Promatrao sam to jednom - sjena zmaja u letu neobično poskakuje i igra. Čas je tu, čas tamo; mijenja pravce i brzinu kretanja pa je teško pogoditi gdje će završiti iduće. Ona hipnotizira, a dok sam je tako promatrao bilo mi je lako poistovjetiti se s mačkom. Onim mačkom, da razjasnim, kojega se s kauča zabavlja laserom ili sunčevim odsjajem u dokona nedjeljna jutra.
I gore na nebu, ples. Ples svakovrsnih, šarenih zmajeva, ništa manje hipnotizirajuć od sjena koje puštaju za sobom. Ima mnogo toga meditativnog u zmajarenju, reći će Snježana Hristov - Žuža (52) i Žarko Tkalec - Žare (45) - na FB-u poznati kao "Zmajoljupci - kite flying lovers" - hrvatski zmajari koji su se upravo vratili s pedesetodnevne, važne azijske turneje, gdje su sa svojim zmajevima nastupali na velikim festivalima diljem Kine, kao i u Južnoj Koreji. Zagrebački zmajari bili su dijelom “China Spring Toura 2019”, velike internacionalne manifestacije, sa sedamdesetak zemalja sudionica, koja okuplja najbolje zmajare današnjice. O da, bilo je tu plesa i sjenki, na tisuće njih, kao i pogleda visoko uperenih u nebo.
- Nakon prvih par festivala u Kini, organizator internacionalne ekipe, gospodin Tan Xinbo, pozvao nas je da nastavimo s turnejom i odemo u Južnu Koreju, na još jedan festival. Njega smo upoznali ranije ove godine, na jednom festivalu u Indiji. To nam je bila druga Indija po redu. Prošle godine smo prvi put otišli tamo na 29. International kite festival, Ahmedabad, s našim trećim Zmajoljupcem Darkom Miklenićem, i bilo je to prvi put da je na poziv organizatora Hrvatska službeno nastupila na jednom internacionalnom festivalu. Znamo za neke ljude koji su ranije posjećivali neke festivale, ali ne kao predstavnici države već na svoju ruku – započinju priču Žuža i Žare, koji su mi dodatno pojasnili kako to izgleda jedna velika zmajarska manifestacija. Otvaranje jednog takvog festivala, kažu, izgleda kao otvaranje Olimpijade. Svi sudionici, u koloni sa zastavama svojih država i volonterima koji drže tablu s imenom države, prodefiliraju kroz publiku (nerijetko uz ovacije) i ispred bine na kojoj su sve važnije figure iz političkog i kulturnog života lokalne zajednice.
- U Kini smo u sklopu turneje nastupili na 7-8 festivala, između ostalih i na "Weifang International Kite Festival", koji je jedan od njihovih najpoznatijih i najbitnijih festivala. Lijepo smo predstavili Hrvatsku, pokazali svoje zmajeve i stvorili super poznanstva. Dobili smo odličan feedback i organizatori su bili zadovoljni s nama. Žele nas opet u Kini, na jesenskoj turneji, tako da već imamo isplaniran nov put u rujnu - na sedmodnevni festival u Shangaju, a za jesensku turneju koja isto tako traje oko 2 mjeseca ćemo još vidjeti. Ti festivali se razlikuju, a u pravilu su najbolji oni azijski. Zmajarenje je tradicija u Indiji i Kini, pa je logično da su oni izvrsni domaćini. Plaćaju dio puta, smještaj i hranu za zmajare koji dolaze nastupati na turnejama i festivalima. Naravno, postoji tu još troškova koje mi sami pokrivamo, no oni uvijek rješavaju elementarne troškove. Bez toga mi ne bismo mogli otići – pojašnjava Snježana Hristov – Žuža, modna dizajnerica po struci, koja i danas šije modne komade onda kada se ne bavi šivanjem zmajeva.
- Ekipa koja dolazi na takve festivale je ful šarena – nastavlja. - Ima tu privatnih poduzetnika, raznih biznismena, umirovljenika, zatim ljudi koji se bave proizvodnjom i prodajom zmajeva, umjetnika. Sami festivali imaju natjecateljski dio i show dio. Na natjecanja dolaze ljudi sa stunt zmajevima na dvije ili zmajevima na četiri špage. Na ovoj turneji po Kini upoznali smo Kanađanina nizozemskih korijena Steve de Rooya, koji je jedan od 5 najboljih svjetskih vozača zmaja na četiri špage. Ti zmajevi ne idu visoko, a može ih se puštati i u zatvorenom prostoru. Moglo bi se reći kako je to sportska, koreografska disciplina u kojoj zmajar na glazbenu podlogu unutar pet minuta izvodi svoju točku i pokazuje umješnost u upravljanju zmajem i svoju ili zadanu koreografiju. S druge strane, ovaj show aspekt zmajarenja obuhvaća razno-razne umjetničke kategorije pa se vrednuje ljepota zmaja, veličina, oblik i ostalo. Mi smo nastupali baš u tom show dijelu, a naša hobotnica je bila veliki hit – navodi Žuža.
- Hobotnicu je sašio Žare. Kada smo tek krenuli sa zmajarenjem, ja sam se uhvatila šivanja, budući da mi je to struka i znam raditi s mašinom. A on je stalno visio nada mnom s pitanjima kada će biti gotovo. Izluđivao me. Onda sam ga ja naučila šivati, pa je sam napravio ovu hobu – govori Snježana Hristov kroz smijeh, pokazujući šuškavog, nenapuhanog zmaja koji ovako na podu izgleda kao zamotani padobran.
Snježana i Žarko na festivalu zmajeva u Kini
- Trebalo mi je mjesec dana, šivao sam je laganini. Recimo po četiri sata dnevno – ubacuje se Žarko Tkalec. - Hobotnica ima 16 metara od glave do zadnje točke krakova, a teži oko sedam kila. Za nju nam je, kao i za neke zmajeve prije nje, materijal donirao Hrvatski kišobran. Ona je, zapravo, zmaj na napuhavanje. Taj zmaj nema konstrukciju, već se napuše zrakom i to su za publiku i najmlađe najatraktivniji zmajevi jer mogu biti svakakvih oblika. U Kini smo vidjeli Spunch Bobove, Supermene, jednoroge, gusjenice, konje, kitove, ribe, kokoške... - prisjeća se Žare pa navodi kako takvi zmajevi mogu letjeti samostalno ili s malim zmajem-pilotom.
Hristov i Tkalec su na kinesku turneju otišli s deset zmajeva s kojima su letjeli ovisno o prilikama i imidžu festivala. Navode kako se osjeća kako u Kini polagano nestaje tradicija zmajarenja, iako je ona i dalje prilično jaka, barem ako je suditi prema broju festivala i njihovoj organizaciji. Mladi, međutim, više ne zmajare toliko, a posebno ih je zainteresirala činjenica da su im neki od mladih domaćih volontera i volonterki koje su upoznali na festivalima rekli kako nikada nisu puštali zmaja. Nezamislivo je to, za mnoge generacije prije njih. Ručna izrada finih zmajeva, tako poznata za Kinu, danas se svodi na starije članove društva koji i dalje baštine tradiciju. Tvornička proizvodnja, pogotovo tradicionalnih i zmajeva na napuhavanje, drži primat u industriji, a po izradi stunt zmajeva poznati su i Europljani.
A Hrvatska?
- Kod nas to nije toliko popularno, niti je dio kulture. Mi se bavimo zmajarenjem 16 godina, no kada smo počinjali, tu nismo imali koga pitati za savjet. Nismo imali gdje kupovati materijale, pa smo improvizirali. No, brzo smo se počeli spajati s drugim zmajarima preko društvenih mreža i tu smo, zapravo, najviše naučili o tome kako što sašiti, gdje što kupovati i gdje pronaći materijale neophodne za konstrukciju zmaja, poput karbona ili fiberglasa. Mnogi su nam putem FB-a pomogli na načine da su nam nesebično dali nacrte određenih zmajeva, a nešto smo i sami pronašli na netu – pojašnjava Žuža.
U njihovom atelieru u naselju Blato, gdje šiju, konstruiraju i boje svoje zmajeve, stoji niz priznanja s raznih međunarodnih zmajarskih manifestacija, a po zidovima su izvješeni razni tipovi zmajeva, od tradicionalnih japanskih, indijskih, kineskih pa sve do korejskih. Svaki se razlikuje u načinu konstrukcije, bojama i općenitom izgledu.
- Ovo su trofeji iz Indije, a ovo je prva Žaretova nagrada s jednog zmajarskog okupljanja u Francuskoj. Tema okupljanja je bila “Kina”, a Žare je izradio osmerokutnog zmaja koji je na temelju izgleda, kvalitete izrade i boji te njegovih performansi u zraku bio proglašen najboljim. Iz Kine smo se vratili sa “Zlatnom Nagradom” za najljepšeg napuhanog zmaja, a ovo tu su plakete koje smo dobili svaki zasebno za izvrsne izvedbe tijekom festivalskih dana – pokazuje Žuža koja sa Žaretom planira ustanoviti udrugu zmajara putem koje će promovirati tu aktivnost koja se na raznim dijelovima svijeta različito percipira. U Japanu se, primjerice, puštanje zmajeva smatra umjetnošću, dok je Afganistanu riječ o nacionalnom sportu. Hindusi u Indiji puštanje zmajeva pak povezuju s religijom i na praznik Uttarayana podižu tisuće papirnatih ‘letjelica’ u nebo, sve u znak zahvalnosti Suncu koje im daje svjetlost.
- Mi stvarno volimo puštati zmajeve, a međunarodna scena nas već poznaje kao kvalitetne zmajare. Pritišću nas da i mi organiziramo jedan pravi festival u Zagrebu. Zovu nas na sve strane i žele s nama surađivati. Nakon što smo obišli ovako veliki broj najvećih svjetskih zmajarskih festivala današnjice, možemo reći kako imamo know-how za sve organizirati. Samo nam trebaju financije. I vjetar, naravno, a on je okej u zagrebačku jesen i moglo bi se to organizirati. Prije nekoliko godina na kvarnerskom otoku Susku održala su se dva manja festivala koji se na žalost više ne održavaju. Bio je to AIR+art Susak festival i ondje je, među ostalima, gostovao Makoto Ohye, stručnjak za japansku tradicijsku umjetnost oslikavanja zmajeva. Možda bi nešto slično mogli imati jedan dan u Zagrebu – govori Snježana Hristov.
Žuža i Žare već neko vrijeme rade aktivno na promociji zmajarenja u Hrvatskoj. Vode radionice na različitim eventima u Zagrebu i šire, koje posjećuju na stotine djece. Samo na zadnjoj radionici imali su 150 prijava zainteresirane dječice.
- Što se tiče organiziranja radionica, imamo odlične suradnje s Konfucijevim institutom, zatim s klubom Močvara, Surf klubom Tri strijele, Vintage Industrial barom iz Zagreba, a već tradicionalno u sklopu manifestacije "Dani Fausta Vrančića" na otoku Prviću, sa školom Primijenjene umjetnosti, izradili smo dvije prekrasne 15 metarske delte koje putuju s nama diljem svijeta i ponosno ih pokazujemo. U Muzeju suvremene umjetnosti smo također imali lijepu radionicu, a 2015. god smo s Darkom Poldrugačem otvorili izložbu Bauhaus. Tom prilikom su se naši veliki zmajevi zavijorili s njihovog krova, a i u galeriji su bili izloženi manji zmajevi na tu temu. Surađujemo s raznim udrugama, imali smo radionice i u vrtićima, a posebno smo ponosni na radionicu s djecom s posebnim potrebama - nastavlja Žuža.
- Izrada zmajeva je odlična stvar za djecu. Razvija im finu motoriku i zaokuplja pozornost, uči strpljenju i budi kreativnost, a po nama najveća dobrobit svega je to što ih odvlači od igrica i gura nazad u prirodu. Osim toga, u današnjem užurbanom načinu života, nekima je možda dragocjeno rijedak trenutak kada nešto rade s roditeljima. Znaš i sam da je to vrlo teško danas – reći će Žarko Tkalec – Žare, koji je svojeg prvog zmaja pustio prije skoro četrdeset godina, dok je još bio dječak. Izradio ga je, veli, od bambusa i vreće za smeće. A onda je došao rat, i dječak koji je puštao zmaja završio je na frontu. Bilo mu je tek šesnaest.
- Tako ti je to išlo. Svi stariji dečki iz kvarta su otišli, pa i ja za njima – reći će kratko o svojim ratnim avanturama tijekom kojih je prošao više - manje sva ratišta osim onog vukovarskog.
Kao bivši vojnik, Žare otvoreno priča i o PTSP-u. Zmajarenje i izrada zmajeva su ga, kako kaže, “izvukli”.
- Umirovio sam se prije 16 godina, kao hrvatski branitelj, ozljeđivan na ratištu. Nisam znao što bi sa sobom. Surfao sam po internetu i vidio zmaja. Vratilo me to u djetinjstvo i odmah sam si kupio jedan stunt kite na Njuškalu. Otišao sam zatim na Savu i tu sreo Darka Poldrugača, kultnu figuru domaćeg zmajarenja, i njegove zmajeve koji izvode bravure na vjetru. Darko je prvi puštao zmajeve kod nas, počeo je prije više od 30 godina. Prišao sam mu odmah, i htio sam baš sve naučiti. Sve sam htio saznati o materijalima, konstrukcijama, krojevima... bio sam gladan znanja o zmajevima. On me je, zapravo, uveo u taj svijet. I danas kad se vidimo na Savi lijepo pozmajarimo zajedno – govori Žare pa nadodaje kako mu je u planu organizirati radionice izrade i puštanja zmajeva za umirovljene hrvatske branitelje. Uvjeren je kako bi mnogima takve meditativne seanse izrade i puštanja zmajeva itekako bile od pomoći.
- Vidi, ja kad dignem zmaja i upravljam s njime, meni je to teški zen. Ništa drugo mi nije na pameti. Također, kada zmaja izrađujem, ja ni o čemu ne razmišljam, osim o tome što će ta tkanina postati. To je čista terapija, vjeruj mi, i mislim da bi mnogim mojim suborcima bila od pomoći - uvjeren je Žarko Tkalec – Žare.
Hrvatska zmajarska scena je rođena. Ono što je davno započeo entuzijast sa savskog nasipa Darko Poldrugač, punom parom nastavlja zagrebački par zaljubljenih zmajara. U što će to sve izrasti, ostaje za vidjeti, a Žuži i Žaretu, kao i njihovim zmajevima, poželio sam dobar vjetar u leđa.
Možda jedan dan vidim na tisuće onih sjenki na tratinama savskog nasipa.
