Bila je 2002. godina, a jedan neobičan bend predstavljao je svoj album prvijenac “Užas je naša furka” u kultnoj zagrebačkoj Tvornici. Kažemo neobičan jer je u njemu svirao i naš proslavljeni skijaš Ivica Kostelić. Gegenschulter Bend razvalio je večer odsviravši, uz svoje autorske stvari, i stare dobre blues klasike, a na stejdžu se te večeri našao i maleni Elias Kolega, iz mjesta Kali na Ugljanu, najnovija hrvatska skijaška senzacija koju trenira Ante Kostelić - Gips.
- Elias je tada imao šest godina, sjećam se da je bio vrlo uporan u sviranju gitare. Stvarno je htio naučiti svirati, a meni je to bilo vrlo simpatično pa sam ga pozvao na taj koncert kao specijalnog gosta. Mama ga je obukla u kombinezon, koji je morala prekratiti, a ja sam ga najavio kao onoga koji će u skijanju biti bolji od mene - prisjeća se Ivica Kostelić večeri u koju je tada šestogodišnji Elias, kako kaže, doslovno “umarširao”. Održavši kratki govor, zasvirao je tih nekoliko naučenih akorda i oduševio publiku.
Šesnaest godina kasnije 22-godišnji Elias Kolega - kojega Ivica Kostelić, ali i čitav domaći skijaški svijet od milja nazivaju “Vanilija” - ostvario je uspjeh karijere, ali i najbolji rezultat hrvatskog skijanja nakon velikog Ivice Kostelića, plasiravši se u slalomaškoj utrci Svjetskog kupa u švicarskom Adelbodenu na senzacionalno šesto mjesto. Učinio je to s vrlo visokim startnim brojem (48.), a pritom je nadmašio i ništa manje senzacionalan uspjeh Istoka Rodeša iz Madonne di Campiglio te sa Sljemena (7. mjesto u obje utrke). Skromni Kolega je, inače, uoči same sezone najavljivao tek dobre rezultate na europskim kupovima te plasmane u top 30 na onim svjetskim.
Suzdržan je
- Ne volim najavljivati rezultate. Mislim da je bolje biti suzdržan. Naravno, treba uvijek davati sve od sebe te ići prema što boljem rezultatu, ali na rezultat se ne utječe najavama i riječima, već samo djelima. Svaki vrhunski sportaš pokušava dati svoj maksimum i na treninzima i na utrkama, no rezultat je ponekad nepredvidiv te ne ovisi do kraja samo o tebi.
Netko može odskijati rundu života upravo na dan kada si ti najbolji pa ga opet nećeš pobijediti. Zato nerado govorim o plasmanima i ne najavljujem velike rezultate - komentira Elias Kolega koji je dan nakon povijesnog uspjeha, govori, odradio posve normalan trening.
Kondicija, kondicija
- Sve je standardno. Doduše, odmarao sam se od skijanja danas, ali zato što je takav program. Odradio sam kondicijski trening, a sve se događa po starom - kao da nije bilo ovog uspjeha. Treba i dalje trenirati, ovo nije krajnji cilj. Naravno da nakon takvog rezultata ulazim u trening s posebnim veseljem i motivacijom, no također sam svjestan da treba biti ustrajan i dalje te da prostora za napredak još ima - nastavlja mladi skijaš koji je nakon druge svoje vožnje u Adelbodenu prvi put osjetio kako je to sjediti u onom stolcu na samom cilju utrke, gdje sjedi trenutačno prvoplasirani skijaš.
- Bio je super osjećaj sjediti u tom stolcu vodeće pozicije, iako, nije mi to sad bila neka velika čast. Znao sam da sam odskijao dobru vožnju i glavno mi je bilo da sam ušao prvi u cilj i držao neko vrijeme to vodstvo. Stolac k’o stolac - ističe Kolega, koji je drugom vožnjom iz Adelbodena iznenadio domaću i svjetsku skijašku javnost. I uz tu vožnju Kolega zadržava skromnost, tako poznatu još iz ere Kostelićevih.
- Ne bih tu drugu vožnju nazvao svojom rundom života. Dapače, pogledao sam video, ima tu još mjesta za napredak na pojedinim mjestima. Čak i u sektoru strmine u Adelbodenu, gdje sam imao odlično vrijeme, vidim nekoliko detalja i prostor u kojem bi se moglo bolje. Pokušat ću to popraviti za Kitzbühel i Wengen - nastavlja Kolega, koji je u najranijim danima djetinjstva, ali i kasnije, trenirao s Kostelićima na Mljetu.
- To su specifični, vrlo intenzivni kondicijski treninzi kakve nitko nigdje ne radi - prisjeća se. - Ja u tim ranim danima, naravno, nisam mogao konkurirati Ivici, ali sam se motao oko njega i radio vježbe koje sam već mogao. Šprintao sam po stijenama sa 11 godina, a čak sam Ivicu uspijevao pratiti u nekim vježbama koje su se doticale ravnoteže, brzine...
Bio sam malen i lagan, a Ivica je tad bio u naponu snage. Stvarno dugo treniram na Mljetu, ovo ljeto sam imao dvanaestu obljetnicu - nastavlja Kolega, dodajući kako su mljetski kondicijski treninzi izuzetno teški upravo zbog činjenice da se tijekom njih možeš jako ozlijediti, čak si i dovesti čitavu skijašku sezonu u pitanje.
Matej Vidović, Istok Rodeš, Elias Kolega, Natko Zrnčić Dim i Samuel Kolega poziraju uoči Snježne kraljice
- Poanta tih treninga i trčanja po škrapama te kozjim putevima upravo je u tome da si tijekom njih čitavo vrijeme prisutan. Isto kao u skijanju, nema opuštanja, jer mala pogreška te može jako koštati i možeš se strahovito ozlijediti. Te stijene su kao žileti, moj brat je ovo ljeto baš na tim treninzima zaradio osam šavova na potkoljenici. Inače, dok trčimo po stijenama, mi si mjerimo vrijeme štopericom, i uvijek težimo biti što brži. Sve isto kao na skijama - komentira “Vanilija”. Odakle mu taj nadimak?
- Taj nadimak imam otkad sam bio mali. Tako me prozvao jedan poznanik, a Gips je to prihvatio jer on svima voli davati nadimke i gotovo nikoga ne zove po imenu - govori Kolega, a ranih mljetskih dana u kojem je došlo do nadimka za Jutarnji list se prisjetio i Ivica Kostelić.
s bratom i trenerom Marinom Bašićem
Dovela ga majka
- Eliasa je kod nas na Mljet prvi put dovela majka. Tada još nismo ni znali da će skijati! Njegova mama je, inače, mene znala čuvati dok sam bio mali. Ona je bila rukometašica, naši roditelji se znaju prije nego što se rodio Elias. Jedan drugi klinac, koji je također dolazio na Mljet, a koji je isto bio sin naših obiteljskih prijatelja, prvi put se tada upoznao s Eliasom. Imali su možda 5-6 godina, a taj dečkić nikako nije mogao zapamtiti Eliasovo ime te ga je prozvao Vanilija. Odatle cijela priča, koja se zadržala do danas - govori Ivica Kostelić.
- Slažem se, tek sada su vidljivi rezultati svih tih godina treninga. Rodeš i ja smo zajedno prošli puno, mi smo u repki od 2008. godine, imali smo sličan put. Mislim da i kod njega i kod mene ima još mnogo prostora za napredak, ali ako ovako nastavimo, pred nama je blistava budućnost u skijanju - predviđa uglavnom suzdržani Kolega. A što misli iskusni Ivica Kostelić?
- Oni su već kao djeca postizali rezultate na pravim svjetskim prvenstvima za djecu, trkama Topolino i Pinocchio, a takve trke redovno osvajaju budući osvajači Svjetskog kupa i svjetskih prvenstava. Mislim da će neupitno rasti. Oni su mladi, tek im predstoji jedna smjena generacije, koja će se dogoditi u iduće dvije godine - završio je uvjereno Ivica Kostelić.