Kada je toga 28. siječnja 1986. godine Sunce izašlo u 7 sati i 12 minuta, u NASA-inom Svemirskom centru Kennedy u Cape Canaveralu na Floridi bilo je neuobičajeno hladno, minus pet Celzijevih stupnjeva.
Dok su se obavljale pripreme za lansiranje space shuttlea Challenger, ledenice su visjele s dijelova lansirne rampe. Tisuće gledatelja okupljalo se uz obližnje ceste i obale čekajući 10 lansiranje letjelice Challenger i 25. u eri shuttleova.
No, najvažnije od svega: ljudi su došli vidjeti prvog civila koji će poletjeti u svemir u društvu šestero astronauta, srednjoškolsku nastavnicu Christu McAuliffe iz New Hampshirea i majku dvoje male djece.
Ona je bila izabrana između 11.000 kandidata u sklopu programa „Teacher in Space” koji je 1984. godine odobrio američki predsjednik Ronald Reagan kako bi se djeca osnovnih i srednjih škola zainteresirala za prirodoslovne predmete. U torbi za putovanje Christa je spakirala majicu s natpisom: „Dotičem budućnost. Poučavam.“
Dok se Christa McAuliffe pripremala za ulazak u Challenger, Brian Russell, inženjer tvrtke Morton Thiokol koja je za letjelicu izradila raketne pojačivače na kruto gorivo, sudjelovao je na sudbonosnoj telekonferenciji.
Kao i svi inženjeri na telekonferenciji, tada 31-godišnji Russell protivio se lansiranju jer je niska temperatura na Floridi ugrozila gumene brtve (O-prsteni) koje su zatvarale raketne pojačivače.
Inženjeri su upozoravali da je normalno funkcioniranje gumenih brtvi do minimalno 12 Celzijevih stupnjeva, a svako njihovo korištenje ispod te temperature moglo bi ugroziti sigurnost letjelice. Iako su menadžeri isprva poslušali inženjere koji su savjetovali odlaganje misije, dužnosnici NASA-e donijeli su odluku o lansiranju.
Challenger je lansiran u 11 sati i 39 minuta prema lokalnom vremenu kada je temperatura na Floridi bila svega dva Celzijeva stupnja. No, samo 73 sekunde nakon lansiranja Challenger je eksplodirao, a osim Christe McAuliffe poginuli su astronauti Dick Scobee, Mike Smith, Judy Resnik, Ron McNair, Ellison Onizuka i Greg Jarvis.
Eksploziju letjelice uživo je vidjelo 40 milijuna ljudi, uključujući djecu i nastavnike u brojnim američkim školama, koji su preko CNN-a pratili lansiranje. Suprug Christe McAuliffe i njezino dvoje djece nesreću su pratili iz Cape Canaverala.
„Misija je završila katastrofom iz razloga kojeg se Russell bojao, a to je priča koju dobro poznajem kao novinar koji je izvještavao o McAuliffe i svjedočio eksploziji Challengera. Ali za one koji su sudjelovali u ovoj tragediji, obitelji astronauta i one koji su odobrili lansiranje, mnogo toga u ovoj priči možda je još relevantnije danas nego što je bilo 28. siječnja 1986. godine”, napisao je za Washington Post Michael Kranish, koji je kao novinar Boston Globea prije 40 godina izvještavao o lansiranju Challengera i tragediji koja je zatim uslijedila.
„Vjerovanje da iz katastrofe još uvijek postoje pouke koje treba naučiti navelo je Russella prošle godine da poduzme izvanredan korak koji do sada nije dobio nikakvu javnu pozornost. Posjetio je NASA-ine centre diljem zemlje, pričajući priču o Challengeru u nadi da se slične pogreške neće dogoditi dok se svemirska agencija priprema za lansiranje četiri astronauta u misiji Artemis II, koja bi trebala proletjeti pored Mjeseca već u veljači. Lekcija o Challengeru nije samo o O-prstenovima koji su otkazali. Za Russella i kolege koji su ga pratili na NASA-inoj turneji, razumijevanje ljudskih uzroka katastrofe Challengera pruža i dalje ključne lekcije o menadžerima koji ne poslušaju upozorenja vlastitih stručnjaka”, napisao je Kranish.
Nažalost, eksplozija Challengera nije bila jedina havarija u eri programa Space Shuttle, koji je zamišljen je kao klasa velikih i skupih svemirskih brodova za višestruke letove. Podsjetimo, space shuttle Columbia 1. veljače 2003. godine eksplodirao je prilikom ulaska u atmosferu i odnio u smrt sedmero astronauta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....