati da ostanu, ali budite tu za njih i saslušajte ih.Kad god čitam tekstove na tu temu, uvijek se nađe netko tko će reći što je trebalo ili nije trebalo napraviti. Kako su ljudi glupi što to trpe, a oni to nikad ne bi dozvolili. Kad sam čitala takve tekstove dok sam još bila u vezi s njim, sve što sam iz toga iščitavala bilo je da sam glupa i bespomoćna. I mislila sam da su u pravu.
Ljudi koji žive u nasilnim vezama znaju što trebaju napraviti i znaju što mislite o njima. Zbog toga im je još gore. Ti ljudi imaju svoje razloge i svi su drugačiji. Ono što je isto je da svatko od njih to mora shvatiti sam u svoje vrijeme.
Tijekom našeg braka moj bivši muž mi je rekao da će se ubiti ako ga ostavim. Preko toga ne prelazite shvaćanjem koliko se bojite jer, vjerujte mi, ja sam bila prestravljena. Preko toga prijeđete kad shvatite da vrijedite više i onda se držite togai kao da vam život ovisi o tome.
Zato, sljedeći put kad osjetite potrebu pitati ‘zašto si ostala’, zastanite i sjetite se da su njihovi razlozi njima vrlo stvarni. Ne osuđujte ih zbog toga. Sami se već dovoljno osuđuju.'