Hoće li se u budućnosti fetusi razvijati u laboratoriju? Ovo pitanje postavlja se u sklopu etičkih rasprava o “umjetnoj maternici” na čijem razvoju znanstvenici u nekoliko laboratorija rade već dulje od desetljeća. No, američki znanstvenici pod vodstvom dr. Emily Partridge i prof. Alana Flakea iz Dječje bolnice u Philadelphiji uspjeli su razviti Biobag, uređaj koji funkcionira kao “umjetna maternica”. U uređaj je stavljen fetus janjeta i to nakon 15 do 16 tjedana trudnoće, što je stupanj na kojem je razvoj njihovih pluća ekvivalentan stupnju razvoja pluća kod “izrazito rane nedonošenosti” ljudskog fetusa od 23 do 24 gestacijska tjedana.
Četiri tjedna
Zahvaljujući uređaju, znanstvenici su uspjeli tijekom četiri tjedna razviti sedam fetusa janjeta koji su preživjeli dulje od 25 dana, o čemu su prije nekoliko dana objavili studiju u uglednom časopisu Nature Communications. No, američki znanstvenici ističu da im je cilj razviti “umjetnu maternicu” pogodnu za ljudsku nedonoščad.
- Razvijena ‘umjetna maternica’ zapravo dijelom funkcionira kao prava maternica. Osigurava okoliš koji je nalik na pravu amnijsku tekućinu, a odvod i dovod krvi nalikuje na funkciju placente. Ova maternica je prva uspješna u nizu animalnih modela, u ovom slučaju na malom janjetu, osigurala je dodatna četiri tjedna rasta i razvoja fetusa što ima veliki utjecaj na razvoj i sazrijevanje pluća - pojasnio je mr. Dejan Ljiljak, klinički embriolog i voditelj Odjela za kliničku embriologiju Klinike za ženske bolesti i porodništvo, KBC Sestre milosrdnice. - U osnovi cilj tima prof. Flakea i jest primijeniti ista istraživanja na ekstremno prerano rođenu novorođenčad i osigurati im fiziološke uvjete u ovom ekstrauterinom uređaju te pokušati iz te populacije beba tijekom četiri tjedna osigurati razvoj i sazrijevanje pluća, a time i sam rast do stadija kad je moguće očekivati samostalno disanje. Prof. Flake navodi da su sada u fazi traženja dozvola od Američke agencije za hranu i lijekove (FDA) kako bi mogli izvesti isto i na prerano rođenim bebama - dodao je Ljiljak.
Naš sugovornik ističe kako se jedna trećina svih smrti novorođenčadi i polovina oboljelih od cerebralne paralize pripisuje preranom rođenju. - Nadamo se da bi u bližoj budućnosti ovakav uređaj, pokaže li zadovoljavajuće rezultate, mogao zamijeniti postojeće inkubatore, a uvjeti u njima bili bi stabilniji i vrlo nalik onima u pravoj maternici. Siguran sam da nakon ovog istraživanja, ako se i prava klinička istraživanja pokažu dobrima, pedijatre-neonatologe čekaju uzbudljiva vremena - istaknuo je Ljiljak, koji smatra da ne bi trebalo biti nikakvih etičkih dilema oko korisnosti “umjetne maternice” ovoga tipa.
- Uvijek trebamo biti svjesni vremena u kojemu živimo, ali i činjenica iz prošlosti koje nas uče kako su upitne novine u prošlom dobu danas široko prihvaćene i etički neupitne. Pokaže li se korisnom i sigurnom, svaka nova tehnologija koja dolazi vrlo brzo istiskuje onu staru. Dakle, ovakav uređaj će možda u budućnosti osigurati razvoj svih malih beba boraca koje nazivamo popularno palčićima te smanjiti smrtnost prerano rođene djece kao i oboljenja koja se vežu uz to - naglasio je Ljiljak.
Ipak, razvoj “umjetne maternice” otvara niz etičkih dilema. Neki smatraju da uređaj tipa Biobag ne mora uopće biti prikladan za razvoj ljudskih fetusa, a drugi se pribojavaju da bio “umjetna maternica” mogla otvoriti put “uzgajanju ljudi” u laboratorijima.
Moralna načela
- Razvoj i usavršavanje biomedicinskih tehnologija već desetljećima stavlja u iskušenja naša svakodnevna shvaćanja o ljudskom životu. Posebno su u žarištu rasprava tehnologije koje su vezane uz osjetljiva pitanja začetka i okončanja života. Načela kojim se vodimo pokušavajući razlučiti koje tehnologije treba dopustiti a koje ne, jesu načelo zaštite ljudskoga dostojanstva i načelo sprječavanja i izbjegavanja štete. Najnovije uspjehe znanstvenika u stvaranju umjetne maternice također treba procjenjivati u svjetlu tih temeljnih etičkih načela - smatra bioetičar dr. Tvrtko Jolić iz Instituta za filozofiju u Zagrebu.
- Dodatan važan element prilikom procjene etičke prihvatljivosti neke medicinske procedure ili tehnologije svakako je i svrha s kojom se ona stvara i uvodi u upotrebu. Imajući sve ovo u vidu, tehnologija primjene umjetne maternice, jednom kada bude dovoljno razvijena i sigurna za upotrebu kod ljudi, može biti opravdana ako služi za sprječavanje neželjenih posljedica tijekom trajanja trudnoće. Na taj način u nekim bi situacijama mogli biti spašeni životi i majke i ploda, što dosad nije bilo uvijek moguće. To je svakako pozitivna strana priče, oko čega se, vjerujem, svi mogu složiti - naglasio je Jolić. On se osvrnuo i na potencijalni scenarij “uzgajanja ljudi”.
Prekid života
- Puno je problematičnija primjena umjetne maternice u svrhu “uzgajanja ljudi”, to jest u situacijama u kojima ne postoji medicinska potreba odvajanja majke i njezina ploda. U tim slučajevima postavlja se pitanje ne narušava li se time dostojanstvo majke, koja na taj način može biti svedena na običnu davateljicu dijela biološkog materijala. Pritom svakako treba imati u vidu na koji način taj postupak utječe na emotivnu povezanost majke i njezina djeteta i koje posljedice će to imati na kasniji razvoj djeteta. Odgovori na ova pitanja nisu nimalo jednostavni te mogućnosti primjene umjetne maternice u ovim slučajevima svakako treba pristupiti s krajnjim oprezom - rekao je Jolić. Naposljetku, istaknuo je i novu mogućnost primjene “umjetne maternice”.
- Jedna zanimljiva posljedica koju nudi razvoj ‘umjetne maternice’ jest mogućnost da se njenom primjenom riješi jedan drugi bioetički problem koji izaziva polemike i sukobe u društvu. Naravno, riječ je o pobačaju. Ako protivnici pobačaja smatraju da je on problematičan jer dovodi do prekida ljudskog života, a ne samo trudnoće, primjenom ‘umjetne maternice’ taj se problem može riješiti tako da se trudnoća okonča, a da ne dođe do okončanja života ploda. No čak i ako ovo jest rješenje problema abortusa, treba imati na umu da će do primjene umjetne maternice kod ljudi proći još neko vrijeme - zaključio je Tvrtko Jolić.