Zavela sam oca najbolje prijateljice. Gledao me kao da sam božićna purica, a on umire od gladi

Dok sam se približavala Sanjinoj kući, osjetila sam da mi se guma bicikla gotovo ispraznila. Vrata je otvorio njezin otac.

- Bog, Maja. Sanja je s mamom otišla u kupnju. Neće je biti sigurno nekoliko sati.

- Hvala, gospodine Marko - rekla sam i pogledala prema svom biciklu. Imate li slučajno pumpu? Ispustila mi se guma.

- Pričekaj malo. Moram je potražiti u garaži.

Ubrzo se vratio s pumpom u ruci.

- Sad ćemo srediti taj problem - rekao je i uzeo bicikl iz mojih ruku. - Nego, Majo, čemu to gospodine? Zar ne bi bilo bolje da me zoveš Marko?

- Kako god vi kažete, Marko.

Osjećala sam se čudno kad sam izgovorila njegovo ime.

- Baš vam hvala što mi popravljate bicikl.

- Uopće mi to nije problem. Ako želiš, možeš ovdje pričekati Sanju.

Pogledao me i ja sam osjetila kako mi trnci pr...