Zašto zaboravljamo događanja iz ranog djetinjstva, najbezbrižnijeg i relativno najsretnijeg dijela našeg života, pitanje je koje je dugo mučilo znanstvenike i psihologe.
Sada vjeruju da su otkrili kako taj fenomen, kojeg je Sigmund Freud nazvao Infantilnom amnezijom, nastaje i zašto nikad nećemo vratiti te uspomene.
Oni tvrde da rapidni rast stanica centru za pamćenje u prvim godinama života prekida ključne veze između postojećih stanica. Kao rezultat toga, pohranjeno pamćenje je nemoguće dohvatiti.
Kanadski neurolozi složili su se da bi to moglo objasniti zašto se malo dijete može sjetiti događaja, poput proslave rođendana, samo nekoliko tjedana, a onda sjećanje nestaje.
S druge strane, veze u mozgu starije djece i odraslih su puno stabilnije i dopuštaju uspomenama da se pravilno pohrane.
Teorija je potekla od supružnika Paula Franklanda i Sheene Josselyn sa sveučilišta Toronto, koji su dokazali kako bujanje stanica u centru za pamćenje odraslog miša potpomaže pri zaboravljanju. Štenci pasa, pak, kod kojih se moždane stanice nisu dovoljno razvijale imali su bolje sjećanje od ostalih.
Predhodna su ustraživanja pokazala da se uglavnom ne sjećamo događaja koji su se dogodili prije druge ili treće godine života te da se stvari koje su se dogodile između treće i sedme godine sjećamo djelomično.
- Infantilna amnezija dugo je bila misterij. Ipak, postoje i prednosti od nemogućnosti prisjećanja svakog detalja djetinjstva - kazali su supružnici.