Jako sam sretna što sam bila dio velikog tima koji je otkrio Homo naledi, novu vrstu hominina. Boravak i rad u Južnoafričkoj Republici, gdje sam bila dio tima koji se bavio analizom lubanje, za mene je fantastično iskustvo, ushićeno mi govori mlada zagrebačka znanstvenica dr. Davorka Radovčić dok u predvečerje hodamo živim središtem Zagreba. Od prošlog četvrtka, kada je u časopisu eLife objavljeno otkriće tima prof. Leeja Bergera sa Sveučilišta Witwatersrand u Johannesburgu, koje baca novo svjetlo na razvoj ljudske vrste, Davorki Radovčić mobitel ne prestaje zvoniti. - Kad je to objavljeno, bila sam na terenu na Korčuli, pa se nisam svima stigla ni javiti. Veseli me zanimanje javnosti, ali nisam navikla na medijsku pozornost - skromno kaže Davorka Radovčić, koja je jučer proslavila svoj 35. rođendan.
Angažirali speleologe
Kao kći Jakova Radovčića, poznatog paleontologa i autora koncepcije Muzeja krapinskih neandertalaca, Davorka je od malih nogu razvila zanimanje za teme iz evolucije.
- Tata je radio u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, a moj vrtić bio je nekoliko kuća dalje. Nakon vrtića sam dolazila u Muzej i tamo sam često slušala tatine razgovore. Krapinska zbirka neandertalaca već je desetljećima predmet zanimanja znanstvenika iz cijelog svijeta - prisjetila se Davorka Radovčić. Završila je osnovnu i srednju klasičnu školu te diplomirala arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zatim je sedam godina provela na postdiplomskom studiju u SAD-u gdje je doktorirala biološku antropologiju na Sveučilištu Michigan u Ann Arboru. Nakon znanstvenog usavršavanja u inozemstvu (pola godine provela je i u Budimpešti, tijekom izrade doktorata), vratila se u rodni Zagreb te se zaposlila u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, gdje je voditeljica Antropološke zbirke, Zbirke krapinskog pleistocena te Zbirke odljevaka fosilnih i recentnih pongida i hominida.
Dr. Radovčić nam je opisala kako su speleolozi koji su dio tima prof. Bergera 2013. i 2014. godine na lokalitetu Dinaledi (što na lokalnom jeziku sesotho znači zvijezda u usponu) otkrili 1500 fosilnih ostataka barem 15 jedinki dosad nepoznate vrste hominina (skupni naziv za čovjeka i njegove dvonožne pretke i srodnike).
- Prof. Berger ima speleologe koji istražuju teren i stalno obilaze špilje, pa kad nešto nađu, obavijeste znanstvenike. Za špilju Dinaledi zna se već dugo, ona se nalazi na području tzv. Kolijevke života, pedesetak kilometara od Johannesburga, gdje je nađen niz ostataka australopitecina. Fascinantno je da je u Dinalediju nađeno toliko puno fragmenata jer se obično nađu fosilni ostaci samo nekoliko individua. Izuzetak su nalazišta Hušnjakovo kod Krapine, Atapuerca i Dminisi, gdje je nađeno mnoštvo fragmenata - rekla je Davorka Radovčić. Naglasila je da je izvlačenje fosilnih ostataka iz Dinaledija bilo mukotrpno.
- Od ulaza do komore s fragmentima je 80 metara i mora se puzati, s tim da se u jednom dijelu provlači kroz pukotinu od 20-ak centimetara. To je pošlo za rukom šest speleologinja, ujedno i arheologinja, koje su nazvane ‘podzemnim astronautkinjama’.
Tajna skrivene špilje
Moji kolege i ja nismo ušli u špilju, bili smo samo na ulazu - rekla je dr. Radovčić, koja se timu Leeja Bergera priključila javivši se na međunarodni natječaj namijenjen mladim znanstvenicima.
- Poslala sam svoj životopis i opisala moja iskustva u radu s fosilnim ostacima. Nakon nekoliko tjedana javili su mi da sam u timu - rekla je Davorka Radovčić, koja se zatim, u svibnju 2014. godine, u Johannesburgu priključila timu od 50-ak znanstvenika, od kojih 30 mladih. - Prof. Berger se zauzima za pružanje šanse mladim ljudima, što smo s mnogo entuzijazma prihvatili. Tijekom pet tjedana radionice bila sam dio tima koji se bavio prepoznavanjem, deskripcijom te metrijskim i nemetrijskim analizama sačuvanih fragmenata lubanje. Radili smo cijele dane, a sve je bilo fantastično organizirano - naglasila je Davorka Radovčić.
Tijekom radionice postalo je jasno da nađeni fosilni ostaci pripadaju novoj vrsti, koja je nazvana Homo naledi. Znanstvenici još nisu odredili starost fosila, no pretpostavlja se da se kreće između 2,5 i 3 milijuna godina. Prosječan muški pripadnik vrste bio je visok 150 centimetara, težak 45 kilograma, a imao je mali mozak veličine naranče. - Homo naledi ima male zube i ruke koje izgledaju kao da su bile vješte u izradi alatki, ali u kombinaciji s malim volumenom mozga. Ima dugačke noge i čovjekolika stopala pa je bez sumnje dvonožac. No, istodobno ima ramena i prste koji su prilagođeni za penjanje po drveću - pojasnila je Davorka Radovčić.
Nastavak rada
Iako su neki znanstvenici iznijeli pretpostavke da je Homo naledi pokapao mrtve te koristio vatru kako bi osvijetlio put kroz špilju, ta su pitanja još otvorena i na njih tek očekujemo odgovor. - U studenom idem ponovno na Sveučilište Witwatersrand, ali kod kolegice koja nije bila dio tima. No, sigurno je da ću se sresti i s kolegama iz tima prof. Bergera. Već imamo gotov rad za Journal of Human Evolution o morfologiji lubanje Homo naledija, a idućih mjeseci i godina bit će još niz radova o toj novoj vrsti hominina - zaključila je Davorka Radovčić.