StoryEditor
ŠTO SE PROMIJENILO OD '91.

ISPOVIJESTI MLADIH HRVATSKIH ZNANSTVENIKA Budućnost im je sve neizvjesnija: 'Promijenila sam područje kojim se bavim samo da ostanem u Hrvatskoj'

Mladi istraživači su svjesni da u Hrvatskoj pogodni, a ne najbolji dobivaju posao, i to ih deprimira. To je, kažu, katastrofa za naš znanstveni sustav
Ana Dekanić, Ivana Stražić-Geljić, Juraj Brozović

Među mladim hrvatskim doktorandima zaposlenim u našem sustavu znanosti oko 60 posto su žene. Mlade žene čine čak dvije trećine istraživača u većini disciplina, izuzev tehničkih i biotehničkih znanosti.

Oko 15 posto mladih znanstvenika tijekom doktorskog studija provodi više od šest mjeseci na nekoj inozemnoj znanstvenoj instituciji. Nadalje, mladi hrvatski znanstvenici danas su produktivniji i mnogo češće objavljuju u međunarodnim znanstvenim časopisima nego prije dvadesetak godina.

Ovo su neki od rezultata istraživanja koja je krajem 2014. i početkom 2015. godine provela dr. Marija Brajdić-Vuković, pročelnica Odjela za sociologiju s Hrvatskih studija u Zagrebu, na reprezentativnom uzorku 225 mladih znanstvenika iz cijele Hrvatske u dobi do 35 godina. Podatke dobivene u svojem istraživanju dr. Brajdić-Vuković zatim je usporedila s rezultatima istraživanja mladih znanstvenika koje je 1990. i 1998. godine provela dr. Katarina Prpić iz Instituta za društvena istraživanja.

Međunarodni časopisi

- Prema tim podacima, 1990. godine prosjek broja svih znanstvenih publikacija, domaćih i stranih, za znanstvenike u dobi do 35 godina bio je 3,5 radova po istraživaču, a u 1998. je iznosio 5,9 radova. U mojem istraživanju mladi su znanstvenici u prosjeku iskazivali 12,32 objavljena rada tijekom svoje znanstvene karijere - rekla je dr. Brajdić-Vuković. Istaknula je da je porast produktivnosti mladih istraživača još izraženiji u međunarodnim časopisima.  Dok je u 1990. godini broj radova u međunarodnim publikacijama iznosio 0,7 po mladom istraživaču, a u 1998. godini 1,6, u 2014. godini ta je brojka dosegnula 4, 41 rad. Iako je u svim disciplinama porast značajan i najčešće velik, najveći je u biomedicinskim znanostima. U prosjeku je sa 3,6 međunarodnih publikacija u 1998. godini zabilježen skok na čak 12,28 međunarodnih publikacija u 2014. - ustvrdila je dr. Brajdić-Vuković. U biotehničkim znanostima zabilježen je porast sa 2,0 u 1998. na prosječno 5,56 radova po istraživaču 2014. Jednako tako, u istom je razdoblju u prirodnim znanostima broj međunarodnih radova porastao sa 3,0 na 6,22 rada po istraživaču mlađem od 35 godina.

- Ovo, naravno, možemo pripisati promjenama u načinu funkcioniranja moderne znanosti, globalnom pritisku za što češće objavljivanje, no i strukturnim promjenama u načinu organizacije hrvatskog znanstvenog sustava, sustava znanstvenog novaštva, promjenama u pravilnicima povezanim s profesionalnim napredovanjem u sustavu te većoj mobilnosti hrvatskih mladih znanstvenika i većoj otvorenosti znanstvene zajednice za rad s međunarodnim partnerima - pojasnila je dr. Brajdić-Vuković. Dodala je da se doktorat danas shvaća kao ulaznica u znanstveni rad, a ne više kao kruna karijere, kako je bio percipiran prije devedesetih. - K tome, reforma doktorskih studija dovela je i do mogućnosti doktoriranja po tzv. skandinavskom modelu, što znači doktoriranje kroz objavljivanje u međunarodnim publikacijama, što mladim znanstvenicima omogućuje da rano budu produktivni, a to se u više domaćih istraživanja pokazalo ključnim za kasniju produktivnu karijeru. Ovo živo pokazuje koliko su važni formalni i strukturni uvjeti i zahtjevi za razvoj znanstvenog sustava - dodala je dr. Brajdić-Vuković.

Kompetitivnost

Mladi hrvatski znanstvenici sve su svjesniji potrebe za mobilnošću i otvorenošću povezanima s međunarodnom suradnjom. Ipak, potreba za mobilnošću nije podjednako izražena u svim znanstvenim disciplinama.

- Dok oko 17 posto onih iz prirodnih te tehničkih i biotehničkih znanosti provodi više od šest mjeseci u inozemstvu tijekom postdoktorskog perioda, takvih je samo oko tri posto u društvenim znanostima, odnosno oko pet posto u humanistici i biomedicini. Jednako tako, podaci najnovijeg istraživanja na mladim znanstvenicima povezani s internacionalnom suradnjom pokazuju da u najvažnijem krugu suradnika, u prosjeku na deset hrvatskih mladih znanstvenika, jedan navodi međunarodnog kolegu kao izrazito važnog za svoju karijeru - rekla je dr. Brajdić-Vuković. Navela je i neke porazne podatke do kojih je došla radeći, zajedno s kolegama Sveučilišta u Rijeci, intervjue s mladim znanstvenicima.

- Oni su govorili da strahuju od svoje budućnosti u Hrvatskoj, da je sve postalo jako kompetitivno, ali je specifičnost našeg sustava da je neizvjesno po kojem se kriteriju ljudi izabiru na radna mjesta. Dakle, ti možeš biti izvrstan i jako se truditi, ali to još ne znači ništa. Oni su svjesni da su kod izbora za radna mjesta neke druge stvari u igri i to je prilično depresivno. Mladi istraživači zapažaju da češće oni pogodni, a ne najbolji dobivaju radno mjesto, što je katastrofa za naš znanstveni sustav - naglasila je dr. Brajdić-Vuković.

Zanimljiv segment njezina istraživanja odnosi se na probleme akademskog integriteta i etike povezane s radom i objavljivanjem.

- Ukupno oko jedne trećine mladih znanstvenika smatra da se često ili vrlo često u njihovu području događa fabriciranje podataka, kopiranje radova drugih bez navođenja reference te također kopiranje iz vlastitih prethodnih radova bez citiranja iako gotovo nitko od njih istodobno nije prijavio da je to sam učinio - rekla je dr. Brajdić-Vuković. - Ovakve su radnje najproširenije u humanistici, gdje njih više od 70 posto smatra da se često i vrlo često u njihovu području događa kopiranje iz vlastitih prethodnih radova bez citiranja te ih oko 30 posto smatra da se često i vrlo često događa fabriciranje podataka i kopiranje iz radova drugih bez navođenja reference. Slična je situacija u društvenim znanostima, gdje postoci idu od 60 posto za izostanak atribucije u samocitatima, i oko 25 posto za fabriciranje podataka i kopiranje iz radova drugih - dodala je dr. Brajdić-Vuković.

Fabriciranje

Ipak, u drugim disciplinama situacija je ipak malo optimističnija. - Tako oko 25 posto prirodoznanstvenika smatra da se kopiranje iz tuđih radova bez navođenja reference te kopiranje iz vlastitih radova bez citiranja događa učestalo, a jednako toliko ih smatra da se učestalo događa fabriciranje podataka - rekla je dr. Brajdić-Vuković. Naposljetku, tijekom svojeg istraživanja došla je do zanimljivih rezultata o stavovima mladih istraživača o mentoru i grupi u kojoj rade. - Oni mladi znanstvenici koji su ukupno zadovoljniji mentoriranjem koje su dobili tijekom svojeg profesionalnog razvoja rjeđe svoju disciplinu vide kao problematičnu u ovim aspektima, što de facto znači da se etično ponašanje u svim aspektima itekako uči od vlastitih mentora - zaključila je Marija Brajdić-Vuković.

--------------------------------

Profili mladih znanstvenika u Hrvatskoj

Ivana Stražić-Geljić

Ivana Stražić-Geljić (29) postdoktorandica je na Sveučilištu u Rijeci te povratnica iz Francuske, gdje je od 2012. do 2015. godine radila doktorat iz područja tkivnog inženjerstva kostiju na Sveučilištu u Nici
 

- Boravak u Francuskoj bio mi je znanstveno koristan, pa i nužan. Dugoročan život vani bio bi mi privlačan da me zanima isključivo karijera, ali mnogi ostali aspekti života nisu mi se činili toliko kvalitetnima i privlačnima kao u Hrvatskoj. Krajem 2015. vratila sam se u Zagreb sa željom da se nastavim baviti istraživanjem u sličnom području kao na doktoratu te sam kontaktirala dva laboratorija u Zagrebu, ali bez uspjeha - prisjetila se Stražić-Geljić. Naišla je potom na jako zanimljiv projekt na Sveučilištu u Rijeci u grupi prof. Stipana Jonjića. - Odlučila sam da ću promijeniti znanstveno područje interesa kako bih mogla ostati u Hrvatskoj. Moj trenutni laboratorij u Rijeci izvanredan je primjer da se i u Hrvatskoj može raditi stvarno vrhunska znanost i publicirati u odličnim međunarodnim znanstvenim časopisima bez obzira na trenutna nacionalna (ne)ulaganja u znanost - rekla je dr. Stražić-Geljić, koja u idućih godinu-dvije planira završiti projekt na kojem je postdoktorandica.

- Željela bih nakon toga ostati u Hrvatskoj - rekla je. Osvrnula se na činjenicu da mladi hrvatski znanstvenici danas objavljuju mnogo više radova nego prije. - Isti trend prisutan je i u globalnoj znanstvenoj zajednici jer su znanstvenici danas prisiljeni sve češće objavljivati radove kako bi stekli uvjete za financiranje budućih projekata. Ova hrvatska statistika na papiru izgleda jako pohvalno, ali s kvantitetom ne dolazi nužno i kvaliteta. Trebalo bi pogledati podatke o kvaliteti znanstvenih časopisa u kojima su radovi objavljeni - naglasila je dr. Stražić-Geljić. Smatra da je jedan od glavnih razloga plagiranja radova pritisak kojem su znanstvenici izloženi da što prije publiciraju rezultate kako bi stekli nova sredstva za rad.

- To je posebno izraženo u visoko kompetitivnim znanstvenim zajednicama. Kako je u nas znanstvena sredina manje kompetitivna nego na Zapadu, moglo bi se naslutiti da se i plagira manje, no to ne mogu sa sigurnošću tvrditi.

Ana Dekanić

Molekularna biologinja Ana Dekanić (28 godina) doktorandica je Instituta Ruđer Bošković (IRB) zaposlena na projektu Hrvatske zaklade za znanost
 

- Istražujemo mehanizme otpornosti melanomskih stanica na protutumorske lijekove. Za otprilike dvije godine planiram imati doktorat u ruci i biti spremna za daljnje izazove kako u znanosti tako i životu - rekla je Ana Dekanić, koja smatra da su za mladog znanstvenika važni mobilnost i međunardno iskustvo.

- Prije rada na IRB-u dvije sam godine radila u Trstu na institutu SISSA, gdje smo istraživali matične stanice leđne moždine. To me iznimno obogatilo i dalo mi novu životnu i znanstvenu perspektivu - istaknula je A. Dekanić. - No, čini mi se da trenutno u Hrvatskoj postoji trend kojim se mlade znanstvenike nakon doktorata gotovo prisiljava na odlazak na poslijedoktorandsko usavršavanje jer im se često nameće kao uvjet za napredovanje. Zaboravlja se da su mladi znanstvenici ljudi od krvi i mesa i u tim godinama imaju i vlastite obitelji i djecu. Vrlo je teško kompletno reorganizirati i podrediti život odlasku iz Hrvatske na dvije ili više godina - smatra A. Dekanić. Osvrnula se na činjenicu da danas mladi hrvatski znanstvenici u prosjeku objavljuju puno više radova nego 1998.

- Dostupnost podataka i literature preko interneta, kao i metodologija u znanosti u posljednjih 20-ak godina, znatno su napredovali i olakšavaju generiranje puno više znanstvenih rezultata nego prije. Usporedo s tim i znanost se zaoštrila i kriteriji za napredovanje u hrvatskoj znanosti su sve jači i nemilosrdniji, pa su mladi znanstvenici takoreći prisiljeni ‘štancati’ radove - rekla je A. Dekanić. - Ne kažem da je to loše, ali je pritisak velik: traži se što više radova, a jedan mladi znanstvenik ima sve manje vremena, što, nažalost, može utjecati na kvalitetu rada  - rekla je A. Dekanić. Istaknula je kako se osobno nije susrela s problemima plagijata i znanstvene nečestitosti u akademskoj zajednici. - Plagiranje je oksimoron znanosti, koja u samoj svojoj srži traži novitet i to dvoje nikako ne može zajedno - naglasila je Ana Dekanić.

Juraj Brozović

Juraj Brozović (27) stručni je suradnik doktorand na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 2013. Trenutno je zaposlen na projektu “Preobrazba građanskog pravosuđa pod utjecajem globalnih i regionalnih integracijskih procesa. Jedinstvo i različitost” Hrvatske zaklade za znanost
 

- Dosadašnji rad na projektu i Fakultetu uvjerio me da je pravna znanost definitivno ono čime se želim baviti u budućnosti. Svakako ću nastojati proširiti mogućnosti daljnjeg bavljenja znanošću - rekao je Juraj Brozović. Smatra da je mladim znanstvenicima suradnja s inozemstvom važna za kvalitetan pristup pravnoj znanosti. - Za mlade znanstvenike to je prilika da se prošire horizonti u najranijoj fazi znanstvenog razvoja. Mobilnost omogućuje i pristup inozemnoj literaturi koja nije uvijek dostupna u domaćim okvirima, pa postoji i neposredna korist za izradu doktorske disertacije - rekao je Brozović, koji je trenutno na studijskom boravku u Njemačkoj.

- Iako su neke teme iz pravne znanosti ograničene na domaća pitanja koja ne bi bila od interesa za inozemnu javnost, uključivanje u suvremene rasprave u inozemstvu sigurno predstavlja poželjnu praksu. Međutim, prilike za objavu u međunarodnim časopisima ponajprije ovise o projektima u koje su znanstvenici uključeni i o temama kojima se bave. Moram priznati da sam doista sretan što u okviru svog projekta imam rijetku priliku surađivati s nekolicinom inozemnih stručnjaka koji pripadaju najboljim znanstvenicima u našem području. To djeluje prilično poticajno za bavljenje temama od međunarodnog značaja - naglasio je Brozović. Istaknuo je kako se osobno nije susreo s primjerima plagiranja iako je uvjeren da je takvih slučajeva bilo.

- Kod pravne znanosti problem predstavljaju i različiti stilovi citiranja, pa često samo nepoznavanje strogih pravila citiranja može dovesti do nenamjernog plagiranja. Znanstvena zajednica morala bi strogo kažnjavati ozbiljne i namjerne primjere jer bez pridržavanja etičkih načela teško možemo pridonijeti znanstvenom, a onda i općem društvenom razvoju - zaključio je Juraj Brozović.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. lipanj 2020 02:32