Željka Sommer Slamić za vlastitu dijagnozu karcinoma dojke saznala je u 35. godini života, usred majčine borbe s istom bolesti, netom prije njezine operacije.
"Bilo je to 2021. godine. Dva dana prije mamine operacije otišla sam privatno na pregled i pokazalo se da imam nekoliko tumora i povećan limfni čvor. Potvrdili su to i mamografija i ultrazvuk. Uputili su me na punkciju i dokazano je da su tvorevine maligne", prisjeća se Šibenčanka uoči Međunarodnog dana dojki.
Nakon početnog promišljanja o opcijama, pa i alternativnim metodama liječenja, sreće majčina kirurga, dr. Madžara. Pokazuje mu nalaz, a već sljedećega dana napravljena joj je biopsija. Kontaktirana je i onkologinja, dr. Jović-Zlatović, a slijedi i kemoterapija.
"Kemoterapija je bila jako zahtjevna, a nuspojave kao što se prikazuje na filmu, ali otkrila sam perike te izmjenjivala razne frizure", kaže.
Spominje i Fildu Ivanec iz Zagreba, koja joj je prije kemoterapije besplatno napravila obrve, kao i brojnim drugim ženama kojima pomaže.
Kako joj je pomisao da ima obje dojke, makar zahvaljujući silikonu, bilo lakše psihički podnijeti, nakon kemoterapije odlučuje se za rekonstrukciju.
"Termin koji sam dobila bio je dva mjeseca nakon kemoterapije. Čula sam da bi optimalno bilo pet tjedana i uzdala sam se u Boga da će se sve riješiti. Spletom okolnosti došla sam do dr. Eljuge i on me vrlo brzo operirao u Dubravi. Moje iskustvo bilo je jako dobro. Osjećala sam se kao da sam došla na odmor u hotel jer su svi bili ljubazni; od sestri na šalteru do doktora", pripovijeda Željka, koja za dr. Eljugu kaže da je "predivna duša" koja je razmišljala i o kvaliteti njezina budućeg života.
Pomogla joj je i molitva
"Operirana sam u svibnju pa sam dr. Eljugu pitala hoću li na ljeto moći u more i hoću li moći u njega skočiti. Rekao je da u more mogu, ali da sa skokom još malo pričekam", dodaje.
Osim tretmanom u bolnici, zadovoljna je, naglašava, odlukom da istodobno obavi mastektomiju i rekonstrukciju jer da se odlučila za klasičnu mastektomiju, kasnije se u rekonstrukciju vjerojatno ne bi upustila.
Među najgorim iskustvima izdvaja pak teška jutra.
"Po navici se digneš i misliš krenuti na posao, ali kroz nekoliko trenutaka ti sine da si na kemoterapiji. Ali to traje kratko, nekoliko minuta", konstatira.
Dijagnozu je odmah prihvatila. Pitanje "zašto baš ja" nije si postavljala, a tmurne misli ponekad bi je sustigle, ali rijetko.
"Meni je bilo jasno da je to opasno i srce mi se raspadalo na pomisao da se moram pozdraviti od djece, ali pomogle su mi molitva i potpora ljudi koji su za mene molili kad sam bila slaba", priznaje.
Najveću praktičnu podršku pružila joj je majka, koja se u to vrijeme još oporavljala od svoje operacije i unatoč svom zračenju pomagala je kćeri koja se od kemoterapije često nije mogla dići iz kreveta.
"Sve smo izgurale i nadam se da je to sad iza nas", priča Željka.
Savjetima joj je pomogla i prijateljica Gabi, koja je i sama prošla kroz slično iskustvo.
"U njoj sam imala primjer. Ona me u sve uputila. Stalno mi je govorila: ‘Ma nije to ništa. Kemoterapija? Ma nije to ništa. Kosa ti odmah naraste‘", hrabrila ju je Gabi.
Kad bi joj nešto zatrebalo, tu je bila obitelj koja joj je novčano pomagala, a podrška su joj bila i djeca. Prije no što ju je rođak došao obrijati, starija ju je kći, primjerice, svojim dječjim škaricama ošišala.
‘Sad živim ispunjenije‘
Bolest ju je, smatra, promijenila; u pozitivnom smislu. Najviše od svega, promijenila joj je prioritete.
"Svi smo pod stresom zbog svakodnevnih sitnica, iako govorimo da su nevažne. Ali kad oboliš, shvatiš da su stvarno nevažne. Sve to trčanje zbog posla, djece, obveza...Sad živim ispunjenije i prisutnija sam u trenutku, manje razmišljam što je bilo jučer, a što će biti sutra", objašnjava ova stručna specijalistica menadžmenta, koja bi u budućnosti voljela pružiti pomoć onima koji će se s bolešću tek susresti.
"Trenutno na Facebooku pratim udrugu Nismo same i Hrvatsku ligu protiv raka. Jednom sam došla i na ‘zdravu kavu‘ i to mi je bilo predivno iskustvo jer, iako svaka žena ima svoje iskustvo, ipak dijelimo sličnu sudbinu pa se lijepo povezati", zaključuje Željka, koja bi voljela da obavezan poziv na mamografiju, koji je spasio njezinu majku, prime i mlađe žene jer bolest je najbolje uhvatiti u ranoj fazi.
Sličnu sudbinu koju spominje, Željka ne dijeli samo s majkom, već i jednako pozitivnom i proaktivnom rođakinjom Frankom Dvorski, koja je zbog karcinoma dojke operirana točno godinu dana nakon Željke.
"Neposredno prije korone u sklopu sistematskog pregleda napravila sam mamografiju i ultrazvuk i nalazi su bili dobri, no u međuvremenu su mi oboljele rođakinja i teta pa su liječnici zbog obiteljske anamneze preporučili da se sve prekontroliramo. Nakon obavljene mamografije zatražen je hitan ultrazvuk, no taj je nalaz bio dobar. Tad sam, prema preporuci, otišla na stereotaksijsku biopsiju dojke", pripovijeda četrdesetsedmogodišnja nastavnica engleskog jezika iz Zadra.
Nalaz te, ali i još jedne biopsije potvrdio je lošu vijest, a Franka, koja se potom zbog Željkinog pozitivnog iskustva obratila dr. Eljugi (što, naglašava, nije ni na trenutak požalila) morala se suočiti s onim što je slijedilo. Kemoterapiji se, kaže, srećom nije morala podvrgnuti, no trenutno čeka radioterapiju, a prošla je i operaciju.
Dug i vidljiv ožiljak
Nakon rekonstrukcije osjećala se, nastavlja, odlično jer tegobe nisu bile strašne.
"U Dubravi sam bila tjedan dana. Prema meni su svi bili predivni. Kad sam došla doma, osjećala sam se dobro. Super sam se oporavila. Stvarno sam disciplinirana, školski sam vježbala onako kako su mi fizioterapeuti pokazali, cijelo sam ljeto plivala. Ožiljak je prilično dug i vidljiv, ali to je obična crvena crta koja će s vremenom izblijediti", uvjerena je.
Kao i Željka, bolesti te liječenju pristupila je trezveno, čilo, optimistično i s ufanjem.
Nakon neizbježnog šoka je, kaže, presjekla i sama sebi rekla: "Bolje bez dojke, nego bez glave".
"Nakon prve biopsije zamolila sam da mi se sve kaže otvoreno, bez uljepšavanja. Intuicija mi je ionako govorila da nešto ne štima. Odlučila sam da si neću postavljati pitanje ‘zašto baš ja‘. Najteže je bilo donijeti odluku da neću pasti u očaj. Pitala sam se: ‘Što ću sad? Što me čeka?‘. Dojka je za žene bolna točka jer im je dio identiteta. Ali morala sam to prihvatiti i sabrati se. Pokušala sam si sve pojednostaviti. Promislila sam: ‘Riješit ćemo to. Franka, slušat ćeš doktore, vjerovati Bogu, nećeš potonuti, mislit ćeš da će sve biti u redu... Rekla sam si: ‘Napravi što treba i ideš dalje‘. Puno mi je značilo to što je doktor koji je radio biopsiju rekao da je bolest otkrivena u ranoj fazi i da je operacija, iako radikalna, najbolja opcija", otkriva.
Nemalo je pripomogla i podrška koju je dobivala od obitelji i kolega s posla.
Važni su redoviti pregledi
"Puno ti znači kad si okružen ljudima koji te bodre, hrabre, ne filozofiraju, nego kad ti je pomoć potrebna, pruže ruku i pomognu bez pitanja. S time sam imala sreće. Najbitnije je da vam nitko ne kaže ‘ajme‘. Najvažnije je takve ljude i razgovore izbjegavati jer vas to presiječe. Ljepše je razgovarati o normalnim stvarima", kaže Franka te razgovor zaokružuje u inspirativno vedru tonu:
"Zdrav ima tisuću želja, bolestan samo jednu, ali ja se stvarno ne osjećam bolesno, osjećam se savršeno dobro i cjelovito, isto kao i prije. Kod mene nema nikakvih promjena. Ovo je samo još jedan problem u životu koji treba riješiti. Dolaze usponi i padovi, ali bitno je kako to prihvatiš. Dogodilo se, grozno je, suočila sam se s time, ali idem to riješiti. Mamografija mi je spasila život i beskrajno sam zahvalna svim doktorima, a Zadarska bolnica je u slučaju moje dijagnoze i iz moje perspektive bila 150 % učinkovita. U ovoj groznoj situaciji imam stvarno dobro iskustvo".
Prema podacima Hrvatske lige protiv raka, odnosno posljednjim dostupnim podacima HZJZ-a, u Hrvatskoj je u 2020. godini zabilježeno 2869 slučajeva raka dojke, a od navedene zloćudne bolesti u 2022. godini umrlo je 647 žena.
Rak dojke najčešći je oblik zloćudne bolesti kod žena u Hrvatskoj, kao i u većini zemalja u svijetu. Najviše stope incidencije su u skupini žena između 65 i 69 godina, a više od 80% novooboljelih je starije od 50 godina. Od raka dojke mogu oboljeti i mlađe žene pa je važno da se s redovitim pregledima grudi započne u mladosti.
U sklopu nacionalnog programa sve žene u dobi od 50 do 69 godina svake dvije godine primaju poziv na mamografski pregled. Kod žena koje su se pozivu odazivale, rak dojke otkriven je u ranijem stadiju u većem postotku, nego kod žena koje mu se nisu odazvale.
Prema podacima Europske zdravstvene ankete (EHIS istraživanja 2019.), mamografiju je u posljednje dvije godine obavilo 63,1 % žena u dobi između 50 i 69 godina, a u posljednje tri godine 77,3 %. Godišnje se u okviru programa učini do 150.000 mamografskih pregleda, a u prvih 5 ciklusa otkriveno je 6959 novih karcinoma dojke. Najveći odaziv na poziv na mamografiju bilježi se u Međimurskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Požeško-slavonskoj županiji, a najniži u Ličko-senjskoj, Šibensko-kninskoj i Zadarskoj županiji.