Ivan Đikić, profesor na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu, prvi je hrvatski znanstvenik koji je dobio treći projekt Europskog istraživačkog vijeća (ERC). Đikićev" znanstveni Oscar", kako se popularno naziva ERC-ov projekt, težak je 2,5 milijuna eura, a namijenjen je istraživanjima u narednih pet godina.
- Dobiti tri puta zaredom ERC-ov grant je vrhunski uspjeh i velika rijetkost među znanstvenicima. Sva tri moja ERC projekta su različita i imaju svoju unikatnost i kreativnu komponentu. Također, poslužili su kao jezgra za druge uspjehe zahvaljujući kojima je naše sveuciliste dobilo velike projekte mreže izvrsnosti kao što su ENABLE i EMTHERA ili nove tehnologije i nove spin off kompanije. Dakako, sve to uz vrhunske publikacije moje grupe - rekao nam je prof. Ivan Đikić.
Novi Đikićev projekt usmjeren je na istraživanje endoplazmatskog retikuluma (ER), fine strukture stanice. ER je najveći membranski sustav unutar stanice i obavlja vrlo važne funkcije u sintezi i transportu staničnih komponenti. Kako bi ispunio svoje različite funkcije, ER stalno prilagođava svoj oblik. Ti su procesi iznimno dinamični i do sada uglavnom neistraženi, a Đikić sada u sklopu novog ERC projketa želi istražiti te temeljne, precizno regulirane mehanizme.
- Poseban fokus je na razumijevanju utjecaja endoplazmatskog retikuluma na razvoj neurodegenerativnih bolesti, tumora i infekcija. Poznato je primjerice da bakterija Legionella te virusi Ebola i Zika koriste ER membrane za proliferaciju unutar stanice. Jedan od ciljeva projekta je pronaći nove terapijske metode koje ciljano djeluju na ER i blokiraju širenje bakterija i virusa - pojasnio je Đikić.
Ivan Đikić jedan je od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika u inozemstvu. Rođen je u Zagrebu gdje je diplomirao i doktorirao na Medicinskom fakultetu. Znanstveno se usavršavao u laboratoriju prof. Josepha Schlessingera u New York, jednog od najcitiranijih znanstvenika današnjice, nakon cega postaje voditelj laboratorija u Ludwigovom Institutu za istraživanje raka u Uppsali (Švedska).
Redoviti je profesor medicine na Sveučilištu Goethe, direktor Instituta za biokemiju II (IBC2) u Frankfurtu te jedan od trojice osnivača Frankfurtskog instituta za rak (Frankfurt Cancer Institute; FCI), posebne vrste translacijskog onkološkog centra za koji je do 2025. godine osigurano čak 116 milijuna eura.
Dobitnik je niza priznanja među kojima se ističu najprestižnija njemačka znanstvena nagrada "Gottfried Wilhelm Leibniz" za 2013., nagrade američkog (AACR) i europskog (EACR) i njemackog (DKH) udruženja za rak, Hans Krebs nagrade i drugih. Član je Leopoldine, njemačke akademije znanosti te od nedavno i Američke akademije znanosti i umjetnosti.