Svaki sport zahtijeva određenu opremu, nekad je ona jednostavnija i jeftinija, nekad skuplja. Ali odoljeti svemu što se na tržištu nudi, a olakšava aktivnosti i čini ih ugodnijima, nije uvijek lako.
Čime god sam se bavila, nešto je novo sletjelo u moj ormar. Nekoliko mjeseci tajlandskog boksa: eno još mi stoje bandaže. Faza pilatesa: posebne, protuklizne čarapice. Tajica i sportskih majica toliko da mogu dva tjedna svaki dan vježbati bez da upalim veš mašinu.
Jedino sam za planinarenje opremu nabavljala postepeno, ali to je zato što je ima dosta i nije baš jeftina pa sam morala taktički rasporediti investicije.
Dakle, po novom trčkaram. Neugodno mi je to nazvati trčanjem s obzirom na to da su brzine tek neznatno veće od hodanja, a kondicija u porođajnim mukama, ali, kao, joggiram po kvartu. Prošao je tek koji tjedan, a već imam popis stvari koje bih si rado kupila.
I dok će fensi bežične slušalice i nove tenisice malo pričekati da uđem barem u drugi, treći mjesec novog hobija, jednu stvar želim hitno riješiti. Zveckanje ključeva od stana i klatarenje mobitela u džepu neopisivo su iritantni. Zato sam istražila kakve se sve torbice za trčanje nude, one koje će stajati na mjestu i ne skakutati sa svakim mojim korakom, a u koje ću ugurati mobitel, ključeve i maramice.
Izbor je, naravno, ogroman. Od onih s najosnovnijih značajkama, za početnike poput mene, do onih s više džepova i pretinaca u koje stanu čak i boce vode. Eh, dok mi takve budu trebale imat ću vjerojatno neki novi hobi…
