Jučerašnje buđenje za mene je počelo tužnom viješću koju sam saznala na Facebooku: umro je jedan od mojih znanstvenih junaka. Najpoznatiji fizičar današnjice i planetarna znanstvena ikona Stephen Hawking bio je dio moga života od tinejdžerske dobi kad sam u popularno-znanstvenom časopisu Galaksija pročitala veliku priču o njegovu životu i radu. Sjećam se čak i fotografija tada još mladog genija u kolicima okruženog suprugom Jane i njihovom djecom. Hawking je odmah privukao moju pozornost i desetljećima sam s velikim zanimanjem pratila njegove medijske istupe kao i niz knjiga koje je objavio. Bila sam njegova obožavateljica.
Stephen Hawking rođen je 8. siječnja 1942. godine u Oxfordu gdje su se njegovi roditelji sklonili iz Londona pod udarom stalnih nacističkih bombardiranja. Oxford je, baš kao i Cambridge, bio pošteđen jer su se i Britanci obvezali da neće bombardirati njemačke gradove Heidelberg i Goettingen. Hawkingov otac Frank bio je medicinski istraživač specijaliziran za tropske bolesti, a majka Isobel je radila razne poslove, između ostalih bila je i porezna inspektorica, a zatim tajnica. Bila je i predratna članica Britanske komunističke stranke. Osim Stephena, u braku Hawkingovih su rođene i kćeri Mary i Phillipa. Kad je Stephen imao 14 godina, njegovi roditelji usvojili su dječaka Edwarda.
- Rođen sam točno tristo godina nakon Galileove smrti. Ali, procijenio sam da se tog dana rodilo još otprilike dvjesto tisuća djece. Ne znam je li se bilo koje od njih kasnije zainteresiralo za astronomiju - često je isticao Hawking.
Loš učenik
Zanimljivo je da je čitati naučio tek s osam godina, a ni u školi nije baš briljirao.
- Nikad nisam bio u boljoj polovini razreda koji je bio jako bistar. Radovi su mi bili neuredni, a rukopisom sam tjerao nastavnike u očaj. Ali školski su mi drugovi dali nadimak Einstein jer su valjda očekivali da će biti bolje. Kad mi je bilo 12 godina, jedan se moj prijatelj o vrećicu bombona kladio s drugim da nikad neću ništa postići. Ne znam je li ta oklada ikada riješena i tko je dobio - prisjetio se Hawking u svojim memoarima “Moja kratka povijest”. Ipak, Stephen Hawking bio je genijalac za matematiku i prirodne znanosti pa je u dobi od 17 godina upisao fiziku na Oxfordu da bi školovanje nastavio na Cambridgeu gdje je 1966. godine doktorirao. Sveučilište Cambdridge prošle je jeseni njegovu disertaciju ”Svojstva širećeg svemira” objavilo u digitalnom obliku što je izazvalo enormni interes u cijelom svijetu te dovelo do rušenja sveučilišne web stranice.
Dok je bio poslijediplomand na Cambridgeu, Hawkingu je u dobi od 21 godine dijagnosticirana amiotrofična lateralna skleroza (ALS), teška i neizlječiva bolest od koje čak 95 posto oboljelih umire u roku pet do 10 godina. Bio je to strašan šok za mladog genija.
- Počeo sam slušati Wagnera, ali članci u časopisima u kojima se pisalo da sam se opijao su pretjerivali... Ali nisam umro. Zapravo, iako se iznad moje budućnosti nadvio tmuran oblak, na svoje sam iznenađenje otkrio da uživam u životu - prisjetio se Hawking.
Studentska ljubav
U to doba dogodila se i prekretnica u njegovu životu jer se zaljubio u studenticu lingvistike Jane Wilde i dobio novi poticaj u borbi s bolešću. Vjenčali su se 1965. godine, a zatim dobili troje djece Roberta (51), Lucy (47) i Tima (39). Iako se krajem šezdesetih godina Hawkingovo zdravlje pogoršalo tako da je bio vezan uz invalidska kolica, njegova karijera odlično se razvijala. U dobi od 32 godine postao je član Kraljevskog društva, britanske akademije znanosti, a te 1974. godine postao je i gostujući profesor na Kalifornijskom tehnološkom institutu (Caltech). Pet godina kasnije na Cambridgeu je dobio najugledniju poziciju: postao je profesor na Lucasovoj katedri za matematiku koju je nekoć držao proslavljeni Isaac Newton. Slavu u znanstvenim krugovima Hawking je stekao svojim radovima iz kozmologije, posebice o crnim rupama, a planetarnu popularnost donijela mu je knjiga “Kratka povijest vremena” iz 1987. godine. Knjiga je postala uspješnica globalnih razmjera jer je prevedena na 44 jezika i prodana u više od 10 milijuna primjeraka.
- Moj cilj je jednostavan: potpuno spoznati univerzum, shvatiti zašto je to što jest i zašto uopće postoji - rekao je jednom prilikom Hawking.
Do 1974. mogao se sam hraniti, lijegati i ustajati, no tada se njegovo zdravlje počelo sve ozbiljnije pogoršavati i bio je prikovan za invalidska kolica. Istodobno, odnosi između njega i supruge Jane bili su narušeni.
- Brinula je da ću uskoro umrijeti i bio joj je potreban netko tko bi njoj i djeci pružio podršku te se oženio njome kad mene ne bude. Pronašla je Jonathana Jonesa, glazbenika i orguljaša u obližnjoj crkvi i dala mu sobu u našem stanu. Bio bih se usprotivio, ali i sâm sam očekivao da ću rano umrijeti te mi je bilo važno da netko brine o djeci kad umrem - prisjetio se Hawking koji je 1985. godine tijekom boravka u CERN-u kod Ženeve gotovo umro od upale pluća.
- Odvezli su me u bolnicu i priključili na aparat za disanje. Liječnici u bolnici smatrali su da mi više nema pomoći pa su predložili da mi se isključi aparat za disanje i tako okončam život, ali Jane je to odbila i organizirala prijevoz zrakoplovom hitne pomoći u bolnicu Addenbrooke’s u Cambridgeu - ispričao je Hawking.
On je na Božić 1989. godine ostavio Jane i djecu te počeo živjeti s Elaine Mason, najambicioznijom među njegovim njegovateljicama i suprugom inženjera Davida Masona, tvorca specijalnog sintetizora pomoću kojeg je Hawking komunicirao s okolinom. S Elaine Mason se vjenčao 1995. godine, a ubrzo nakon vjenčanja u britanskim medijima su se pojavile glasine kako druga supruga ne samo da zanemaruje nego i fizički maltretira bolesnog genija. Hawking je tvrdio da to nije istina, no na inzistiranje njegove djece i prijatelja provedena je policijska istraga. Nikad se nije dokazalo je li Elaine uistinu zlostavljala svoga nepokretnog supruga, no 2006. godine Hawking se rastao s njom.
Žestoke emocije
- Moj brak s Elaine bio je strastven i prepun žestokih emocija. Imali smo uspone i padove, ali Elaine mi je kao medicinska sestra nekoliko puta spasila život - zapisao je u svojim memoarima Hawking.
Nakon rastave od Elaine obnovio je odnose sa svojom djecom, posebice s kćeri Lucy koja je bila iznimno vezana za oca.
Lucy i Stephen Hawking objavili su zajednički 2007. godine svoj prvi znanstveno-fantastični roman za djecu “Tajni ključ svemira”. Nadalje, posljednjih desetak godina Lucy je pratila oca na njegovim turnejama diljem svijeta. Hawking je, također, posljednjih godina uspostavio i prijateljske odnose sa svojom prvom suprugom Jane, pa su se njih dvoje zajednički krajem 2014. godine pojavili na premijeri filma “Teorija svega”, biografske drame o životu genijalnog fizičara.
- Kad sam se u dvadeset prvoj godini razbolio od amiotrofične lateralne skleroze, smatrao sam da to nije pošteno. Zašto mi se takvo što dogodilo? U to sam vrijeme mislio da mi je život okončan i da nikada neću ostvariti potencijal koji sam posjedovao. Ali danas, pedeset godina kasnije, mogu biti smireno zadovoljan svojim životom. Dvaput sam bio oženjen i imam troje prekrasne i uspješne djece. Bio sam uspješan u svojoj znanstvenoj karijeri: mislim da bi se većina teorijskih fizičara složila da je moje predviđanje kvantnog zračenja iz crnih rupa ispravno, iako mi dosad nije donijelo Nobelovu nagradu jer ga je vrlo teško eksperimentalno dokazati - napisao je Hawking u svojim memoarima.
Najbolji na svijetu
Iako se posljednjih nekoliko godina njegovo zdravstveno stanje pogoršavalo, Stephen Hawking bio je i dalje neumoran u popularizaciji znanosti. Često je isticao kako je nužno da se čovječanstvo počne širiti i na druge planete te pomalo sa zabrinutošću gledao razvoj umjetne inteligencije. Entuzijastički se kao savjetnik pridružio projektu potrage za izvanzemaljcima zaklade Breakthrough, a planirao je i letjeti u svemir letjelicom Virgin Spaceship Unity svoga prijatelja Richarda Bransona.
- Želim pokazati da ljudi ne moraju biti ograničeni fizičkim nedostacima sve dok nisu u duhu onesposobljeni - rekao je jednom prilikom Hawking.
Odlazak velikog znanstvenika komentirali su i naši znanstvenici na koje je na različite načine utjecao ili ih inspirirao.
Astronom Korado Korlević za Jutarnji je kratko poentirao:
“Hawking je pokazao da ona priča Rimljana o zdravom duhu u zdravom tijelu ne znači ništa.”
Ante Radonić, također astronom i veliki popularizator znanosti kaže da je Hawking bio primjer čovjeka koji ima strahovitu volju da funkcionira onako kako želi unatoč teškom medicinskom znanju.
- Njegova strast za znanjem, koja ga je vodila u njegovu teorijskom radu, učinila je da bude najbolji na svijetu. Dobro je poznavao fiziku i matematiku, a svojim radom i popularnim knjigama koje je napisao brojne je zainteresirao za ova polja, kao i znanost općenito. Ljudi su zbog njega posebno zavoljeli i astrofiziku te istraživanje svemira. Treba naglasiti i da je to bio čovjek koji je strahovao za ovu civilizaciju i priželjkivao da je učinimo multiplanetarnom, kako bi postojala rezervna opcija za čovječanstvo ako bi došlo do katastrofalnog scenarija na planetu na kojem živimo, rekao je za Jutarnji list Radonić.
Inspiracija djeci
Vijest o smrti Stephena W. Hawkinga komentirala je čak i ministrica znanosti Blaženka Divjak:
“Osim što nam je dao niz znanstvenih, inovativnih uvida u razmijevanje svemira i njegova postanka, Hawking se pokazao kao osoba koja s visokim stupnjem invaliditeta u nimalo jednostavnim životnim prilikama uspijeva biti ne samo vrhunski znanstvenik, nego inspirator mnogim drugim znanstvenicima, ali i djeci i mladima. On je izvrstan primjer znanstvenika koji pokazuje kako se treba boriti s nedaćama u životu i primjer je osobe koja mladim ljudima može pokazati kako se probijaju barijere.”
Nažalost, Hawking na kraju nije stigao postati turist u svemiru čije je tajne strastveno razotkrivao cijelog života, budeći u milijunima ljudi diljem planeta zanimanje za znanost i racionalni pogled na svijet. Počivao u miru, veličanstveni Hawkingu!
Saša Ceci, fizičar instituta Ruđer Bošković: 'Mali Hawking čuči u svima od nas i tjera nas da budemo bolji'
Sjećam se da sam kao klinac obožavao čitati popularne knjige o kozmologiji. Ne znam koliko puta sam posudio Weinbergove “Prve tri minute”, ili Taylorove “Crne rupe - kraj svemira?”.
No veliku većinu ljudi s kojima sam se družio te stvari i nisu baš previše zanimale. Sve se to nekako promijenilo kad je izašla “Kratka povijest vremena” Stephena Hawkinga. Ta knjiga bila je potpuno drugačija od ovih, a istovremeno je govorila o istim stvarima. Bila je zanimljiva i pitka, i ispalo je da su je mnogi moji prijatelji pročitali. Svi su odjednom imali sto pitanja o crnim rupama i početku svemira. I odjednom je čupavi klinac koji je deset puta pročitao sve te ostale knjige dobio priliku reći nešto o tome. I sve to samo zato što je jedan genijalni znanstvenik o tome pisao na toliko popularan i zabavan način.
Kasnije sam gledao njegove intervjue i predavanja i vidio sam da se uvijek šalio, nerijetko i na svoj račun. Bio je čovjek u najboljem smislu te riječi. Upozoravao je na to da najveći neprijatelj znanja nije samo neznanje, već naše pogrešno uvjerenje, iluzija da znamo nešto što ne znamo, kao i na opasnosti od globalne promjene klime i nuklearnog oružja. Nekom šašavom koincidencijom sudbine, Hawking je preminuo na isti dan kad je rođen Einstein, s kojim su ga često uspoređivali ne samo zbog genijalnosti i područja kojim su se obojica bavili, nego i zbog zalaganja za bolji svijet. Kad smo kod sudbine, Hawking je rekao da je vidio da čak i oni ljudi koji vjeruju da im ona određuje budućnost, ipak pogledaju lijevo i desno prije negoli prijeđu cestu. To je taj njegov duh koji će nam svima nedostajati. No kad sljedeći put pročitate nešto razumljivo i zabavno o fizici, znajte da je to neki mali Hawking koji proviruje iz svih nas i tjera nas da budemo bolji znanstvenici. I bolji ljudi.
Ivica Puljak, Sveučilište u Splitu: 'Čast je bila dijeliti s njim isti komadić povijesti svemira'
Profesor Stephen Hawking bio je veliki čovjek, iz barem tri razloga. Uz sve svoje velike životne probleme i tegobe, kada bi puno ljudi odavno odustalo od svega, neki i od života, on je pronašao snage i uzdigao se iznad njih, te usprkos svi poteškoćama živio životom čovjeka kojega poštuje cijeli svijet.
Mogu samo zamisliti za koliko je ljudi u sličnim teškoćama on bio uzor u kojem su pronalazili i još uvijek pronalaze nadu, snagu i motivaciju.
Drugo, profesor Hawking bio je veliki znanstvenik. Njegov rad na postanku svemira, crnim rupama, ujedinjenoj teoriji svega, predstavlja izuzetno velike iskorake u našem razumijevanju svemira, a što je dobio brojne svjetske nagrade. On je jedan od prvih znanstvenika koji je zagovarao nastajanje svemira iz takozvanog singulariteta, točke ogromne gustoće energije, koju danas zovemo Veliki prasak, prvi je pronašao da crne rupe zrače energiju, i to se danas zove Hawkingovo zračenje, bavio se problemom informacije u crnoj rupi, te pokušajima ujedinjavanja dviju velikih teorija prirode, opće teorije relativnosti i kvantne mehanike. Treće, a možda i najvažnije, profesor Hawking bio je vrhunski promotor i popularizator znanosti, jedan od najvećih u povijesti ljudskog roda. Njegova knjiga “Kratka povijest vremena” utjecala je na mnoge ljude, a vjerujem da je mnogo mladih ljudi odabralo i karijeru u znanosti radi nje.
Pored toga, javno djelovanje profesora Hawkinga, posebno njegova hrabrost u formulaciji i obrani znanstvenih ideja učinila ga je, s pravom, jednom od zvijezda današnjice. I ja sam osobno često nalazio inspiraciju u njegovom djelovanju i drago mi je što sam dijelio ovaj dio povijesti svemira s njim.