Toga se jutra gospođa Sanja Šarić probudila izuzetno rano, oko 5 sati. Nedjelja nije dan za rano buđenje, ali san neobično ode. Ustala je iz kreveta, otišla do kupaonice, zaputila se u kuhinju i skuhala kavu. Jutarnju kavu obično kuha njen nekoliko godina stariji suprug Mirko, prije nego što izađe na ulicu prošetati psa, malog shi-tzua s kojim ode do Zrinjevca. To je svega pedesetak metara od zgrade u kojoj žive desetljećima. Sanja se gotovo cijeli život nije makla iz bakina stana, a baka se u taj stan doselila kao mlada žena još prije onog rata. S bakom je Sanja tu proživjela djetinjstvo, kao djevojka se zaljubila u svog supruga.
- Dolazila je u Dugo Selo, gdje sam živio s roditeljima, a ona bi bila u posjetu u susjedstvu kod...