Dok epidemija covida-19 i dalje bjesni u Brazilu i Indiji, SAD i europske zemlje, uključujući Hrvatsku, bilježe značajan pad zaraženih. Epidemiološke mjere se ublažavaju pa u nekim segmentima naš život počinje sličiti na onaj koji smo vodili prije pojave covida-19. No, 15 mjeseci pandemije, tijekom kojih smo iskusili lockdown, manjak društvenih kontakata, intenzivnu online komunikaciju, ekonomske teškoće, a mnogi i gubitak posla, snažno se odrazilo na mentalno zdravlje ljudi diljem svijeta. Tako se u World Happiness Reportu 2021. (Svjetsko izvješće o sreći) navodi da je u "pandemiji došlo do velikog i neposrednog pada mentalnog zdravlja u mnogim zemljama diljem svijeta".
Anksioznost i depresija očituju se na mnogo načina. Neki se ne mogu usredotočiti, neproduktivni su ili se osjećaju potpuno iscrpljeni. Mnogi tuguju zbog gubitka najmilijih, drugi se osjećaju usamljeni ili nisu sigurni kako se ponašati nakon cijepljenja jer se plaše neke od novih varijanti koronavirusa protiv kojih postojeća cjepiva nisu dovoljno učinkovita. Nadalje, kako se život počinje vraćati u normalu, mnogi ljudi nakon godinu dana rada od kuće osjećaju anksioznost zbog povratka u radnu sredinu.
Kako naš mozak reagira na stres?
Kad smo pod prijetnjom, amigdala, bademu slična tvorevina blizu čeonog dijela mozga, reagira pa adrenalin preplavljuje krvotok i spremni smo za borbu, bijeg ili naprosto stojimo kao ukopani. No, za razliku od većine pogibelji, pandemija nije završila u kratkom roku. Reaktivni strah postao je kronični stres, a naša su tijela još uvijek opterećena kortizolom i drugim hormonima stresa koji su otrovni za mozak, potencijalno inhibiraju proizvodnju novih neurona i uzrokuju promjene koje pokreću depresiju. U ovom stanju emocionalno reaktivna amigdala nadmašuje prefrontalni korteks, dio mozga zadužen za izvršne funkcije i odlučivanje. Magnetska rezonancija mozga to dobro ilustrira: kod traumatiziranog pacijenta amigdala svijetli, dok je prefrontalni korteks tamniji, što ukazuje na smanjeno funkcioniranje.
"Prefrontalni korteks nam također pomaže da preživimo, razmišljanjem i planiranjem", rekao je za National Geographic Judson Brewer, psihijatar i neuroznanstvenik sa Sveučilišta Brown. Ako se ne možemo nositi s neizvjesnošću, počinjemo tonuti u tjeskobu.
"Mislite na tjeskobu kao na vatru. Kad ne možemo predvidjeti budućnost, postajemo tjeskobni. Dakle, 2020. godina je kao benzin bačen na vatru. Ako smo skloni brinuti se, sada se brinemo još više, osjećamo kao da smo uvijek u opasnosti, što je štetno", naglasio je Brewer.
Što je sindrom covid-anksioznosti?
Klinički psiholozi iz Londona dr. Ana Nikčević sa Sveučilišta Kingston i dr. Marcantonio Spada sa Sveučilišta South Bank primijetili su da ljudi razvijaju sindrom covid-anksioznosti, određeni niz osobina koji se javlja kao odgovor na pandemiju. O tome su u listopadu 2020. godine obavili i studiju u časopisu Psychiatry Research.
"Sindrom covid-anksioznosti manifestira se u načinu prilagođavanja kao što su stalni oprez zbog moguće infekcije, briga, provjeravanje simptoma covid-infekcije i izbjegavanje javnih mjesta zbog straha od zaraze. Takav način ponašanja ima kao posljedicu previše fokusiranja na prijetnju u našoj okolini, a zbog toga naš život postaje previše ograničen", rekla nam je Ana Nikčević, profesorica psihologije i mentalnog zdravlja na Sveučilištu Kingston.
Naša sugovornica diplomirala je kliničku psihologiju na Sveučilištu u Beogradu te magistrirala i doktorirala psihologiju na Londonskom sveučilištu. Kao specijalizantica kognitivno-bihevioralne i metakognitivne psihoterapeutske orijentacije, Ana Nikčević je više od 20 godina angažirana u kliničkom radu s pacijentima.
"U našem se istraživačkom radu pokazalo da su mlađe osobe, a ne starije, koje su izložene većem riziku od teških oblika covida, ako se zaraze, te osobe čiji je član obitelji preminuo zbog covida, podložnije reagirati anksiozno. Povijest emocionalnih problema te je li osoba cijepljena ili ne protiv covida nisu se pokazali kao relevantni faktori", rekla je prof. Nikčević.
Kako se boriti protiv anksioznosti izazvane covidom-19?
"Sindrom covid-anksioznosti nije nova klinička dijagnoza, to je fenomen povezan s pandemijom kojeg će se mnogi postupno osloboditi kada se objektivni rizik infekcije covidom smanji. Važno je respektirati individualne procjene prijetnje. Neki ljudi će se lako prilagoditi povratku u normalno stanje, a drugima će trebati više vremena da prestanu nositi maske, da se testiraju na covid i da prestanu izbjegavati javna i zatvorena mjesta kao što je gradski prijevoz", kaže prof. Nikčević.
Naša sugovornica naglašava da smo tijekom pandemije svi živjeli na prilično neprirodan način. "Trebat će vremena da se vratimo u normalu. Umjesto da se prati u javnim medijima ima li, na primjer, novih covid-varijanti, što doživljavamo kao prijetnju, treba se okrenuti i obratiti pažnju na pozitivne vijesti i smanjenje infekcije. Ako je netko živio u izolaciji, na primjer zbog visokog rizika, može se ohrabriti izaći. Pritom je sasvim normalno osjećati se čudno, uplašeno ili anksiozno. Polagano, s regularnim izlascima i interakcijom s drugima ljudima, prekidanjem brige i prihvaćanjem da je određeni stupanj rizika prisutan u svim aspektima života, velika većina ljudi vratit će se u normalu", smatra prof. Nikčević.
Kako se nositi s anksioznošću povratka u radnu sredinu?
Zaposleni diljem svijeta jako su se brzo navikli na nove prilike, izazvane pandemijom koronavirusa, te se u velikoj mjeri ne žele vraćati na radna mjesta ako ne moraju. Prema jednom istraživanju, u Velikoj Britaniji je oko 75 posto ispitanika priznalo je da bi voljelo nastaviti raditi od kuće. U drugoj anketi 31 posto njih priznalo je da poziv poslodavca da se vrate u ured doživljavaju kao pritisak.
"Za neke ljude pandemija je otvorila vrata uravnoteženijem životu, kada su osobne potrebe, poput posvećenosti sebi i obitelji, bolje integrirane s radnim potrebama. Takvi su prihvatili promjene s entuzijazmom i ne žele povratak na prijašnju normalu. Druge ljude povratak na posao ispunjava strahom i anksioznošću, što je sasvim razumljivo nakon tako dugog razdoblja u kojemu smo svi uglavnom živjeli u ograničenom prostoru, u stanovima i kućama, i ograničili kontakte s drugim ljudima", rekla je prof. Nikčević. Istaknula je da će neki ljudi biti anksiozni zbog moguće infekcije u zatvorenim prostorima u kojima rade s drugima.
"Drugi su se jednostavno navikli da nemaju previše interakcije i druženja te se sada osjećaju preplavljeni zbog previše ljudi oko njih ili se brinu hoće li se uspjeti prilagoditi radu na radnom mjestu jer to opet donosi više supervizije i interakcije s drugima. Mnogi se nalaze u stanju socijalne apatije jer su lockdown i strah od infekcije atrofirali naš socijalni mišić. Na povratak na posao i povratak u normalu treba gledati kao na proces koji će iziskivati vremena jer se naš socijalni mišić treba vratiti u normalu i steći kondiciju.
Ako se netko osjeća previše anksiozno i briga je pretjerana te je nije moguće kontrolirati, preporučila bih kognitivne i bihevioralne intervencije usmjerene na olakšavanje straha i brige te postupnog vraćanja aktivnostima koje dovode do pozitivnih emocija", zaključila je je Ana Nikčević.