MLADENOVA ŽIVOTNA PRIČA

‘Živim sam samcat u selu, godinu dana nisam primio mirovinu, a jedino društvo su mi psi i zmije!‘

Mladena najviše brine zašto više ne prima svoju zasluženu stranu mirovinu
 Martina Čapo
Ovom neobičnom Bilogorcu iz Cremušine obećana je pomoć gerontodomaćica, ali i nadležnog Centra za socijalnu skrb

Moj Portal donosi priču o Mladenu Peinoviću (58) iz Cremušina koji je 17 kilometara udaljena od središta općine, Velikog Grđevca, što je otprilike 20-ak minuta vožnje automobilom. Nakon što prođete naseljena mjesta, slijedi još oko 10-ak kilometara potpuno divlje, nenaseljene Bilogore. Cesta je asfaltirana, a gledajući prirodu, šume i tu divljinu, teško da možete naslutiti da prolazite predjelom koji je prije još 30-ak godina bio životopisan. Prepun kuća, imanja, škola, ljudi i djece… Tek pokoja, razrušena i potpuno granjem zarasla kuća ili poljoprivredno imanje.

image
Cremušina je danas nalik livadi, a nekada je bilo naselje sa 150 kuća
Martina Čapo

Da reporterka ne zna gdje živi i da ga već dvaput kroz 10 godina nije posjetila, također slučajno istražujući Bilogoru, ne bi pronašla blatom zidanu Mladenovu kuću i imanje na kojem se nalazi njegov traktor, motor i sedam pasa pasmine hrvatski ovčar.

To je sve što ovaj čovjek posjeduje i što ga čini sretnim. Očekivala je da će njegovi čuvari prvi dotrčati do automobila, pa nije izlazila iz vozila sve dok mu nije pojasnila zašto dolazi k njemu. Jer čovjek koji živi usred divljine, potpuno sam, bez radija, televizora, susjeda…, priča je sama za sebe i vrijedi biti ispričana barem svakih pet godina. Ostario je, no i dalje je srdačan, dobroćudan i ugodan sugovornik.

image
Zidana peć zaslužna je što je zimi Mladenu uvijek toplo i što ima gdje podgrijati hranu
Martina Čapo

-Tu sam, u ovoj kući rođen. Moji su sadili duhan, lijepo se živjelo, a u selu je bilo 150 kuća. Dakle, obitelji s više članova. Sjećam se i škole u Cremušini. No, otac i majka su se razišli, a ja sam prije rata, zbog neslaganja s ocem, otišao kratko raditi u Njemačku, pa zatim u Italiju gdje sam 15 godina vozio teretni kamion. No, nakon što sam ozlijedio ruku i zaradio invalidsku mirovinu, vratio sam se k ocu u Cremušinu. Bilo je to 2004. godine. On je tada već bio ostario, a ja sam smatrao da mi je dužnost brinuti se o njemu. Ipak je otac jedan u životu – priča Mladen svoju osebujnu i nadasve neobičnu priču.

Bio je oženjen i ima dijete. Kćerku od 22 ili 23 godine. Ne želi pričati detalje tog dijela svojeg života, no suze koje nije mogao sakriti u kutu očiju, odaju da je situacija teška.

image
Mladena najviše brine zašto više ne prima svoju zasluženu stranu mirovinu
Martina Čapo

-Svatko svoj križ nosi – kratko kaže i nastavlja kako mu je sve donedavno i majka bila živa. Ima on i polusestru i polubrata s kojima je povremeno u kontaktu, no sretan je kada se više ne inzistira na detaljima.

Mladen djeluje toliko zadovoljno u „svom svijetu i sam u svom selu“ da je to nevjerojatno. Mobitel ima, no ne znači mu puno, priča, jer u njegovoj udolini uopće nema signala. Kada se zaželi društva, ili treba nešto iz trgovine, sjedne na motor i ode u Vukosavljevicu, naselje u susjednoj Virovitičko - podravskoj županiji. Do tamo ima 7, 8 kilometara, što je znatno manje nego do Velikog Grđevca kojem Cremušina gravitira.

image
Za koronu, kaže Mladen, zna jer mora nositi masku kada ide u trgovinu
Martina Čapo

Okolo njega su naselja Sibenik i Topolovica, no ni tamo nema pretjeranog života, tek pokoja kuća i usamljen stanovnik.

Strana mirovina

- Imam ja svoju mirovinu koja iznosi gotovo 200 eura. To je talijanska mirovina, no nisam ju primio već godinu i tri mjeseca. Bio sam u Centru za socijalnu skrb Grubišno Polje, htio sam tražiti neku socijalnu pomoć, no zavadio sam se već na samom ulazu u zgradu s nekim gospodinom. Potjerao me kao psa, a ja ne volim da se prema meni odnosi kao prema životinji. Možda nisam najuredniji, siromašan sam, ali svi moramo znati kako se ophoditi jedni prema drugima. Otišao sam i u Općinu Veliki Grđevac, no ni tamo nisu znali kako mi pomoći. Bio sam i u Virovitici u banci, njima sam ostavio sve „čekove“ preko kojih sam prije primao mirovinu, no nisu mi pomogli. Ne znam što da više radim i kome da se obratim – pomalo pomireno sa sudbinom priča Mladen. Nakon inzistiranja da kaže kako je preživio više od godinu dana bez ijedne kune primanja, priznaje da je prodao njivu nedaleko kuće i tako si osigurao kruh.

image
Kada mu je spomenuta pomoć gerontodomaćica koje bi pospremile kuću i skuhale mu obrok, lice mu se ozarilo
Martina Čapo

Inače, do Mladena je Moj Portal došao u pratnji mlade gerontodomaćice Dorotee Moguš koja obilazi četiri korisnika u susjednim naseljima. Ta mlada žena rodom je iz Velikog Grđevca i bavi se lovom, pa dobro poznaje dio Bilogore gdje se nalazi Cremušina, ali i Mladena kao jedinog stanovnika tog, nekad velikog, naselja. Objasnila mu je kako će njegove probleme prenijeti voditelju Centra za pomoć i njegu Željku Vinceku te kako postoji mogućnost da ga se uvrsti u neki od programa čime bi dobio prijeko potrebnu pomoć žena koje bi mu pomogle oko kućanskih poslova, pranja rublja, suđa, čišćenja, kuhanja te nabavke namirnica. Ono što je bilo nemoguće ne zamijetiti jest da su se Mladenove oči u tome trenutku ozarile. Na pitanje bi li prihvatio da ga negdje smjeste, primjerice u neki dom gdje bi imao svu njegu Mladen odgovara da to ne dolazi u obzir.

Zmije i divlje svinje

- Ja odavde nigdje ne idem. Jedino me u lijesu mogu iznijeti. Meni ništa ne fali u mojoj kući. Evo vidite, pričvrstio sam ju jer se počela odvajati, imam rupe kroz koje mi ulaze miševi, a najveću borbu vodim sa zmijama kojih je puna kuća. Dvaput mi se dogodilo da su me ugrizle na spavanju. Zato imam toliko pasa. Najgore mi je kada ih osjetim da se bacaju ispod nogu, pod poplonom. Neke sam rupe kroz koje zmije ulaze uspio sanirati, no još je jedna kritična – prepričava svoju svakidašnjicu Mladen. Rijetko tko bi nakon takvih riječi mogao ostati ravnodušan, no Mladenu je to sasvim uobičajen dan. Nema, kaže, težih ili lakših godišnjih doba. Uvijek mu je dobro, tvrdi, i pokazuje smjer iz kojeg mu često u dvorište dolutaju divlje svinje.

image
Soba u kojoj Mladen spava i krevet u kojem ga je dvaput ugrizla zmija
Martina Čapo

- Znam da postoji korona jer kada idem u trgovinu, moram staviti masku, drugo me ništa ne interesira. Ne trebaju mi vijesti, televizor, čak niti ne čitam knjige. Evo, tu je kredenac od moje majke, imam starinsku zidanu peć zahvaljujući kojoj mi je uvijek toplo, a često kupim gotova smrznuta jela pa ih samo podgrijem. Baš ste me prekinuli u ručku – smije se Mladen i uistinu pokazuje tavu s hranom koju je netom prije dolaska reporterke podgrijao.

image
Zeleni, trošni kredenac naslieđe je od pokojne majke
Martina Čapo

Par cipela

Za kraj je za Moj Portal prepričao kako mu selo sada odlično izgleda, za razliku od vremena kada se tek vratio iz Italije. Naime, dotad su posvuda oko njega bile šikare i zapuštena imanja. Pojedini veliki poljoprivrednici, nekoliko njih, ukrupnili su zemlju te su pokrenuli različite vidove poljoprivredne proizvodnje poput uzgoja kultura i bavljenja stokom. Iako se obrisi nekadašnjeg sela polako gube, a ono sada liči na uređen park, Mladen je posljednji dokaz povijesti ovog dijela Bilogore. I dok je god on živ, živi i njegova Cremušina.

image
Mladenove probleme Dorotea je obećala prenijeti voditelju Centra za pomoć i njegu
Martina Čapo

- Cremušina je sada poput parka, sve je očišćeno, struju imam i više mi ništa nije potrebno. Malo dalje od mene ima i jedan vikendaš koji dolazi povremeno pa se podružimo. Ja vam kažem, meni ništa ne fali i ničega se ne bojim. Čega bi se trebao bojati? Jedino bi volio da riješim probleme sa svojom mirovinom koju sam prestao dobivati, a da ne znam zašto. I dobro, možda koji par cipela broja 41, 42 – tim se riječima zaključio razgovor jer inzistirati od ovog čovjeka da kaže nešto senzacionalno naprosto je nemoguće.

Da čovjek ne povjeruje, ali je uistinu tako. Dogovoren je posjet za novih pet godina, a dotad će mu povremeno društvo praviti gerontodomaćice radi čije ponuđene pomoći mu se ozarilo lice. Suđe prati i mesti kuću, priznaje, nikad nije pretjerano obožavao.

Svat: Pošaljite nam dopis nakon kojeg odmah krećemo na teren!

Budući da je za područje Velikog Grđevca nadležna grubišnopoljska ispostava Centra za socijalnu skrb, Moj Portal kontaktirao je tamošnju ravnateljicu Sabinu Svat pojasnivši joj Mladenovu situaciju i neprimjerene životne uvjete.

image
Mladen ne kuha, ali zato kupuje i podgrijava već gotove obroke i na taj se način prehranjuje
Martina Čapo

-Ovo nam je prvi glas da tamo uopće netko živi jer registriranih korisnika u Cremušini nemamo. Možete nam i vi uputiti dopis nakon kojeg ćemo odmah pokrenuti postupanje, odnosno naši djelatnici će otići na teren i vidjeti na koji način možemo pomoći. Jer ako čovjek nema primanja, svakako ima pravo barem na jednokratnu novčanu pomoć, a potom je potrebno dalje izvidjeti na koji način mu osigurati primanja. Hoće li to biti pomoć oko administrativnih barijera ako postoji mogućnost za daljnje primanje njegove strane mirovine, kako kažete, ili pak kroz zajamčenu minimalnu naknadu – kazala je ravnateljica Sabina Svat, nakon čega joj je poslan službeni dopis o viđenom stanju na terenu.

Vincek: Osobno ću ga posjetiti i pronaći način da mu pomognemo!

image
Dorotea je gerontodomaćica osobama u susjednim naseljima
Martina Čapo

- Prije otprilike godinu i pol bio sam kod Mladena i tada nije htio ni čuti za posjećivanje naših gerontodomaćica, no sada ću ga svakako osobno, ponovno obići i provjeriti njegovo stanje. Ne smije se dogoditi da na našem području postoji osoba u potrebi, a da mi ne pomognemo jer za to uistinu imamo sve uvjete. Budući da je situacija s Mladenom nespecifična, moram pronaći način da zadovoljim sve zakonske propise, a da mu ipak pružimo pomoć. Cremušina je jako daleko, Mladen ima pse, tamo nema signala i nikako jedna osoba ne može sama ići kod njega. Sve ćemo izviditi i odmah postupiti kako bih riješili njegovu situaciju – kazao je voditelj Centra za pomoć i njegu Željko Vincek, uz čiju pomoć je Moj Portal i prvotno dobio pratnju mlade Dorotee s kojom su obišli Mladena.

image
Otići iz sela u kojem živi sam već desetljećima, Mladenu nije opcija
Matina Čapo
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 04:03